Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2144/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ĆK, izvjestiteljice i članice, ČK, članice, u pravnoj stvari tužitelja MK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Denis Meczner, odvjetnik iz Samobora, protiv tuženice Addiko Bank d.d. /OIB: 14036333877/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4605/2025-11 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4605/2025-11 od 30. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke dio članka 5. Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen i solemniziran po Javnom bilježniku Jadranki Knego - Rogina iz Zagreba, poslovni broj OV-2423/12, sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,500% (jedan cijelih pet posto) iznosa kredita.“ (stavak I. izreke), naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 259,29 eura sa zateznim kamatama od 23. veljače 2012. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 981,18 eura sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja.

6. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP -a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), već njezino osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

7. Nije sporno da je između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u veljači 2012. realiziran namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.203,00 eura po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je u članku 5. Ugovora o kreditu navedena da će se prije isplate od iznosa kredita odbiti jednokratni troškovi obrade u iznosu 1.500%, (za ostale naknade je navedeno na što se odnose) da je člankom 3. Ugovora ugovorena redovna kamata (6,85% godišnje) i interkalarna kamata koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, da je tuženica 23. veljače 2012. naplatila tužitelju naknadu za obradu kredita u iznosu 259,29 eura.

8. Tuženica smatra da je donošenjem pobijane presude i postupku koji je prethodio povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje jer da nije izveden niti jedna „važan“ dokaz (osim saslušanja svjedoka), da je odredba Ugovora koje je predmet spora razumljiva, da je ukazala sudu na što se odnosi troškovi obrade kredita (vrijeme „osoblja“ uključeno u pregovaranje, pružanju informacije … ), da ni sam tužitelj ne navodi da je pokušao pregovarati, da je prvostupanjski sud propustio primijeniti članak 4. Direktivu 93/13/EEZ i rukovoditi se pravnom stečevinom Europske unije, da nisu bili ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenja (odredba Ugovora ne uzrokuje znatnu neravnotežu), da je banka osim kamate imala pravo naplatiti i jednokratnu naknadu za obradu kredita, zatim da se troškovi obrade kredita iskazuju kroz efektivnu kamatnu stopu (EKS) koja odražava sve troškove kredita (naknade, osiguranje, depozite) , da su pravila o opsegu vraćanja pogrešno primijenjena jer da ona nije nepošten stjecatelj i da kamata ne može teći od dana uplate već od idućeg dana.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

9. Pravilan je izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu i s tim u vezi su utvrđene odlučne činjenice.

10. Naime, prema ZZP-a/2003 (u kontinuitetu i propisima o zaštiti potrošača koji su kasnije doneseni, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom postupku), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1.), s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2.), da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati (članak 81. stavak 4.) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava (članak 87. stavak 1.).

11. S navedenim posebnim pravilima korespondiraju i opći propisi obveznog prava o bitnim elementima ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a[2] ) prema kojima su kamate „accessorno ili nuzgredno“ pravo, o ništetnosti (i djelomičnoj ništetnosti) ugovora (članak 322., članak 342. ZOO-a) prema kojima je ništetan ugovor (dio ugovora) kojom strana koja ima jaču poziciju istu koristi za postupanje koje nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (dobre vjere), a nastavno i pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 1115. u vezi s člankom 1111. ZOO-a).

12. Primjena i tumačenje pravila o ništetnosti dijela odredbe članka 5. Ugovora o kreditu, u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu je i sa pravnom stečevinom Europske unije, prema kojoj „ … potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju, uz široko tumačenje pojma „ukupni troškovi kredita za potrošača“ i ispitivanju znatnije neravnoteže (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 – BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG).

13. Pored činjenice da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirala tuženica, da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije niti tijekom predmetnog postupka objasnila je li, kako i kada inače prezentirala korisnicima kredita zašto i na temelju kojih kriterija je odredila naknadu za obradu kredita, na temelju kojih okolnosti i kada je tužitelj mogao znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se naknade naplaćuju (između jednokratnih naknada i naknada koje su navedene te između tih naknada i ugovaranih kamata), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je predmetna ugovorna odredbe o naknadi za obradu kredita (članak 5. Ugovora) nepoštena (ništetne), a u prilog čemu treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, odnosno da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu, može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

pravni položaj u koji je i na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

14. Stoga, nije u pravu tuženica kad tvrdi da je za odluku o ništetnosti predmetne odredbe Ugovora o kreditu jedino od značaja to što je predmetna odredba Ugovora lako uočljiva i razumljiva, da se naplaćeni iznos naknade sastoji od troškova osoblja (sastanka s klijentom, pregovaranje, pribavljanje informacija, davanje informacija o ispunjavanju uvjeta za realizaciju kredita, davanje mišljenja o sredstvima osiguranja, trošak odjela kredita koji odobrava kredit ….), poglavito ako se ima u vida da iz spornog dijela članka 5. Ugovora o kreditu samim za sebe, a niti u vezi s ostalim odredbama Ugovora o kreditu nije moguće razaznati namjenu, kako to pokušava objasniti tuženici, a posljedično tome nit opseg naplaćene naknada.

15. Nadalje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 1111. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

16. Prema tome, kako je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja kao potrošača jer se u potrošačkom Ugovoru o kreditu, pored ugovorenih kamatna (redovna, interkalarna, zatezna) i navedenih naknada (javnobilježnička naknada i pristojba, ostali troškovi vezano za sklapanje Ugovora i naplatu tražbine – sudski troškovi, pristojbe, troškovi upisa u Upisnik vlasništva, izdavanja brisovnog očitovanja) koristila nepoštenim ugovornim odredbama kojima je za sebe ugovorila ne pripadajuće naknadu za obradu kredita o kojoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a koje kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, iz naprijed navedenih razloga, zbog čega je ta odredba nepoštene i ništetne, odnosno kako je otpala osnova po kojoj je tuženica od tužitelja naplatila iznos od 259,29 eura (23. veljače 2012.), to je tuženica dužan vratiti tužitelju isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama od stečenog iznosa (23. veljače 2012.) do isplate (članak 1115., članak 29. stavak 2., 7. i 8. ZOO-a), budući da je tuženica i prije obraćanja tužitelja (podnošenja predmetne tužbe) imala razloga vjerovati da je stekla bez osnove predmetni iznos, a time bila i nesavjesna od dana stjecanja (23. veljače 2012.), a ne od idućeg dana kako to tvrdi tuženica.

17. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima na utvrđenje i isplatu (stavak I. i II. izreke), nije dao važniju prednost tužitelju niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženica, a niti je povrijeđeno pravo tuženice na pošteno suđenje samo zato što je saslušan tužitelj kao stranka (tuženica nije predlagala personalne dokaze, a svi materijalni dokaza su uzeti u obzir).

18. Promašeni su žalbeni navodi tuženice i pod točkom 48. obrazloženja kojom osporava primjenu Odvjetničke tarife, budući da je predmetna parnica pokrenuta 7. srpnja 2025. i da je za odluku o troškovima na ime nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku mjerodavna OT[3] (članak 155. stavak 2. ZPP-a), a ne OT koja je bila na snazi do 25. studenog 2023. na koju se poziva tuženica. U obrazloženju prvostupanjske presude pod točkom 85. navedene su radnje za koje je priznata nagrada i po kojoj Tbr. OT pa su i u tom dijelu žalbeni navodi promašeni. Suprotno stavu tuženice troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude se već po samom zakonu smatraju potrebnim (članak 155. stavak 2. ZPP-a i Tbr. 9/3. OT), a što znači da je vezano za taj troška isključena slobodna ocjena suda u smisli odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, odnosno da tužitelju pripada nagrada za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu presude.

19. Tuženici nije priznat zahtijevani trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4605/2025-11 od 30. siječnja 2026. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

3 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)