Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1028/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Marija Bartoluci, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-240/2019-18 od 5. prosinca 2019., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-240/2019-20 od 23. prosinca 2019., u sjednici vijeća 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-240/2019-18 od 5. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-240/2019-20 od 23. prosinca 2019. u točki 1. i 3. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-240/2019-18 od 5. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 240/2019-20 od 23. prosinca 2019. u točkama 2., 4., 5. i 6. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 6. travnja 2006. sklopili tužitelj MZ iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,55 % godišnje.
2. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju GZ iz [adresa] isplati iznos od 19.036,17 kn (devetnaest tisuća trideset i šest kuna i sedamnaest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 8,71 kn od 31.1.2007.,
- na iznos od 8,66 kn od 28.2.2007.,
- na iznos od 8,69 kn od 31.3.2007.,
- na iznos od 8,58 kn od 30.4.2007.,
- na iznos od 8,44 kn od 31.5.2007.,
- na iznos od 8,42 kn od 30.6.2007.,
- na iznos od 0,09 kn od 31.7.2007.,
- na iznos od 166,76 kn od 31.8.2007.,
- na iznos od 163,46 kn od 30.9.2007.,
- na iznos od 162,82 kn od 31.10.2007.,
- na iznos od 164,64 kn od 30.11.2007.,
- na iznos od 163,02 kn od 31.12.2007.,
do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te
- na iznos od 165,39 kn od 31.1.2008.,
- na iznos od 291,35 kn od 29.2.2008.,
- na iznos od 295,64 kn od 31.3.2008.,
- na iznos od 286,55 kn od 30.4.2008.,
- na iznos od 283,98 kn od 31.5.2008.,
- na iznos od 285,89 kn od 30.6.2008.,
- na iznos od 279,78 kn od 31.7.2008.,
- na iznos od 279,33 kn od 31.8.2008.,
- na iznos od 281,64 kn od 30.9.2008.,
- na iznos od 306,78 kn od 31.10.2008.,
- na iznos od 288,42 kn od 30.11.2008.,
- na iznos od 306,18 kn od 31.12.2008.,
- na iznos od 316,72 kn od 31.1.2009.,
- na iznos od 317,00 kn od 28.2.2009.,
- na iznos od 312,02 kn od 31.3.2009.,
- na iznos od 345,09 kn od 30.4.2009.,
- na iznos od 305,51 kn od 31.5.2009.,
- na iznos od 300,15 kn od 30.6.2009.,
- na iznos od 300,17 kn od 31.7.2009.,
- na iznos od 301,68 kn od 31.8.2009.,
- na iznos od 300,38 kn od 30.9.2009.,
- na iznos od 296,98 kn od 31.10.2009.,
- na iznos od 300,42 kn od 30.11.2009.,
- na iznos od 302,59 kn od 31.12.2009.,
- na iznos od 306,63 kn od 31.1.2010.,
- na iznos od 304,19 kn od 28.2.2010.,
- na iznos od 309,73 kn od 31.3.2010.,
- na iznos od 307,17 kn od 30.4.2010.,
- na iznos od 308,96 kn od 31.5.2010.,
- na iznos od 327,65 kn od 30.6.2010.,
- na iznos od 330,73 kn od 31.7.2010.,
- na iznos od 341,06 kn od 31.8.2010.,
- na iznos od 335,98 kn od 30.9.2010.,
- na iznos od 326,78 kn od 31.10.2010.,
- na iznos od 279,28 kn od 30.11.2010.,
- na iznos od 293,53 kn od 31.12.2010.,
- na iznos od 281,69 kn od 31.1.2011.,
- na iznos od 284,26 kn od 28.2.2011.,
- na iznos od 277,87 kn od 31.3.2011.,
- na iznos od 277,38 kn od 30.4.2011.,
- na iznos od 250,21 kn od 31.5.2011.,
- na iznos od 250,18 kn od 30.6.2011.,
- na iznos od 263,57 kn od 31.7.2011.,
- na iznos od 208,51 kn od 31.8.2011.,
- na iznos od 201,14 kn od 30.9.2011.,
- na iznos od 199,31 kn od 31.10.2011.,
- na iznos od 197,72 kn od 30.11.2011.,
- na iznos od 199,40 kn od 31.12.2011.,
- na iznos od 201,13 kn od 31.1.2012.,
- na iznos od 200,28 kn od 29.2.2012.,
- na iznos od 197,26 kn od 31.3.2012.,
- na iznos od 197,07 kn od 30.4.2012.,
- na iznos od 196,81 kn od 31.5.2012.,
- na iznos od 194,30 kn od 30.6.2012.,
- na iznos od 193,70 kn od 31.7.2012.,
- na iznos od 191,69 kn od 31.8.2012.,
- na iznos od 188,63 kn od 30.9.2012.,
- na iznos od 189,49 kn od 31.10.2012.,
- na iznos od 189,48 kn od 30.11.2012.,
- na iznos od 187,84 kn od 31.12.2012.,
- na iznos od 182,38 kn od 31.1.2013.,
- na iznos od 184,77 kn od 28.2.2013.,
- na iznos od 183,70 kn od 31.3.2013.,
- na iznos od 181,01 kn od 30.4.2013.,
- na iznos od 175,81 kn od 31.5.2013.,
- na iznos od 174,49 kn od 30.6.2013.,
- na iznos od 174,12 kn od 31.7.2013.,
- na iznos od 174,42 kn od 31.8.2013.,
- na iznos od 175,57 kn od 30.9.2013.,
- na iznos od 172,98 kn od 31.10.2013.,
- na iznos od 172,44 kn od 30.11.2013.,
- na iznos od 171,93 kn od 31.12.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.
3. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 6. travnja 2006. sklopili tužitelj MZ iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
4. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju GZ iz [adresa], isplati iznos od 49.721,29 kn (četrdeset i devet tisuća sedamsto dvadeset i jedna kuna i dvadeset i devet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 4,05 kn od 31.5.2006.,
- na iznos od 8,10 kn od 31.12. 2008.,
- na iznos od 24,84 kn od 31.1.2009.,
- na iznos od 33,92 kn od 28.2.2009.,
- na iznos od 9,24 kn od 31.3.2009.,
- na iznos od 229,00 kn od 30.4. 2009.,
- na iznos od 16,07 kn od 31.12 2009.,
- na iznos od 51,49 kn od 31.1. 2010.,
- na iznos od 43,57 kn od 28.2. 2010.,
- na iznos od 88,96 kn od 31.3. 2010.,
- na iznos od 80,28 kn od 30.4. 2010.,
- na iznos od 101,63 kn od 31.5. 2010.,
- na iznos od 237,01 kn od 30.6. 2010.,
- na iznos od 207,24 kn od 31.7. 2010.,
- na iznos do 286,00 kn od 31.8. 2010.,
- na iznos od 262,17 kn od 30.9. 2010.,
- na iznos od 210,44 kn od 31.10 2010.,
- na iznos od 327,05 kn od 30.11.2010.,
- na iznos od 453,18 kn od 31.12. 2010.,
- na iznos od 367,90 kn od 31.1. 2011.,
- na iznos od 400,22 kn od 28.2. 2011.,
- na iznos od 359,19 kn od 31.3. 2011.,
- na iznos od 366,55 kn od 30.4. 2011.,
- na iznos od 542,11 kn od 31.5. 2011.,
- na iznos od 554,13 kn od 30. 6. 2011.,
- na iznos od 697,72 kn od 31.7. 2011.,
- na iznos do 635,87 kn od 31.8. 2011.,
- na iznos od 561,22 kn od 30.9. 2011.,
- na iznos od 552,60 kn od 31.10. 2011.,
- na iznos od 546,68 kn od 30.11 2011.,
- na iznos od 580,63 kn od 31.12. 2011.,
- na iznos od 616,34 kn od 31.1. 2012.,
- na iznos od 619,76 kn od 28.2. 2012.,
- na iznos od 597,22 kn od 31.3. 2012.,
- na iznos od 609,60 kn od 30.4. 2012.,
- na iznos od 621,39 kn od 31.5. 2012.,
- na iznos od 604,87 kn od 30.6. 2012.,
- na iznos od 611,49 kn od 31.7. 2012.,
- na iznos do 602,65 kn od 31.8. 2012.,
- na iznos od 578,66 kn od 30. 9. 2012.,
- na iznos od 605,77 kn od 31. 10. 2012.,
- na iznos od 621,07 kn od 30.11. 2012.,
- na iznos od 616,95 kn od 31.12. 2012.,
- na iznos od 561,67 kn od 31.1. 2013.,
- na iznos od 610,44 kn od 28.2. 2013.,
- na iznos od 613,68 kn od 31.3. 2013.,
- na iznos od 594,43 kn od 30.4. 2013.,
- na iznos od 541,81 kn od 31.5. 2013.,
- na iznos od 541,31 kn od 30. 6. 2013.,
- na iznos od 553,80 kn od 31.7. 2013.,
- na iznos do 576,44 kn od 31.8. 2013,
- na iznos od 610,48 kn od 30.9. 2013.,
- na iznos do 594,44 kn od 31.10. 2013,
- na iznos od 605,18 kn od 30.11. 2013.,
- na iznos od 617,36 kn od 31.12. 2013.,
- na iznos od 691,79 kn od 31.1. 2014.,
- na iznos od 704,48 kn od 28.2. 2014.,
- na iznos od 699,25 kn od 31.3. 2014.,
- na iznos od 902,09 kn od 30.4. 2014.,
- na iznos od 674,51 kn od 31.5. 2014.,
- na iznos od 675,15 kn od 30.6. 2014.,
- na iznos od 694,87 kn od 31.7. 2014.,
- na iznos od 708,87 kn od 31.8. 2014.,
- na iznos od 704,34 kn od 30.9. 2014.,
- na iznos od 717,71 kn od 31.10. 2014.,
- na iznos od 726,71 kn od 30.11. 2014.,
- na iznos od 720,17 kn od 31.12. 2014.,
- na iznos od 726,25 kn od 31.1. 2015.,
- na iznos od 725,09 kn od 28.2. 2015.,
- na iznos od 723,92 kn od 31.3. 2015.,
- na iznos od 942,43 kn od 30.4. 2015.,
- na iznos od 721,57 kn od 31.5. 2015.,
- na iznos od 720,40 kn od 30.6. 2015.,
- na iznos od 719,28 kn od 31.7. 2015.,
- na iznos od 718,06 kn od 31.8. 2015.,
- na iznos od 716,87 kn od 30.9.2015.
sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju GZ iz [adresa], isplati iznos od 11.453,50 kn (jedanaest tisuća četiristo pedeset i tri kune i pedeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući ovu od 1.10.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.
6. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.385,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 5.12.2019. do isplate, u roku 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 6. travnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,55% godišnje te s tog osnova nalaganje tuženiku platiti iznos od 19.036,17 kuna, utvrđenje ništetnim odredbi istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te s tog osnova isplata iznosa od 49.721,29 kuna te isplata iznosa od 11.453,50 kuna.
5. Iz provedenog postupka proizlazi da su stranke 6. travnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu i to tuženik kao banka – kreditor i tužitelj kao korisnik kredita na iznos od 47.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju po CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita; da je čl. 4. Ugovora ugovorena kamata na kredit godišnja po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,55%; da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu; da se o ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo između ugovornih strana; da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom Banke; da je između stranaka 11. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditiranju broj [broj kredita].
6. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.
8. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.
9. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih i iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
10. Također treba reći da tuženik tijekom postupka i ponovo u žalbi neosnovano ističe prigovor zastare, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu istekla je 13. lipnja 2019. (obzirom na trajanje zastarnog roka od pet godina (opći zastarni rok), dok u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja zastarijeva 14. lipnja 2023. obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018.
11. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te da je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na točke 2., 4. i 5. izreke.
12. Naime, prvostupanjski sud propustio je utvrditi sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF jer niti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije predviđeno niti propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka.
14. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovog suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
15. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2016 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
16. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
17. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj odluci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
18. U odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranici koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
19. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 VZ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
20. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu VZ protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
21. Nadalje, u jednoj od odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu M protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
22. Međutim, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije već imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. U ovom predmetu prvostupanjski sud je između ostalog propustio utvrditi postoji li takva razlika te je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
23. Stoga u ponovnom postupku valja utvrditi koji bi iznos tužitelju kao korisniku kredita pripao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
24. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama 2., 4., 5. i 6. izreke (odluka o parničnom trošku) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu (čl. 370. ZPP) te odbiti žalbu kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 1. i 3. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).
25. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, te će tek nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
26. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Iris Gović Penić
