Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1191/2026-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] II tužitelja ĐG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; III tužiteljice PG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Deanu Radišić odvjetniku iz Karlovca protiv tužene IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po Mariji Vučković odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 239A, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-602/2023-28 od 21. siječnja 2026., Dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-602/2023-28 od 21.siječnja 2026. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.356,18 EUR sa pripadajućom kamatom na taj iznos.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P - 602/2023-28 od 21. siječnja 2026. u dijelu pod točkom pod točkom II izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 2.356,18 EUR do iznosa od 2.806,18 EUR (za iznos od 450,00 EUR) te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR sa pripadajućom kamatom na taj iznos.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Poništava se oporuka pokojne JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sačinjena dana19. ..., u [adresa], koja je proglašena dana **.**.2020., u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Snježanom Plavetić Zrnić, kao povjerenikom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj O -39/2014, UPP/OS-8/2014, iza pokojne JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 2.806,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 21. siječnja 2026. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Navedene protiv presude žalbu ulaže tužena zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženoj uključujući i trošak tog žalbenog postupka.

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora jest da li je oporuka pok. JG pravno valjana a koja je sačinjena dana **.**.2013. u [adresa], na koju oporuku je oporučiteljica stavila otisak prsta, a koju oporuku je sastavio po kazivanju oporučiteljice KG pred svjedocima RG i VG.

6. Ovdje je sporno je li pokojna JG bila nepismena osoba ili je ista bila pismena osoba, ali zbog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti potpisati predmetnu oporuku.

7. Tužena u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe koju su tužitelji podneskom 3. studenog 2025. podnijeli na način da više ne traže ništetnost oporuke pok. JG već poništenje oporuke a kojoj preinaci se tužena protivila, a što je suprotno odredbama ZPP-a koji propisuje u kojim okolnostima sud može dopustiti preinaku tužbe.

8. Nadalje tužena ističe prigovor zastare budući je zahtjev za poništaj oporuke podnesen podneskom od 3. studenog 2025. a oporuka je proglašena **.**.2020. a sud taj prigovor tužene odbija s obrazloženjem kako je tužba podnesena 30.travnja 2021. zanemarujući da je novi zahtjev za poništenjem oporuke podnesen tek 3. studenog 2025. dakle pet godina nakon proglašenja poruke .

9. Tužena ističe da sud nije dao jasne razloge o postojanju pravnog interesa za podnošenje tužbe jer ti razlozi moraju biti jasni u trenutku podnošenja tužbe a u ovom konkretnom slučaju I tužiteljica je sudjelovala u ostavinskom postupku te se legitimirala kao oporučna nasljednica koja po oporuci nasljeđuje 1/2 dijela imovine pok. AB dok bi kao zakonski nasljednik naslijedila 1/3 dijela.

10. Na kraju tužena prigovora zaključcima suda da ovdje nije potrebno utvrđivati opće zdravstveno stanje pok. AB, a koje bi ukazivalo na postojanje izvanrednih okolnosti, već sud sam zaključuje da izvanrednih okolnosti nije bilo iz razloga što niti iz nalaza i mišljenja vještaka a niti iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi postojale okolnosti koje bi ukazivale na nesposobnost za rasuđivanje ovdje oporučiteljice.

11. Žalbeni prigovori tužene u pogledu postojanja pravnog interesa I tužiteljice za podnošenje tužbe nisu osnovani.

12. Naime neovisno što je I tužiteljica po oporuci čije poništenje traži nasljednica u 1/2 dijela imovine oporučiteljice pok. AB to ne dovodi u pitanje njen pravni interes za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe čl. 29. st. 3.Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) jer pravni interes u svakom slučaju postoji jer je u sferi njenih prava pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom da zakonski nasljednici nisu u ostavinskom postupku dali nasljedničke izjave a u slučaju odricanja ili ustupa imovine od strane preostalih zakonskih nasljednika bi I tužiteljica mogla naslijediti cjelokupnu ostavinsku imovinu.

13. Žalbeni prigovori tužene u pogledu dopuštene preinake tužbe nisu osnovani.

14. Naime u ovom konkretnom slučaju se niti ne radi o preinaci tužbe kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud jer su tužitelji prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražili utvrđenje da oporuka nije pravno valjana, a to je širi pojam u odnosu na pravni institut poništenja oporuke, stoga ovdje ne govorimo o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

15. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

16. Prema tome u ovom konkretnom slučaju tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev stoga su u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi tužene.

17. Također žalbeni prigovor tužene da je u ovom konkretnom slučaju nastupila zastara jer je protekao rok od 5 godina od proglašenja oporuke, nije osnovan jer se u ovom konkretnom slučaju ne radi o roku zastare od 5 godina kako to pogrešno smatra tužena.

18. Naime prema odredbi čl. 29. st. 2. ZN-a zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes i to you roku od godine dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

19. U ovom konkretnom slučaju oporuka je proglašena u ostavinskom predmetu koji prileži ovom spisu na ročištu koje je održano 30. studenog 2020. (list 36 ostavinskog predmeta) a tužitelji su tužbu podnijeli 30. travnja 2021. dakle u okviru jednogodišnjeg zastarnog roka a kao što je naprijed već navedeno ovdje ne računamo taj rok od podneska 3. studenog 2025. jer se nije radilo o preinaci tužbe.

20. Prvostupanjski sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz ostavinskog predmeta pod poslovnim brojem O-39/2014 proizlazi da je rješenjem od 10. ožujka 2021.prekinut ostavinski postupak iza pok. TG iz [adresa]., a da su zakonski nasljednici ovdje I tužiteljica KL, ovdje II tužitelj ĐG, i ovdje III tužiteljica PG, [adresa], upućeni da u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja protiv oporučne nasljednice HG iz [adresa], pokrenu parnični postupak radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice pred svjedocima od 19.prosinca 2013.g.nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije nije valjana budući da nije sastavljena u odgovarajućem obliku jer ostaviteljica nije znala pisati,

-da je predmetnom oporukom pokojna TG za života raspolagala svojom pokretnom i nepokretnom imovinom na način da je istu rasporedila ovdje tuženoj i ovdje 1. tužiteljici na ravne dijelove, a da su istu potpisali svjedoci HK te EG, a oporuku je po kazivanju pok. TG sastavljao HF koji je istu potpisao, dok je oporučiteljica na oporuku ostavila otisak prstiju,

-da iz iskaza svjedoka, potpisnika oporuke KL, OL (svjedoci oporuke) kao i HK (po kazivanju oporučiteljice sastavio oporuku) proizlazi da je pok. TG bila pismena osoba, ali zbog bolesti i slabosti nije mogla potpisati oporuku već je na nju ostavila otisak kažiprsta,

-da 1. tužiteljica u svom iskazu također potvrđuje da je njena teta, pok. JG bila pismena osoba te je znala pisati time da nema saznanja da nije bila u mogućnosti potpisati oporuku zbog zdravstvenog stanja,

-da je prvostupanjski sud na okolnost mogućnosti sastava oporuke proveo medicinsko vještačenje po vještaku psih ijatru dr. ŠG a čiji nalaz sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog a koji u svom nalazu i mišljenu na temelju dostatne medicinske dokumentacije je utvrdio da je pokojna JG bolovala od zloćudnog tumora (melanom) desne podlaktice te je imala metastaze na mozgu ,hospitalizirana je dan nakon što je sačinila oporuku 19. prosinca 2013.,

-da je vještak u očitovanju na prigovore tužene u pogledu izvanrednih okolnosti naveo da u pogledu njenog općeg zdravstvenog stanja bi procjenu mogao utvrditi liječnik specijalisti obiteljske medicine, ili onkolog odnosno neurolog,

-da u svom iskazu tužena u bitnome navodi da je pok. TG dolazila kod nje svaki dan jer je živjela kuću do nje te joj predmetnog dana nije bilo dobro te je tada došla kod tužene i rekla da bi sačinila oporuku time da je idućeg dana imala termin zračenja na Rebru, da je tog dana kada je sačinjena oporuka ručala kod tužene te je pok. JG tražila da se pozovu TG, KG i EG kako bi sačinila oporuku, da je imala saznanja da je prethodno pok. JG bila kod javnog bilježnika u namjeri da sačini oporuku te joj je javni bilježnik saopćio da treba prikupiti papire, da zbog slabosti ruke koja je drhtala nije bila u mogućnosti potpisati oporuku već je stavila otisak prsta.

21. Prvostupanjski sud polazeći od gore navedenih utvrđenja da je pokojna JG bila pismena osoba te da s obzirom na iskaz same tužene da je ovdje oporučiteljica došla k njoj radi sastava oporuke, da je kod nje ručala kao i da je par dana prije bila kod javnog bilježnika radi sastavljanja oporuke, da je dan poslije sanitetskim vozilom bila prebačena u bolnicu te je u sanitetskom vozilu htjela sjediti ali radi sigurnosti je stavljena u ležeći položaj te je u bolnici bila pri svijesti, izvodi pravilan pravni zaključak da u ovom konkretnom slučaju je pokojna bila u mogućnosti unatoč slabosti ruke sastaviti javnu oporuku a kako to propisuje čl. 32. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).

22. Suprotno žalbenim navodima tužene sud je upravo sveobuhvatnom analizom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno dovodeći ih u smislenu i logičnu cjelinu pravilno zaključio da sporna oporuka nije sastavljena u zakonom predviđenom obliku stoga su žalbeni navodi tužene u tom pravcu neosnovani i proizlaze iz pogrešnog tumačenja strogih zakonski odredbi ZN-a koji propisuje koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi određena oporuka bila Valjana.

23. Naime prema odredbi čl. 32. st. 1. ZN-a je jasno određeno da svatko može valjano oporučiti u obliku javne poruke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke, st. 2. ZN-a je propisano da javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba), st. 3. ovlaštena osoba oporuku sastavlja prema kazivanju oporučitelja a st. 6. predmetnog članka je određeno da ako oporučitelj nije u stanju potpisati oporuku odnosno zapisnik, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na oporuci ili zapisniku. Oporučitelj može zatražiti od neke druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku.

24. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo prepreka da oporučiteljica sačini javnu oporuku kako to predviđa naprijed citirana odredba ZN-a jer je oporučiteljica par dana prije već bila kod javnog bilježnika radi oporuke, a što potvrđuje sama tužena a pri tome i kada je bila hospitalizirana je mogla unatoč slabosti ruke sačiniti javnu oporuku pred javnim bilježnikom U bolnici.

25. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno preispitao je li oporuka sastavljena u nekom drugom zakonom predviđenom obliku odnosno da li postoje izvanredne okolnosti na temelju odredbe čl. 37. st. 1. ZN-a prema kojoj odredbi oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno naznačena svjedoka samo u izvanrednim okolnostima, zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

26. U ovom konkretnom slučaju je jasno vidljivo da se ne radi niti o vlastoručnoj oporuci u smislu odredbe čl. 30. st. 1. ZN-a jer ju oporučiteljica nije vlastoručno napisala i potpisala, a niti se radi o pismenoj oporuci pred svjedocima jer ju ovdje oporučiteljica nije potpisala, stoga prvostupanjski sud je pravilno preispitao jesu li postojale izvanredne okolnosti koje bi predviđale da oporučitelj svoju posljednju volju izrazi usmeno pred dva svjedoka jer nije u mogućnosti oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

27. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na temelju provedenog dokaznog postupka i to saslušanih svjedoka u ovom postupku kao i same tužene jasno proizlazi da se ne radi o takvim izvanrednim okolnostima jer okolnosti pod kojima je sačinjena predmetna oporuka ne ukazuju na takve izvanredne okolnosti jer se treba raditi o izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju na nijedan drugi zakonom predviđen način izraziti svoju volju, a upravo ovdje oporučiteljica je i prije nego što je bila u bolnici imala mogućnost sastaviti javnu oporuku pa čak i odlaskom u bolnicu je imala takvu mogućnost kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

28. Točno je da ovdje nije bilo upitno je li pok. TG bila sposobna za rasuđivanje, a na što osnovano ukazuje tužena, pa ovdje nije bilo nužno provođenje medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru, , , , , , , , međutim to što je provedeno medicinsko vještačenje nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer iz ostalih svih naprijed navedenih razloga proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

29. Ostali žalbeni navodi tužene se svode na to da ista vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni dokaza, a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

30. Žalbeni prigovor tužene na odluku o troškovima parničnog postupka je osnovan.

31. Naime osnovano ukazuje tužena da je sud pogrešno dosudio trošak tužiteljima za ročište održano 6. rujna 2022. budući je isto održano isključivo iz razloga što tužitelji nisu pristupili na prethodno ročište održano 7. lipnja 2022. na koje su pozvani osobno radi saslušanja, stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka jer taj trošak je nastao isključivo krivnjom tužitelja.

32. Iz stanja spisa proizlazi da je odvjetnik pristupio na ročište koje je zakazano za dan 7. lipanj 2022. (list 23 spisa) a na koje nisu pristupili tužitelji osobno radi saslušanja, iako su o ročištu uredno obaviješteni te nisu opravdali izostanak sa ročišta pa je stoga održano ročište 6. rujna 2022. radi saslušanja tužitelja.

33. Također osnovano ukazuje tužena da za ročište za objavu presude koje je održano 29. rujna 2022. tužitelji nemaju pravo na trošak jer iz stanja spisa (list 31 spisa) proizlazi da na to ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja stoga takav trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije opravdan jer isti nije niti nastao.

34. Stoga je valjalo odluku o troškovima iz naprijed navedenih razloga preinačiti.

35. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

36. Tuženoj nije priznat trošak ovog žalbenog postupka jer je ista uspjela samo u neznatnom dijelu u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević