REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-933/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po predsjednici vijeća, sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja od 12. travnja 2016., izmijenjene 2. srpnja 2024., nakon provedene javne rasprave održane 30. siječnja 2026., 24. travnja 2026. i 3. lipnja 2026., a zaključene 3. lipnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika oštećenika kao tužitelja u zamjeni, odvjetnika ĆŠ, optuženog ŽŠ i branitelja optuženika, odvjetnika Tomislava Štefanovića, 8. lipnja 2026. objavio je, a 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Optuženi ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i Ć djevojački K, rođen **.**.1985. u [adresa], R [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju tehničar za željeznički promet, sa završenom SSS, trenutno nezaposlen, bez imovine, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, supruga vlasnica pedikerskog salona sa mjesečnim primanjima 1.600-1.700 eura, vlasnica stana u [adresa], kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
što je
dana 28 siječnja 2009. između 05,00 sati i 06,00 sati u svojstvu operatera -blagajnika u automat klubu "Moneo" na adresi [adresa] u [adresa], iako svjestan da svojim postupanjem krši Zakon o priređivanju igara na sreću i Pravilnik o radu, nakon što je prethodno tijekom svoje smjene putem operatorskog ključa koji mu je povjeren za rad uključio kredit za igru te novčani iznos uključenog kredita zaprimio od igrača, umjesto da primljeni novac položi u blagajnu zadržao za sebe iznos od 146.891,00 kuna/19.495,79 EUR, što je dana 28. siječnja 2009. nakon 06,00 sati, po završetku smjene optuženika, a nakon obračuna sačinjenog od direktora trgovačkog društva "Moneo" d.o.o. KŠ utvrđen manjak u blagajni za iznos od 146.891,00 kuna (19.495,79 EUR), te je za navedeni iznos "Moneo" d.o.o. oštećen,
d a k l e, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar, a vrijednost pronevjerene stvari je velika,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.,
za koje se na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11. optuženi ŽŠ
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE.
II/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku se izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III/ Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženom ŽŠ određuje se posebna obveza da u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku Moneo d.o.o., OIB: 23362184943, Planinska ulica 13, Zagreb, isplati iznos od 19.495,79 EUR/146.891,00 kuna.
IV/ Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. optuženik se upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.
V/ Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. 72/25., i 13/26., dalje: ZKP/08.) oštećeniku Moneo d.o.o., OIB: 23362184943, Planinska ulica 13, Zagreb, dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.495,79 EUR/146.891,00 kuna te se nalaže optuženiku isti iznos platiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VI/ Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. optuženi ŽŠ oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 7. ZKP/08. po osnovi troškova financijsko-knjigovodstveno vještačenja i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Božidara Rusana, dok se optuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude platiti trošak paušalne svote iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 200,00 EUR.
Obrazloženje
1.Nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu prethodno rješenjem broj KO-DO-1475/13 od 12. lipnja 2014. odbacilo kaznenu prijavu protiv optuženog ŽŠ zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 345. Kaznenog zakona/97, oštećenik kao tužitelj MONEO d.o.o. preuzeo je progon i podnio optužnicu ovome sudu 29. prosinca 2014. koja optužnica je ovosudnim rješenjem broj Kov-1800/14 od 28. siječnja 2016. vraćena oštećeniku kao tužitelju radi boljeg razjašnjenja stvari.
1.1. Potom je 12. travnja 2016. podignuta nova optužnica koja je ovosudnim rješenjem broj Kov-342/16 odbačena na temelju članka 355. stavka 1. točke 4. i stavka 2. ZKP/08., a prihvaćajući žalbu oštećenika kao tužitelja Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Kž-351/18 od 10. travnja 2018. ukinuo citirano rješenje te predmet vratio na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. U ponovljenom postupku optužno vijeće ovog suda je rješenjem broj Kov-376/18 od 22. siječnja 2019. potvrdilo optužnicu i predmet je upućen u raspravnu fazu.
2. U ovom kaznenom predmetu 5. srpnja 2024. donesena je prvostupanjska presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe, a prihvaćanjem žalbe oštećenika kao tužitelja rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-376/2024 od 11. ožujka 2025., ukinuta je prvostupanjska presuda te predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred novim sucem pojedincem.
2.1. Aktualnoj raspravnoj sutkinji predmet je dodijeljen u rad stupanjem na dužnost u ovome sudu 15. rujna 2025. Stranke su se na raspravi 30. siječnja 2026. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. stavku 4. ZKP/08.
3. Očitujući se o osnovanosti optužbe na raspravi 30. siječnja 2026. optuženi ŽŠ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (list 331 spisa).
4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani blagajnički izvještaj s lista 13 spisa, pravilnik o radu oštećenog trgovačkog društva s lista 14-19 spisa, izvadak o stanju i prometu po računu s lista 21 -23 spisa, nalog za plaćanje s lista 24 spisa, izjava optuženika s lista 25-26 spisa, pravilnik o radu s lista 27-41 spisa, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2009. s lista 48-49 spisa, konačni mjesečni obračun s lista 50 spisa, knjigovodstvene isprave TD Moneo s lista 51-56 spisa, ugovor o radu s lista 57-59 spisa, lista naloga paketa s lista 228 spisa, konačni mjesečni obračun s lista 229 spisa, mjesečni obračuni s lista 230-239 spisa, uvid u izjavu ČŠ ovjerenu po javnom bilježniku Ov - 12969/2014,uvid u posebno izvješće III PP od 12. veljače 2009., uvid u konačni mjesečni obračun ostvarenih osnovica i obračun na te naknade sukladno čl. 56. st. 5. Zakona o privređivanju igara na sreću za mjesec siječanj 2009. za automat klub Moneo d.o.o., nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića od 30. siječnja 2024., spis OKDO u Zagrebu broj KO-DO-1475/2014.
4.1. Pregledan je i spis OKDO u Zagrebu broj KO-DO-1475/2014 te spis Kir-208/16 Županijskog suda u Zagrebu. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. , usz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka LŠ od **.**.2016. i ČŠ od 22. ožujka 2016. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka LŠ i ČŠ s rasprave od 11. rujna 2023. Dopunski su ispitani svjedoci IŠ i ČŠ te je na raspravi neposredno ispitan vještak Darijo Dumančić. Pročitani su i izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.
5. Optuženik je ostao kod svoje obrane dane kod ovoga suda na raspravi 2. srpnja 2024., te obrane prilikom prvog ispitivanja od 27. studenog 2014. te istu nadopunio i naveo sljedeće. Inkriminiranog dana njegova smjena bila je negdje od 17,00 sati, 27. siječnja 2009. pa do 05,00 sati 28. siječnja 2009., pri čemu je zaštitar na smjenu došao negdje oko 20,00-21,00 sat. Smatra da je manjak prouzročen radnjama izvjesnog Č i njegova brata, koji su bili sinovi vlasnika prostora, a koji su dolazili igrati iako su bili maloljetni, što im je njihov otac branio. I drugi kolege su također imali problema s njihovim zalaženjem u automat club i igranjem odnosno kockanjem. Oni su gubili te večeri pa su mu zaprijetili da im ukucava iznose bez stvarne predaje novca, a kada je otišao na toalet i ostavio im ključ ruleta nadomak ruke, oni su se istim poslužili i sami ukucavali iznose. Nije mogao spriječiti ovakvo njihovo postupanje jer su oni bili vlasnikovi sinovi, te su prijetili da će sve reći ocu, a kada se na isto požalio zaštitaru, on je rekao da ih traži novce i da se tu ništa ne može. Ne može sa sigurnošću tvrditi da su te osobe bile istovremeno u automat clubu kada i zaštitar, s obzirom na protek vremena. Točan iznos manjka utvrdio je tek kada je radio obračun, a obračun je radio sam. IŠ prijavio je što se dogodilo negdje oko 05,00 sati ujutro. Upitan jesu li oni igrali na više igračkih mjesta ili na jednom, navodi kako su bili svi za stolom koji je bio u krug, a zaštitar se nalazio u "pred ulazu". Misli da zaštitar nije čuo prijetnje koje su mu iznosili jer se on nalazio na svojem mjestu, a oni su bili za ruletom.
5.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je kako misli da su ti ljudi (L i brat) došli i prije zaštitara, a on je već radio i automat club je bio otvoren te su ljudi igrali rulet. Po njegovom sjećanju zaštitar je sa smjenom počeo negdje oko 22,00 sata. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika odgovorio je kako su L i njegov brat igrali poprilično dugo tu večer, tri do četiri, a možda i pet sati, i prošlo je neko vrijeme od početka njihove igre do trenutka kada su mu počeli prijetiti. On se zadržao u toaletu nekih 10-15 minuta i misli da zaštitar tada još nije započeo sa smjenom. Zaštitar je napustio klub kratko prije njega, a kada ga se pita zašto nije odmah pozvao LŠ kada su te prijetnje počele, odgovara da nije, ali L je nazvao neki broj, on je vidio da na ekranu piše BŠ iako je mišljenja da to nije bio BŠ, na što je muški glas na telefonu rekao "šta se praviš pametan, ukucaj mu", a BŠ mu je rekao da to nije bio njegov glas. Ne zna zašto nije zvao sa službenog mobitela. Na daljnje pitanje gdje se točno zaštitar nalazio i što je točno radio kada je zaprimao prijetnje, navodi da je on gledao filmove na svojem laptopu, a bio je udaljen nekih 20 metara od njega i stola za rulet. Na daljnje pitanje navodi kako nije siguran je li zaštitaru bila počela smjena, je li se on nalazio u klubu kada je otišao na toalet i kada mu je ključ oduzet. Na daljnje pitanje navodi vezano za njegov razgovor sa LŠ da mu je on rekao da su bili L i brat u klubu, a on mu je rekao "ne izmišljaj, ne laži", potom je sa LŠ otišao na kavu s policajcem koji je bio njegov prijatelj, a potom su otišli na policiju kako bi on dao izjavu, tj. prilikom odlaska na policiju BŠ i on su se dogovorili kako će on reći da je njegov brat prokockao te novce, jer je on zvao svojeg brata koji je bio u Beču da mu pomogne i da mu da te novce, on mu je rekao da će pokušati, da će probati podići kredit u banci, međutim to se nije dogodilo.
5.2. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik je naveo kako novčana sredstva za koja se tereti nije uzeo i zadržao za sebe već je manjak nastao tako što su tri osobe došle u poslovnicu i od njega tražile da im uključi kredit od 20.000,00 kuna u aparat za rulet, što je on i učinio obzirom da mu je jedna od te tri osobe dala da preko mobitela razgovara s njegovim šefom TŠ, a koji je odobrio da se navedenim osobama uključi navedeni kredit. Tek nakon nekog vremena shvatio je da je prevaren jer osoba s kojom je razgovarao na mobitel nije bio njegov šef BŠ već osoba sličnog glasa. Nadalje je naveo da su te tri osobe, u trenutku dok je na pet minuta otišao na toalet uzele ključ za uključivanje kredita koji se nalazio u blagajni i sebi uključile kredit od 120.000,00 kuna, a sve se dogodilo nakon pola noći kada zaštita TD Sokol Marić po imenu Ugor koji je predmetnog dana radio u automat klubu nje bio u objektu, obzirom je isti napustio radno mjesto i otišao po pizzu.
5.3. U obrani na raspravi 2. srpnja 2024. optuženik je naveo kako je do inkriminiranog događaja bio dva, dva i po mjeseca zaposlen u TD Moneo te je dotada sve bilo u redu, a poslodavac i on su bili zadovoljni njihovom suradnjom. Te zgode, L, kojemu ne zna prezime i njegov brat od optuženika su prijetnjama zatražili da im ukuca u rulet automat iznos koji se navodi u dokumentaciji, rekli su mu da se ne pravi budala te je popustio njihovim prijetnjama. Zaštitar je bio tamo dok je optuženik zvao LŠ i dok su zajedno napravili obračun. Ovaj postupak optuženika onemogućava u zaposlenju i normalnom uzdržavanju obitelji. Na upit branitelja naveo je da je taj dan svoju smjenu započeo u 16,00 sati te mu je smjena idući dan završila u 5,00 sati. Zaštitar nije bio prisutan u trenutku dok su L i njegov brat kockali, a optuženik od njih dvojice nije primio nikakav novac. Njih dvojica su došli oko 17,00 sati i zadržali su se oko sat ili sat i pol. Dalje nije odgovarao na pitanja.
6. Na raspravi 24. travnja 2026. dopunski je ispitan svjedok BŠ koji je najprije naglasio da je u cijelosti ostao kod svojega iskaza od 11. rujna 2023. koji iskaz je u bitnim dijelovima i istovjetan iskazu tog svjedoka tijekom prethodnog postupka od 22. ožujka 2016. Dodatno je objasnio na koji je način funkcionirala igra na ruletima u automat klubu. Naveo je da je bilo moguće u aparat ubacivati novčanice, što je usporedio s polaganjem novca, odnosno s funkcioniranjem aparata za naplatu parkinga, na način da se u aparat mogla staviti samo jedna novčanica. Ukoliko se radilo o većim iznosima, primjerice 300 eura, odnosno šest novčanica po 50 eura, bilo je potrebno svaku pojedinu novčanicu zasebno staviti u aparat, što je usporavalo cijeli postupak jer je aparat morao provjeriti autentičnost novčanice, dok je stare i oštećene novčanice mogao vratiti, a one su mogle i zapeti u automatu. Zbog toga je postojao operaterski ključ, za koji je bio zadužen operater. Taj je operaterski ključ zapravo predstavljao zamjenu za novac i čitač novčanica jer se pomoću njega provjeravala autentičnost novčanica i upisivao kredit. Tako se, primjerice, za 100 eura dobivalo 100 kredita. Operaterski ključ bio je pogodan kod većih iznosa i bitno je skraćivao cijelu proceduru polaganja novca. Inkrim iniranog dana operater koji je bio zadužen za operaterski ključ u automat klubu Dubrava bio je ŽŠ. Na pitanje na koji mu je način ŽŠ komunicirao da postoji manjak te što je bilo s ključem i je li on bio ukraden, naveo je da je ŽŠ rekao da će nadoknaditi manjak, da nije bilo nepravilnosti te da je novac uključivao najprije njegov brat, a kasnije neki prijatelj. Budući da se oni nisu pojavili s manjkom, prijavio je događaj policiji. Naglasio je da ključ nije bio ukraden jer je bio u sefu. ŽŠ je rekao da se to moglo dogoditi dok je bio u WC-u, ali je naveo da smatra da to nije bilo moguće.
6.1. Na pitanje zašto je toga dana bio iznadprosječan dobitak za klub u odnosu na ostale dane siječnja 2009., naveo je da to nije mogao racionalno objasniti jer je to bila takva igra na sreću i da su stvari tako funkcionirale. Međutim, naveo je da se svaki ključni novac evidentirao te da nije bilo moguće da to kasnije ne bude zabilježeno. U to je vrijeme bio direktor i odgovorna osoba kluba, dok je RŠ bio vlasnik, međutim on je rukovodio cijelim klubom. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja na koji je način operater funkcionirao kada je igrač želio uključiti novac i koja je bila točna procedura, naveo je da je uključivanje novca podrazumijevalo da je za svakih 10 novčanica, a tada se moglo maksimalno tijekom jednog tipkanja uključiti 10 kuna, operater morao stisnuti tipku te to ponavljati ovisno o tome koliko je novca fizički zaprimio. Ovisno o iznosu, ta je procedura mogla i potrajati. Nije se moglo dogoditi da za to vrijeme zaštitar, koji je bio udaljen svega 2 do 3 metra od operatera i igrača, ode na pauzu i slično jer su zaštitari morali cijelo vrijeme biti prisutni prilikom uključivanja novca. Naveo je da su to uveli zato što se događalo da novac nije fizički zaprimljen, a da je igrač ipak dobio kredit. Osim što je operater provjeravao autentičnost novčanica, on ih je, naravno, i prebrojavao kako bi utvrdio ukupno zaprimljeni iznos. Tadašnji omjer kredita i novčanog iznosa u tadašnjim kunama bio je 1:1, odnosno jedna kuna predstavljala je jedan kredit.
6.2. Na daljnje pitanje raspravnog suca je li teoretski bilo moguće da zaštitar ode nekoliko minuta na toalet i da se za to vrijeme uključi neki veći iznos novca, naveo je da se to nije događalo. Naglasio je da je zaštitar sjedio između dva ruleta i da je cijelo vrijeme kontrolirao što se događalo. Za to je i bio angažiran. Na posebno pitanje branitelja optuženika je li bilo moguće igrati iako novac nije bio fizički zaprimljen, odnosno uključen, naveo je da je to bilo protivno pravilima igre te da je to pokušavao spriječiti zaštitar, što je ujedno bila i njegova svrha. Naveo je da je, kao što je već rekao, postojao i drugi način na koji je igrač mogao fizički ubaciti novac u automat bez operatera i operaterskog ključa te je na taj način također mogao igrati. Kada se novac ubacivao na taj način, bilo je moguće ubacivati novčanice od 20, 50, 100 i 200 tadašnjih kuna. Na posebno pitanje raspravnog suca je li, prema njegovu saznanju i načinu funkcioniranja automat kluba, bilo moguće da je jedan igrač uključio iznos koji je odgovarao iznosu manjka ili da je taj iznos uključilo više igrača, naveo je da je bilo moguće i jedno i drugo. Međutim, naglasio je da to nije bio prevelik iznos u tadašnje vrijeme jer su igrači znali odjednom uključivati i znatno veće iznose.
6.3. Iz iskaza tog svjedoka na raspravi 11. rujna 2023. proizlazi kako je u vrijeme događaja koji je predmet postupka bio voditelj u automat klubu Moneo na adresi [adresa], a također je bio i direktor tog trgovačkog društva, kao što je bio i u vrijeme davanja iskaza. Automat klub imao je aparate za igre na sreću i dva elektronska ruleta. Svaka uplata novca bilježila se elektronskim i mehaničkim brojčanicima. Kod ruleta je postojala mogućnost da se novac fizički ulaže u automat, a također je postojala mogućnost da operater blagajnik posebnim ključem, kojeg je zaduživao na početku smjene i razduživao na kraju smjene, registrira uplate. To se činilo tako da se ključ umetao u automat, nakon čega je operater ukucavao iznos novca koji je prethodno obavezno fizički zaprimio. Praksa je bila takva da je operater zaprimljeni novac za rulet držao u novčaniku, a kada bi skupio veću svotu, zaprimljeni novac pohranjivao se u blindiranu blagajnu. Operater blagajnik imao je dužnost otvaranja kluba, obavljanja uplata i isplata novca igračima, izrade dnevnog obračuna, vođenja računa o regularnosti igre, čistoći kluba i slično. U noćnoj smjeni, od 18,00 do 05,00 sati, uvijek je radio jedan blagajnik, a s njim se u klubu nalazio i zaštitar koji je započinjao s radom od 22,00 sata. U vrijeme događaja optuženik je u tom klubu radio kao operater blagajnik, a kod njih je tada radio otprilike dva mjeseca te je do tada s njegovim radom sve bilo u redu.
6.4. Dana 28. siječnja 2009. optuženik ga je nazvao oko 6 sati ujutro i rekao da ima veliki manjak, i to između 145.000 i 146.000 kuna, nakon čega je došao u klub te su zajedno napravili obračun na način da su za svaki od automata popisali razliku između uplate i isplate. Naime, svaka uplata novca u svaki od automata elektronski se bilježila te se u svakom trenutku iz automata mogao dobiti taj podatak očitavanjem na displayu aparata. Napomenuo je da su aparati bili spojeni sa serverom u online sustavu koji je bio povezan s Poreznom upravom, tako da su se i u Poreznoj upravi bilježile svaka uplata i svaka isplata, što je služilo kao osnovica za obračun poreza i drugih davanja. Razlika između novca koji je bio uplaćen na ime igre na sreću i isplate igraču na ime dobitka predstavljala je prihod automat kluba. U automatima se također nalazila kutija za novac, odnosno cash box. Nakon što su optuženik i on popisali sve podatke za svaki od automata, u što su bili uključeni i elektronski ruleti, te su u obračun uvrstili i gotovinu koja se nalazila u svakom od cash boxa, utvrdili su da je postojao manjak od 146.891,00 kuna.
6.4.1. Naime, tog je dana ukupan ulog iznosio 192.620,00 kuna, igračima je bilo isplaćeno 43.433,00 kune, pa je ukupan prihod iznosio 149.187,00 kuna, iz kojeg je oduzeta gotovina iz cash boxa u ukupnom iznosu od 2.296,00 kuna, slijedom čega su izračunali manjak od 146.891,00 kuna. Optuženik je nakon toga rekao da je za svog brata uključivao novac, odnosno da je pomoću ključa prikazivao kao da je uplaćena gotovina na ime igranja elektronskog ruleta, kao i da nije fizički ulagao novac. Takvo mu je objašnjenje bilo čudno jer su u klubu imali zaštitara koji je bio dužan paziti na regularnost igre. Naime, kratko vrijeme prije tog događaja u klubu su imali problema na automatu za rulet jer se nije fizički zaprimio novac, a ključem se evidentiralo kao da je novac uplaćen. Zbog toga su zaposlili zaštitare koji su bili dužni paziti da se novac koji se na ruletu evidentirao kao da je zaprimljen doista i fizički zaprimi od igrača. Zaštitar je bio u mogućnosti voditi računa i nadgledati je li se novac za rulet zaprimao od igrača budući da su u klubu bila samo dva automata za rulet. Optuženik i on čekali su do poslijepodneva, oko 16,15 sati, no optuženikov brat nije se pojavio. Nakon toga optuženik je rekao da je za prijatelja uključivao rulet i da će njegov prijatelj doći vratiti novac, isto kao što je ranije rekao da će njegov brat doći vratiti novac. Čekali su tog prijatelja, kojeg optuženik nije imenovao, sve do kasno navečer, ali se isti nije pojavio. Idućeg dana optuženik i on zajedno su otišli u Policijsku postaju Dubrava, gdje je optuženika prijavio za kazneno djelo te je donio i dokumentaciju koja se odnosila na manjak.
6.5. Na upit zastupnice optužbe naveo je da optuženik, nakon što je stigao u automat klub po njegovu pozivu zbog manjka, nije spominjao da bi imao bilo kakvih problema s posjetiteljima ili s automatima. Kada je stigao, oba ključa za rulet nalazila su se u sefu, a pretpostavljao je da ih je optuženik nakon radnog vremena spremio u sef, kao što je inače bio dužan činiti. S ključem se mogla registrirati uplata od 10 do 5.000,00 kuna, a cijeli ciklus trajao je oko 1,5 minuta, što je značilo da je, uz uplate od po 5.000,00 kuna, za ukupno uključivanje 146.000,00 kuna bilo potrebno minimalno 45 minuta, i to pod pretpostavkom da se ne ostvari nikakav dobitak, za što je vjerojatnost bila vrlo mala. Optuženik se u više navrata obvezao da će vratiti novac, a neposredno nakon prijave nudio je i svoj automobil na ime vraćanja dijela manjka. Njih su dvojica ostali u kontaktu, tijekom kojega je optuženik obećavao podmirenje duga. Pod pretpostavkom da je optuženik imao nekakav problem u svojoj smjeni, imao je na raspolaganju službeni mobitel kojim ga je mogao zvati u bilo koje vrijeme, a on je bio dostupan za sve eventualne probleme. U njihovim kontaktima optuženik je također spominjao da mu je ključ za rulet ukraden dok zaštitara nije bilo u klubu. I to je provjerio te se raspitao kod Sokol Marića, nakon čega su oni izvršili svoje provjere i rekli mu da zaštitar nije napuštao svoje radno mjesto.
6.6. Nakon što mu je predočen dio njegova iskaza od 24. ožujka 2016. s lista 67 spisa, koji je glasio: „Prije otprilike 2 i pol godine u telefonskom kontaktu sa ŽŠ isti mi je rekao da mu je operaterski ključ ukraden dok zaštitara nije bilo na svom radnom mjestu…“, naveo je da je ostao kod onoga što je tada rekao. Na upit branitelja optuženika naveo je da je jedan radni dan trajao od 9 sati ujutro do 5 sati ujutro idućeg dana te da se obračun radio na kraju svakog radnog dana. Ovaj manjak nastao je u drugoj smjeni jer ga je optuženik o njemu obavijestio. Druga smjena započinjala je u 18 sati i trajala do 5 sati idućeg dana, dok je zaštitar dolazio svake večeri u 22 sata i ostajao do kraja radnog dana, na način da bi ispratio sve igrače te odlazio kući. Zadatak operatera bio je da na kraju radnog dana, u 5 sati ujutro, izvadi novac iz automata i napravi dnevni obračun. Kada je tog jutra došao u kontrolu na poziv optuženika, u blagajni nije bilo novca, u aparatima se nalazila gotovina od 2.296,00 kuna, a u sefu se nalazio polog za koji je optuženik bio zadužen na početku radnog dana. Aparat je bilježio vrijeme svake uplate i, pod pretpostavkom da je bilo evidentiranja uplata nakon 5 sati ujutro, to bi bilo vidljivo u aparatu. Prilikom provjera koje je opisao obratio je pažnju i na to kada su bile evidentirane uplate te nakon 5 sati ujutro nisu bile evidentirane nikakve igre. Podatke o tome više nije imao jer aparati nisu čuvali te podatke nakon 14 godina.
6.7. Automat klub imao je 28 aparata s jednim sjedećim mjestom i dva elektronska ruleta s više sjedećih mjesta, što je predstavljao kapacitet kluba. Za cijelo vrijeme obračuna optuženik je bio prisutan, pratio je obračun i nije stavljao nikakve primjedbe na ono što su zajednički evidentirali. Automat klub sastojao se od prostora s automatima, njegova ureda u kojem se nalazio sef s pologom te posebne blindirane prostorije s blagajnom. U vrijeme ovog događaja automat klub postupao je sukladno aktualnoj regulativi za automat klubove. Kao posljedica ovog manjka imali su i dodatnu štetu jer su bila plaćena sva davanja u vidu mjesečne naknade i poreza na dobit. Na upit optuženika naveo je da se nije sjećao da je bilo problema sa sinovima vlasnika prostora, no u svakom slučaju maloljetne osobe nisu smjele ulaziti u klub jer je to bilo strogo zabranjeno. Na upit optuženika je li ključeve vozila od njega uzeo pod prijetnjom te je li ga tijekom tog dana, kada su vršili kontrolu obračuna, vozio po drugim automat klubovima po gradu i je li mu direktor prijetio, naveo je da to nije bilo točno.
7. Na raspravi 24. travnja 2026. dopunski je ispitan svjedok ČŠ koji je najprije naglasio da u cijelosti ostaje kod svojega iskaza od 11. rujna 2023. koji iskaz je u bitnim dijelovima i istovjetan iskazu tog svjedoka tijekom prethodnog postupka od 22. ožujka 2016. Inkriminiranog dana bio je zaštitar i cijelo vrijeme bio je prisutan dok je klub radio, odnosno od 22,00 do 05,00 sati, a operater je u to vrijeme bio ŽŠ. U toj smjeni radio je ŽŠ, a bilo je zaposleno više operatera. Njegov posao bio je nadgledati uključivanje novca, a te večeri bilo je 10 do 15 igrača, od kojih su neki sami fizički ubacivali novac u automat, dok su neki uključivali putem operaterskog ključa, za što je bio zadužen operater ŽŠ. Sjedio je u blizini, na udaljenosti do 5 metara, a ponekad bi ustao i prišao operateru ŽŠ ukoliko bi bilo više ljudi za stolom. ŽŠ je novčanice uredno prebrojavao i nije primijetio da se događalo nešto neobično. Također je pazio da ga netko ne prevari tijekom prebrojavanja novčanica. Kada bi se novčanik napunio, ŽŠ bi otišao do blindirane kase kako bi pohranio novac te bi se ponovno vratio zaprimati novac od igrača. Optuženik nije prijavio nikakvu nepravilnost niti neobičnu situaciju te večeri. Kada mu je predočen dio njegova iskaza u prethodnom postupku u kojem je naveo da je te večeri bio povećan promet, naglasio je da se to nije odnosilo na veći broj igrača, već na to da se novac uključivao u većim apoenima, primjerice od 500 i 1.000 kuna.
7.1. Na daljnje pitanje suda jesu li u klub navraćali sinovi vlasnika kluba, naveo je da su bili maloljetni te da ih on nikada nije puštao u klub. Oni su zalazili u lokal svojega oca koji se nalazio kat iznad automat kluba, a najbliže što su mogli ući bilo je u prostoriju u kojoj su se nalazile stolice, dok u prostor u kojem su se nalazili igrači nisu imali pristup. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja kakva je bila njegova procedura i način postupanja prilikom preuzimanja smjene, naveo je da bi uzeo pištolj i pitao operatera je li sve u redu, kao što je učinio i inkriminiranog dana kada je upitao ŽŠ je li sve u redu. Povećani promet bio bi nakon 23 sata, kada bi se drugi lokali zatvorili. Njegova smjena počinjala je nakon Jelavićeve, tako da je ŽŠ već bio tamo kada je on dolazio. Naglasio je da je prisutnost zaštitara bila samo tijekom noćne smjene, od 22 sata do 5 sati ujutro, dok su se prije 22 sata uplate primale bez prisutnosti zaštitara. Na kraju radnog vremena zajedno bi zatvorili automat klub, a ŽŠ otišao bi u blagajnu i brojao novčanice, odnosno radio obračun. Nije primijetio da je te večeri nešto bilo drugačije nego inače.
Na posebno pitanje branitelja optuženika je li postojao neki određeni period ili dan u tjednu kada bi promet bio povećan, odgovorio je da nije bilo pravila, eventualno utorkom ili srijedom kada se igrala Liga prvaka. Osim dva ruleta, bilo je i dvadesetak aparata, ali na tim se aparatima igralo slabije. Najviše se igralo na jednom ruletu jer se moglo igrati s većim iznosima, do 10.000 kuna, a dva su ruleta bila jedan pored drugoga.
7.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja kakav je, prema njegovu iskustvu i sjećanju, bio promet do 22 sata navečer, odnosno do preuzimanja njegove smjene, odgovorio je da je u pravilu promet tada bio slab jer se klub nalazio u sklopu hotela i nije bio na osobito frekventnoj lokaciji. Na posebno pitanje raspravnog suca je li se događalo da bi, kada bi otišao na toalet, za to vrijeme bile zaprimljene uplate, odnosno što se događalo tijekom tog kratkog perioda njegova izbivanja, naveo je da se toalet nalazio odmah pored ruleta i da bi se tamo zadržao vrlo kratko. Također je naveo da nije odlazio na toalet kada bi bio povećan promet, već kada bi bilo manje igrača. Za manjak je saznao nekoliko dana kasnije, kada je došao na posao, te mu je to bilo neobično jer tijekom svoje smjene nije primijetio nikakvu nepravilnost.
8. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića od 30. siječnja 2024. proizlazi kako je u automat klubu Dubrava koji posluje u sastavu društva Moneo d.o.o. dana 27. siječnja 2009. nastao manjak u iznosu od 19.495,79 EUR/146.891,00 kune i to na način da optuženi ŽŠ nije izvršio polog novca preuzetog prije aktiviranja kredita na aparatu evidentiranom pod rednim brojem 23 inventurnog broja 152 u kojem se nalazi program Alfastreet-rulet. Utvrđenje je li optuženik preuzeo novac od igrača je pravna stvar koju utvđuje sud.
8.1. Na raspravi 24. travnja 2026. vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 30. siječnja 2024. Pripremajući se za raspravu izvršio je uvid u e komunikaciju te iz odluke suda II stupnja uočio da je u drugom odlomku na stranici 14 zaključka iz pismenog nalaza i mišljenja omaškom propustio navesti na kraju rečenice "program Alfa Street - rulet", iza riječi u navodnicima da treba biti zarez i stajati "i ostalih aparata". Naime, ukupni manjak iznosi kao i što je navedeno u pismenom nalazu i mišljenju 146.891,00 kuna odnosno 19.495,79 eura preračunato po fiksnom tečaju, a utvrđen je na način da se od ukupnog evidentiranog prometa oduzeo iznos zatečen u automatima a kako je to i navedeno na stranici 11 pismenog nalaza i mišljenja. Utvrđeni manjak odnosi se na sve aparate ukupno u automat klubu Dubrava.
9. Iz blagajničkog izvještaja (list 13 spisa) proizlazi da je ukupan prihod 27. siječnja 2009. za Automat klub Dubrava bio 149.187,00 kuna.
10. Iz Pravilnika o radu oštećenog trgovačkog društva od ožujka 2007. (listovi 14-19 spisa) proizlazi da je radnicima automat kluba bilo zabranjeno izvršiti unos kredita prije nego igrač izvrši uplatu novčanog iznosa, a protivno postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (članak 15). Člankom 18. propisano je da u slučaju izrazite nasrtljivosti i agresivnosti igrača kojom se ugrožava sigurnost drugih posjetitelja ili radnika, radnik je dužan bez odgode pozvati radnika zaštitarske službe ili odmah obavijestiti nadležnu policijsku postaju. U slučaju nastanka štete koju je igrač prouzrokovao, radnik je obvezan identificirati počinitelja i o tome izvijestiti neposredno nadređenog rukovoditelja koji je dužan pokrenuti odgovarajući postupak radi naknade počinjenje štete (članak 19.)
11. Iz izjave optuženika, ovjerene kod javnog bilježnika (listovi 25-26 spisa) proizlazi da se optuženi ŽŠ obvezao da će radi namirenja tražbine koju duguje poslodavcu Moneo d.o.o.,u iznosu 146.891,00 kuna isplatiti dio duga od 73.445,50 kuna na žiro račun poslodavca do 6. veljače 2009., a ako ne ispuni obvezi da će dati osobni automobil marke Renault Laguna reg. oznake [registarska oznaka].D.
12. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2009. (listovi 48- 49 spisa) proizlazi kako je optuženi ŽŠ dobio izvanredni otkaz 28. siječnja 2009. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te kako je dužan poslodavcu MONEO d.o.o. podmiriti materijalnu štetu u iznosu 146.891,00 kuna u roku 15 dana od primitka odluke o otkazu.
13. Iz ugovora o radu za ŽŠ broj 49/2008 od 13. prosinca 2008. (listovi 57-59 spisa) proizlazi kako je isti zaključen između poslodavca MONEO d.o.o. i optuženika na određeno vrijeme te traje do 13. ožujka 2009.
14. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.
14.1. Tijekom postupka nije bilo sporno, a s obzirom na činjenični opis kaznenog djela inkriminiranog optuženiku i optuženikovu obranu da je u smjeni sa 27. siječnja na 28. siječnja 2009. doista nastao manjak u blagajni u automat klubu Moneo d.o.o. u ukupnom iznosu od 146.891,00 kuna/19.495,79 EUR čime je TD MONEO d.o.o. pričinjena materijalna šteta u navedenom iznosu, da je kao operater kluba u smjeni u kojoj je utvrđen manjak radio optuženi ŽŠ, dok je predstavnik zaštitarske službe, ČŠ započeo sa smjenom oko 22,00 sata navečer 27. siječnja 2009. Nije bilo sporno niti da je odmah po okončanju smjene, dakle oko 06,00 sati ujutro 28. siječnja 2009. voditelj automat kluba BŠ uočio manjak o čemu je obaviještena policija.
14.2. Međutim, tijekom postupka bilo je sporno je li optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kvalificiranog kaznenog djela pronevjere koje mu se stavlja na teret, odnosno je li opisani manjak nastao na način koji se optuženiku može pripisati u krivnju u kaznenopravnom smislu, tko je i kada prouzročio taj manjak, je li manjak nastao ukucavanjem iznosa uloga od strane operatera kluba, odnosno optuženika bez stvarne predaje novca u fizičkom obliku ili je manjak nastao uzimanjem položenog novca iz blagajne po završetku smjene operatera te je li predstavnik zaštitarske službe za vrijeme svoje smjene cijelo vrijeme bio prisutan u automat klubu i pratio igru na rulet aparatima.
15. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio u smislu članka 450. stavka 2. ZKP/08. analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.
16. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je prilikom donošenja presude intervenirao u činjenični opis kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret uskladivši ga s iskazima svjedoka i obranom optuženika pri čemu se rukovodio zakonskim ograničenjem iz članka 449. ZKP/08. da optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret, o čemu će biti više riječi u nastavku presude.
17. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom s obzirom da stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste te su se suglasile s izvođenjem svih dokaza.
18. Analizirajući optuženikovu obranu i dovodeći ju u vezu s ostalim izvedenim dokazima, kako materijalnim, tako i personalnim, ovaj sud istu u pogledu spornih okolnosti nije prihvatio, ocjenjujući ju nekonzistentnom, neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja kaznenopravne odgovornosti optuženika.
19. Naime, optuženik želi prikazati kako je manjak u blagajni nastao na način da je optuženik ukucavao iznose za izvjesnog Č i njegova brata koji su bili sinovi vlasnika prostora bez da su fizički predavali novac, a kada je optuženik otišao do toaleta i ostavio ključ ruleta oni su se istim poslužili i sami ukucavali novce pri čemu su tako uključili 120.000,00 kuna, a prethodno su od optuženika tražili da im uključi 20,000,00 kuna što je on i učinio. Naveo je kako nije mogao spriječiti njihovo postupanje jer su bili vlasnikovi sinovi, a došli su u klub prije zaštitara čija je smjena započinjala u 22,00 sata. U jednom trenutku su pozvali neki broj, a osoba je bila memorirana kao BŠ te je nepoznati muški glas rekao da im optuženik ukucava iznose, a kasnije se ispostavilo da to ipak nije bio BŠ . Optuženik pri tome nije znao objasniti zašto u opisanoj situaciji nije zatražio pomoć voditelja kluba LŠ iako je imao uputu da ga u slučaju problema kontaktira na službeni mobitel što proizlazi i iz odredbi Pravilnika o radu oštećenog trgovačkog društva od ožujka 2007. (članak 19.)
20. Prema iskazu svjedoka LŠ koji je pojasnio kako je funkcionirala igra na sreću na ruletima u automat klubu prilikom uključivanja kredita od strane operatera proizlazi da se s operatorskim ključem mogla registrirati uplata od 10 do 5.000,00 kuna, a cijeli ciklus trajao je oko 1,5 minuta, što je značilo da je, uz maksimalne pojednačne uplate od po 5.000,00 kuna, za ukupno uključivanje 146.000,00 kuna bilo potrebno minimalno 45 minuta, i to pod pretpostavkom da se ne ostvari nikakav dobitak, za što je vjerojatnost bila vrlo mala.
21. Iz Pravilnika o radu i iskaza svjedoka LŠ i ČŠ, ali i obrane optuženika proizlazi da je poslovna praksa u automat klubu bila takva da je predstavnik zaštitarske službe cijelo vrijeme druge (noćne smjene) od 22,00 do 5,00 sati morao biti prisutan u automat klubu i pratiti igru na ruletima, kako bi se spriječilo ranije postupanje operatera koji su igračima uključivali kredit bez da su od njih fizički primili odgovarajući iznos novca što je automat klubu prouzrokovalo štetu, ali i kako bi se prevenirali drugi potencijalni problemi s igračima.
22. Obrana optuženika i iskazi svjedoka LŠ i ČŠ su proturječni u pogledu te sporne okolnosti s tim da je optuženik na tu okolnost iznosio različite tvrdnje tijekom iznošenja obrane u prethodnom postupku i na raspravama te je u tom dijelu njegova obrana nedosljedna. Naime, optuženik je najprije tijekom prethodnog postupka naveo da se ukucavanje iznosa kredita bez fizičke predaje novca na traženje sinova vlasnika automat kluba dogodilo za vrijeme dok je zaštitar, svjedok ČŠ bio odsutan s radnog mjesta jer je otišao kupiti pizzu, a potom je na raspravi 3. lipnja 2026. kazao kako je zaštitar cijelo vrijeme smjene bio prisutan i gledao filmove na svojem laptopu da bi potom na istoj raspravi rekao da ne može sa sigurnošću tvrditi da su L i drugi muškarac bili prisutni u klubu kada i zaštitar.
22.1. Optuženikova obrana je kontradiktorna i u pogledu vremena u koje su izvjesni L i druga osoba došli u klub kako bi igrali pa je tako prilikom prvog ispitivanja naveo da se to dogodilo iza ponoći, da bi u obran i na raspravi 2. srpnja 2024. rekao da su ta dvojica došli oko 17,00 sati i zadržali se oko sat, sat i pol , a na raspravi 3. lipnja 2026. kazao je kako misli da su ti ljudi došli i prije zaštitara te da su se zadržali nekoliko, možda i do pet sati. Također, optuženik nije konzistentan niti u pogledu okolnosti je li zaštitar bio prisutan prilikom otvaranja blagajne i vršenja obračuna pa je najprije na raspravi 2. srpnja 2024. izjavio kako je zaštitar bio prisutan dok je optuženik zvao LŠ i dok su zajedno napravili obračun da bi na raspravi 3. lipnja 2026. kazao kako je obračun radio sam.
23. Iz iskaza svjedoka ČŠ, zaštitara u klubu tempore criminis proizlazi kako se isti tijekom cijele svoje smjene, od 22,00 do 05,00 sati nije udaljavao iz kluba te je nadgledao rulet osim u kratkim odlascima do toaleta koji se nalazio odmah do mjesta gdje je on sjedio kao zaštitar te je naveo kako je vidio optuženika da nekoliko puta tijekom večeri odlazi do blindirane blagajne kako bi ispraznio novčanik jer je promet te večeri bio povećan.
24. Kada se iskaz svjedoka ČŠ poveže s nespornom činjenicom da je tijekom večeri i noći s 27. siječnja na 28. siječnja 2009. doista zabilježen natprosječan prihod konkretnog automat kluba što proizlazi kako iz pročitane materijalne dokumentacije, nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka te iskaza svjedoka LŠ, tada nije prihvatljiva ni logična obrana optuženika da se praktički cijeli prihod kluba tu večer odnosi na iznos kredita koje je on uključio putem ključa za izvjesnog Č i drugu osobu koje je označio kao sinove vlasnika (20.000,00 kuna) i koje su oni sami uključili putem ključa koji je ostao bez nadzora kada je optuženik otišao na toalet, a zaštitar nije bio prisutan u klubu (120.000,00 kuna), te da nije bilo stvarne predaje novca od igrača, a u blagajni je pronađeno samo 2.296,00 kuna.
24.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka LŠ, a koji je ovaj sud ocijenio životnim i istinitim, proizlazi da je za uključivanje tako velike svote novca, pa makar i u najvećim mogućim apoenima odjednom (5.000,00 kuna) potrebno minimalno 45 minuta što nije u suglasju s obranom optuženika iz koje proizlazi da bi optuženik samo kratko, na par minuta, odlazio do toaleta, za koje vrijeme su mu dvojica muškaraca ukrali ključ i sami uključili 120.000,00 kuna bez fizičke predaje novca.
24.2. Također, sud je prihvatio i iskaz svjedoka ČŠ na tu okolnost kada je imenovani naveo da nije odlazio na toalet kada bi bio povećan promet, već kada bi bilo manje igrača te da je zapazio da je optuženik novčanice uredno prebrojavao i nije primijetio da se događalo nešto neobično.
24.3. Opisana neslaganja i kontradiktornosti u obrani optuženika sud je pripisao pokušaju umanjenja ili otklanjanja vlastite kaznenopravne odgovornosti jer za iste ne postoji logično i razumno objašnjenje koje bi ovaj sud prihvatio.
24.4. Dakle, sud je nakon provedenog dokaznog postupka isključio mogućnost da je manjak mogao nastati onako kako razvoj događaja opisuje optuženik, dakle da su vlasnikovi sinovi pomoću ključa sami ukucavali iznos kredita bez da su fizički predali novac optuženiku, za što im je po prirodi stvari bilo potrebno minimalno 45 minuta, a da se to sve odvijalo dok je optuženik bio na toaletu i nije imao ključ u posjedu i pod kontrolom pri čemu zaštitar nije bio u klubu jer je otišao po pizzu (prva obrana) ili je bio u klubu, ali je bio zauzet gledanjem filmova na laptopu (druga obrana).
24.5. S obzirom da je svjedok ČŠ iskazao da je vidio optuženika kako uredno prebrojava novčanice i kako nije primijetio nikakve probleme i nepravilnosti te večeri jer je uostalom za manjak saznao tek po sljedećem dolasku u smjenu, a pri tome je promet bio povećan te je optuženik u više navrata odnosio novac te ga polagao iz novčanika u blindirani prostor gdje se nalazila blagajna, koji iskaz je u suglasju i s utvrđenom visinom prihoda u automat klubu inkriminiranog dana, tada je obrana optuženika ocijenjena nevjerodostojnom i nelogičnom o spornim okolnostima.
24.6. Stoga je sud našao dokazanim da je tijekom trajanja smjene, dakle do 5,00 sati, sve dok je zaštitar bio prisutan i dok su igrači igrali, optuženik doista polagao ostvareni prihod u blagajnu u obliku novca u gotovini, da bi manjak nastao uzimanjem položenog novca iz blagajne po završetku smjene operatera i nakon što je predstavnik zaštitarske službe napustio klub, dakle nakon 5,00 sati, ali prije dolaska LŠ u klub i vršenja obračuna. Prema izvedenim dokazima, nakon odlaska zaštitara i igrača, a prije dolaska LŠ jedina osoba koja se nalazila u klubu bio je optuženik koji je ujedno bio i zadužen za pohranjivanje novca u blagajnu.
24.7. Prema tome, opisani manjak je mogao nastati jedino na način da je optuženik uzeo fizički predmetni iznos iz blagajne, dakle na način koji se optuženiku može pripisati u krivnju u kaznenopravnom smislu, bez obzira tko je kasnije taj novac preuzeo, odnosno kako je isti iznesenen iz prostorija automat kluba prije dolaska LŠ koji je u klub stigao iza 6,00, što je uostalom neodlučno za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika. U prilog navedenom (iako irelevantno za ostvarenje bića djela) govori i dio iskaza svjedoka LŠ kako mu je optuženik kazao da je novac uzeo njegov brat ili prijatelj te da će novac biti vraćen, što se nije dogodilo.
25. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio kako je tempore criminis došlo do stvarne predaje novca od strane igrača te je prihod kluba koji je utvrđen vještačenjem doista i ostvaren, a novac je pohranjen u blagajnu u blindiranom prostoru od strane optuženika, no do manjka nije došlo u periodu od 27. siječnja 2009. od 20,00 sati do 28. siječnja 2009. do 05,00 kako se optuženiku stavlja na teret optužnicom nego upravo u vremenu nakon što je zaštitar napustio klub te je završila smjena optuženika i zaštitara dakle između 5,00 sati i 6,00 sati ujutro, nakon kojeg vremena je u klub po pozivu optuženika došao BŠ i izvršio obračun te utvrdio koliki je manjak nakon obračuna, što je bilo predmetnog dana iza 6,00 sati.
25.1. U tom smislu je sud intervenirao u činjenični opis kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret na način da je u prvom retku činjeničnog opisa odozgo umjesto riječi ,,dana 27/28 siječnja 2009., od 20,00 sati pa do 05,00 sati'' naveo ,,dana 28 siječnja 2009. između 05,00 sati i 06,00 sati'' preciziravši time vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se dogodilo nakon završetka smjene optuženika i odlaska zaštitara iz kluba. Nadalje, sud je u sedmom retku činjeničnog opisa odozgo u cilju usklađenja istog s iskazom svjedoka BŠ koji je sud prihvatio umjesto riječi ,,oko 5,00 sati'' naveo ''nakon 6,00 sati'' što odgovara točnom vremenu kada je BŠ utvrdio manjak u blagajni nakon izvršenog obračuna.
26. Slijedom izloženih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud izvan svake dvojbe nalazi utvrđenim da je optuženi ŽŠ ostvario objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11., odnosno tzv. kvalificirani oblik pronevjere jer je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 60.000,00 tadašnjih kuna, što odgovara 7.963,37 EUR, dakle znatnu imovinsku korist protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar povjerenu na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika, tako što je dana 28 siječnja 2009. između 05,00 sati i 06,00 sati u svojstvu operatera-blagajnika u automat klubu "Moneo" nakon što je prethodno tijekom svoje smjene putem operatorskog ključa koji mu je povjeren za rad uključio kredit za igru te novčani iznos uključenog kredita zaprimio od igrača, umjesto da primljeni novac položi u blagajnu zadržao za sebe iznos od 146.891,00 kuna/19.495,79 EUR, što je istog dana nakon 06,00 sati, po završetku smjene optuženika, a nakon obračuna utvrdio BŠ, voditelj kluba te je za navedeni iznos "Moneo" d.o.o. oštećen.
26.1. Pravna oznaka kaznenog djela tijekom postupka nije dovedena ni u pitanje s obzirom na utvrđeni iznos prouzročene štete koja sasvim sigurno prelazi zakonski prag iz članka 87. točke 29. KZ/11. kako je ispravno i opisano u činjeničnom opisu optužnice te u kojoj visini je dosuđen i imovinskopravni zahtjev.
27. Glede subjektivne komponente kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, valja napomenuti da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupao u sferi izravne namjere.
28. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. valja istaknuti kako je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme preuzimanja kaznenog progona od državnog odvjetnika i podnošenja optužnice oštećenika kao tužitelja, dakle Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje; KZ/11.) koji se nije promijenio sve do donošenja ove presude, a kojim kaznenim zakonom je inkriminirano kazneno djelo označeno kao kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11. za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina.
28.1. Iako je ovo kazneno djelo počinjeno u vrijeme važenja Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., dalje: KZ/97.) sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju blaži zakon za optuženika upravo KZ/11., a ne KZ/97 i to kako prema zapriječenoj kazni tako i prema visini imovinske koristi kao neodređenoj vrijednosti.
28.1.1. Naime, za kvalificirano kazneno djelo pronevjere iz članka 345. stavka 3. KZ/97. (koje svoj pravni kontinuitet ima upravo u kaznenom djelu pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11.) zapriječena je kazna zatvora od jedne do deset godina, dakle viši posebni zakonski maksimum nego prema KZ/11. dok je za ostvarenje kvalifikatornog obilježja djela iz članka 345. stavka 3. KZ/97. prema KZ/97. bila potrebna manja količina neprava, odnosno pribavljanje j imovinske koristi u iznosu većem od 30.000,00 kuna, a prema KZ/11. taj prag 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 EUR pa je i prema tom kriteriju KZ/97. stroži zakon.
28.2. Da je tomu tako proizlazi iz pravnog shvaćanja Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Su-IVH-4/2012-57) o visinama neodređenih vrijednosti prema kojima je KZ/11. blaži za počinitelja jer znatna imovinska korist, odnosno, znatna šteta postoji kad vrijednost imovinske koristi, odnosno štete, prelazi 60.000,00 kuna, a ne 30.000,00 kuna kao što je to bilo po KZ/97. I u članku 87. točki 29. KZ/11. propisano je da vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 7.963,37 eura, odnosno 60.000,00 kuna, a vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura/60.000,00 kuna.
29. Pri razmatranju vrste i mjere kazne sud je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11., dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.
29.1. Olakotnim je cijenjen protek vremena od počinjenja kaznenog djela, optuženikove osobne prilike, tj. činjenica da je otac maloljetnog djeteta kao i dosadašnja kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost koje ukazuju da je cijeli optuženikov život bio uzoran i bez aberacija, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
29.2. Stoga je ocjena suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom. Naime, sud smatra da je vrijeme provjeravanja od tri godine što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan rok za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.
29.3. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.
30. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, a podaci u spisu daju pouzdanu osnovu za dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva koji je postavio oštećenik MONEO d.o.o., a čija je visina u skladu s materijalnim dokazima, optuženiku je sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08. dosuđeno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 19.495,79 EUR/146.891,00 kuna koji je oštećeniku dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
31. Nadalje, kako je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik oštećeniku prouzročio imovinsku štetu, a prema pravilima građanskog prava tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje kako proizlazi iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), sud je optuženiku u skladu sa člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. odredio posebnu obvezu koja se sastoji u tome da roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku Moneo d.o.o., OIB: 23362184943, Planinska ulica 13, Zagreb, isplati iznos od 19.495,79 EUR/146.891,00 kuna.
31.1. Naime, da bi se posebna obveza popravljanja štete počinjene kaznenim djelom propisana odredbom članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. mogla postaviti kao dodatni uvjet u smislu naprijed navedene zakonske odredbe potrebno je da oštećenik tijekom postupka podnese prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZKP/08. i da sud takav zahtjev dosudi sukladno odredbi članka 158. stavka 2. ZKP/08., što je u konkretnom slučaju i ispunjeno.
31.2. Pri tome je optuženik upozoren da na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.
32. Glede odluke o troškovima postupka, optuženik je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 7. ZKP/08. po osnovi troškova financijsko-knjigovodstveno vještačenja i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Božidara Rusana, jer je nezaposlen i bez imovine pa bi podmirenjem istih bila ugrožena njegova egzistencija kao i egzistencija njegove obitelji.
32.1. Međutim, obvezan je da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude plati trošak paušalne svote iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 200,00 eura što je po ocjeni suda primjereno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka.
33. Slijedom svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kapikul
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.
DNA:
1. Oštećenik kao tužitelj MONEO d.o.o.
2. Opunomoćenica oštećenika kao tužiteljica, odvjetnica Ljiljana Planinić
3. Optuženi ŽŠ
4. Branitelj optuženika, odvjetnik Tomislav Štefanović
5. U spis