REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2098/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja DIAMOND AVIATION CENTER d.o.o. u likvidaciji, OIB: 73502823843, Varaždin, Kućanska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Kladar, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika AEROKLUB-AERODROM VARAŽDIN, OIB: 58917964319, Varaždin, Mihovila Pavleka Miškine 72, kojeg zastupa punomoćnik Marko Božić, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate iznosa od 2.569.81 EUR / 19.362,20 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-43/2021-53 od 16. ožujka 2026., 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-43/2021-53 od 16. ožujka 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Varaždinu u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač poslovni broj Ovrv-179/2020 od 7. veljače 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.362,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke nalaženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.572,20 EUR, u roku od 8 dana, a u točki III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za trošak u iznosu od 125,00 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj nije dostavio u spis adekvatna dokazna sredstva iz kojih bi proizlazile odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, a na njemu je bio teret dokazivanja na temelju odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja prema kojem je dužnost suda uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za koju stranka koja se na tu tvrdnju poziva nije predočila sudu dovoljnih dokaznih sredstava (čl. 221.a ZPP-a), tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i u cijelosti ga odbio. O platnom nalogu i troškovima postupka odlučio je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. i čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

3. Presudu u točkama I. i II. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda ima nedostataka, zbog kojih ju nije moguće ispitati. Razlozi pobijane presude izneseni u obrazloženju su nejasni i proturječni, dok su razlozi o određenim odlučnim činjenicama izostali. Tvrdi kako među strankama nije sporno da se je tuženikov zrakoplov u cijelom utuženom razdoblju nalazio na aerodromu kojim je upravljao tužitelj, dok iz cjenika koje je tužitelj dostavio sasvim jasno proizlazi da bi ukupna naknada po satu za cijeli mjesec prelazila iznos koji je tuženiku fakturiran. Naime, iz cjenika dostavljenih uz podnesak od 2. listopada 2024. proizlazi da se za uslugu boravak zrakoplova na otvorenom - parking (openairparking) ne naplaćuju, a nakon toga cijena iznosi 7,50 kn po satu (na svakih započetih 1000 kg mase), što znači da za jedan dan parkiranje iznosi (7,50 kn * 24 sata) 180,00 kn, dok bi za cijeli mjesec iznosila daleko više od fakturiranih iznosa (5.400,00 kn). Nadalje, iz drugog cjenika koji se primjenjivao u utuženom razdoblju proizlazi da cijena za prvih 24 h iznosi 7,50 kn po satu, a do tri dana 6,00 kn po satu, što znači da naknada za jedan dan iznosi (24 h * 7,5 kn) 180,00 kn, a u slučaju parkiranja do 3 dana iznosi (72 h * 6,00 kn) 432,00 kn. Dakle, naknada za cijeli mjesec bi iznosila daleko više od onoga što je tuženiku fakturirano (naknada za 3 dana * 10 = 4.320,00 kn, ako se uzme da mjesec ima 30 dana). Pritom, nije odlučno iznosi li masa zrakoplova više ili manje od 1000 kg, jer se navedena na svakih započetih 1000 kg. Iz iskaza svjedoka RŠ i dostavljene email prepiske proizlazi da je tužitelj tuženiku izašao u susret i da mu nije naplatio parking za cijeli mjesec. Prvostupanjski sud je stoga trebao prihvatiti tužbeni zahtjev i održati platni nalog na snazi u pogledu tužiteljeve tražbine parkinga u cijelosti ili barem djelomično za iznos od 432,00 kn / 57,34 EUR za svaki mjesec. Okolnost da posebni uvjeti za dugoročno parkiranje nisu bili dogovoreni ne znači da tužitelj uopće nema pravo naplatiti naknadu za parkiranje, jer to ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima obveznog prava propisanim odredbama čl. 3., čl. 7. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. U svakom slučaju, tužitelj bi imao pravo na plaćanje naknade prema pravilima o stjecanju bez osnove. Formalistički stav prvostupanjskog suda da tužitelj u ovom sporu male vrijednosti nije dokazao visinu tužbenog (pa čak ni djelomično) ima za posljedicu povredu prava na pravično suđenje. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženik je prema vlastitim zahtjevima (tuženikov dopis od 23. ožujka 2018.) i čl. 3. Ugovora od 20. srpnja 2018. koristio doslovno cijelu aerodromsku zgradu i postojeći hangar, čime je prouzročio troškove na brojilima za struju i vodu koji se odnose na tužitelja (za što je izdan račun 85/1/1). Rasvjeta i ostala trošila su bila uključena u svim prostorijama koje je tuženik tražio i koristio (prostor za ugostiteljstvo, VIP salon, prateće prostorije, dvije prostorije namijenjene tuženiku, toaletni prostori, toranj aerodroma, službeni ured aerodroma - C hangar, vanjska rasvjeta oko zgrade, hangara itd.). Nadalje, u pogledu troškova struje i vode vezano za manifestaciju CIAV 2018. iz iskaza svjedoka RŠ proizlazi da je tuženiku fakturirao samo simbolične iznose za potrošene energente, dok iz sklopljenog Ugovora od 20. srpnja 2018. sasvim jasno proizlazi da se tuženik obvezao snositi te troškove. Smatra da su iskazi tuženikovog zastupnika po zakonu i bivšeg zastupnika po zakonu usmjereni za izbjegavanje odgovornosti za nastale obveze. Nepravilan je i nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik sam podmirio sve troškove granične policije i Carine, budući da samo zato što je tuženik dostavio određene račune to ne znači da je platio račune čije plaćanje je predmet tužbenog zahtjeva ili da ih nije u obvezi platiti. Odluku o troškovima postupka tužitelj pobija zbog odluke o glavnoj stvari te ujedno dodaje da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije vodio računa o tome da je tužitelj dokazao osnovu tužbenog zahtjeva. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 384,65 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbi čl. 365. st. 2 ZPP -a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, a niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire.

8. Predmet spora je potraživanje iznosa od 2.569.81 EUR / 19.362,20 kn s osnove pružanja aerodromskih usluga - boravka zrakoplova u vlasništvu tuženika na otvorenome, potraživanje s naslova troškova koji su nastali vezano za održavanje i organizaciju zrakoplovne manifestacije CIAV 2018. i to troškovi utrošenih energenata električne energije i vode te troškovi MUP-a.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja do prosinca 2017. bio operator aerodroma u Varaždinu, da je tuženik u tom periodu bio vlasnik zrakoplova Cessna C-172, reg. oznake [registarska oznaka], te da je navedeni zrakoplov u tom razdoblju stajao neispravan na aerodromu.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. U pogledu spornog pitanja osnove potraživanja za parkiranje zrakoplova, sud pravilno ocjenjuje da tuženik nije u pravu kada smatra da nevozno stanje zrakoplova kada se radi o naknadama za parkiranje, tuženika oslobađa plaćanja parkinga s obzirom na to da prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o zračnom prometu („Narodne novine“ broj: 69/09, 84/11, 54/13, 127/13 i 92/14) operator zračne luke ima pravo na naknadu za pruženu uslugu u zračnom prometu utvrđenu na nediskriminirajućoj osnovi i na temelju stvarnih troškova. Visinu naknade zračnih luka utvrđuje operator zračne luke nakon konzultacije s korisnicima usluga, u skladu s propisima na temelju navedenog Zakona i propisa Europske unije.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da su računi izdani s osnova aerodromskih usluga - boravka zrakoplova za razdoblje od 6. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. s tim da su za razdoblje do 31. kolovoza 2017. računi izdavani u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn, a nakon toga u mjesečnim razdobljima u iznosu od 199.08 EUR / 1.500,00 kn. Iz tužiteljeva Cjenika proizlazi da se prva četiri sata boravka zrakoplova ne naplaćuju, da je cijena po svakih započetih 1000 kg M.T.O.W./h prvih 24 h 7,50 kn, da cijena po svakih započetih 1000 kg M.T.O.W./h do tri dana 6,00 kn, a da je za dugoročno parkiranje moguće dogovoriti posebne uvjete.

13. Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o dugoročnom parkiranju za koje nisu bili dogovoreni posebni uvjeti. Poziva se na iskaze svjedoka RŠ tadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja koji nije mogao objasniti način obračuna visine, s obzirom na to da je visinu utvrdio samostalno u paušalnom iznosu koji nije dogovarao s tuženikom, a što je u suglasju s iskazom svjedokinje TŠ tadašnje tajnice RŠ koja nije znala objasniti način na koji je bila formirana cijena parkiranja, već da je cijenu navodila u fakturama sukladno uputi tadašnjeg direktora tužitelja RŠ.

14. U odnosu na trošak energenata i vode za trajanja manifestacije CIAV 2018. iz Ugovora sklopljenog između stranaka 20. srpnja 2018., odredbe čl. 3. t. 3.5. proizlazi da se tuženik obvezao tužitelju podmiriti trošak energenata i vode za trajanja manifestacije CIAV 2018. prema stanju brojila utvrđenom u posebnom zapisniku potpisanom na dan napuštanja prostora i prostorija sukladno čl. 3. t. 4. Ugovora (kojim će utvrditi stanje brojila energenata i vodomjera najkasnije do 24. srpnja 2018. do 08,00 sati ujutro).

15. Sud je utvrdio da tužitelj nije dostavio sudu nikakav zapisnik, a niti je svjedok RŠ tadašnji zastupnik po zakonu tužitelja mogao obrazložiti visinu tih potraživanja navodeći da zapisnik nije ni sastavljen te da mu je promaknuo termin za očitanje struje i vode, pa je u ukupnim troškovima koji su bili tužitelju fakturirani od strane dobavljača energenata samo simbolični dio računa prefakturirao na tuženika. Nadalje sud je utvrdio da iz iskaza svjedoka BŠ, koji je utuženom razdoblju bio dijelom predsjednik, a dijelom potpredsjednik tuženika, te iskaza zakonskog zastupnika tuženika AŠ da je tuženik s dobavljačima dogovorio posebno dovođenje struje i vode te im sam podmirio sve račune koji su mu sukladno dogovoru direktno fakturirani od strane HEP-a te za cisternu s vodom, a također i sve troškove koji su se odnosili na usluge granične policije i Carine, a koji su tuženiku također bili direktno fakturirani od strane policije i carine.

16. Napominje se kako je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a gotovo cijeli sadržaj žalbe upućuje na to da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

17. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP -a). Drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti nije ovlašten intervenirati u utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, odnosno ne može donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-178/2021 od 19. srpnja 2022., Rev-532/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-635/2026-2 od 28. travnja 2026.).

18. Nakon što je sud iz isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka zaključio da tužitelj tijekom dokaznog postupka nije obrazložio na temelju kojih elemenata je utvrdio cijenu parkiranja navedenu u utuženim računima budući da se u konkretnom slučaju radilo o dugoročnom parkiranju za koji nisu dogovoreni posebni uvjeti, a predmetnim Cjenikom je bila propisana jedinična cijena po satu koja je ovisila o težini zrakoplova, a koja je težina među strankama bila sporna. Nadalje, u odnosu na trošak energenata i vode za trajanja manifestacije CIAV 2018. gdje prema Ugovoru sklopljenom između stranaka 20. srpnja 2018., u odredbama čl. 3. t. 3.5. proizlazi da se tuženik obvezao tužitelju podmiriti trošak energenata i vode za trajanja manifestacije CIAV 2018. prema stanju brojila utvrđenom u posebnom zapisniku potpisanom na dan napuštanja prostora i prostorija sukladno čl. 3. t. 4. Ugovora, a koji zapisnik nije dostavljen, a svjedok RŠ, tadašnji zastupnik po zakonu tužitelja, nije mogao obrazložiti visinu tih potraživanja navodeći da zapisnik nije ni sastavljen, pa je u ukupnim troškovima koji su bili tužitelju fakturirani od strane dobavljača energenata samo simbolični dio računa prefakturirao na tuženika. Pritom iz iskaza svjedoka BŠ, te iskaza zakonskog zastupnika tuženika AŠ proizlazi da je tuženik s dobavljačima dogovorio posebno dovođenje struje i vode te podmirio sve račune koji su mu sukladno dogovoru direktno fakturirani od strane HEP-a te za cisternu s vodom, a također i troškove koji su se odnosili na usluge granične policije i Carine.

19. Osnovano žalitelj navodi da okolnost da posebni uvjeti za dugoročno parkiranje nisu bili dogovoreni ne znači da tužitelj uopće nema pravo naplatiti naknadu za parkiranje sukladno odredbama čl. 3., čl. 7. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, što je točno, međutim, tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja što je sud pravilno utvrdio.

20. S tim u vezi neosnovan je i žalbeni navod da bi tužitelj imao pravo na plaćanje naknade prema pravilima o stjecanju bez osnove i da formalistički stav prvostupanjskog suda da tužitelj u ovom sporu male vrijednosti nije dokazao visinu tužbenog pa čak ni djelomično ima za posljedicu povredu prava na pravično suđenje.

21. Naime, predmet spora je zahtjev za isplatu prema ispostavljenim računima za aerodromske usluge - boravka zrakoplova za razdoblje od 6. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., te za trošak energenata i vode za trajanja manifestacije CIAV 2018., a ne naknada štete prema pravilima stjecanje bez osnove niti je takav zahtjev postavljen tijekom postupka, a sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva. Stoga se ne radi o formalističkom stavu suda niti je povrijeđeno tužiteljevo pravo na pravično suđenje kako to neosnovano pokušava dokazati tužitelj.

22. Kako je visina tužiteljeva potraživanja ostala nedokazana, sud je suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev (ukinuo platni nalog).

23. Tužitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tuženiku bio nepravilan, a ovaj sud na temelju ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

Zagreb, 8. lipnja 2026.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak