REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3767/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2a, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1056/2024 od 29. svibnja 2025., 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1056/2024 od 29. svibnja 2025. u točki IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1056/2024 od 29. svibnja 2025. utvrđeno je da je ništetna odredba sadržana u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211148416 od 15. listopada 2007., između tuženika kao kreditora i ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge.“ (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 565,65 EUR sa zateznim kamatama od 1. studenog 2007. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 727,31 EUR (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.092,91 EUR (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 812,50 EUR (točka V. izreke).
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o parničnom trošku. Iz tužiteljevih žalbenih navoda proizlazi da pobija odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, odnosno u točki IV. izreke presude. U žalbi u bitnome ukazuje da je podneskom od 17. lipnja 2024. naznačio vrijednost predmeta spora u ukupnom iznosu od 1.892,88 EUR, od čega se iznos od 1.327,23 EUR odnosi na dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, a iznos od 565,65 EUR na kondemnatorni tužbeni zahtjev. Smatra da mu je prvostupanjski sud trebao odmjeriti visinu parničnog troška u odnosu na naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.892,88 EUR. Ukazuje da vrijednost predmeta spora za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu iznosi 1.327,23 EUR u smislu odredbe članka 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), čemu primjenom odredbe članka 37. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) treba pribrojiti vrijednost tužbenog zahtjeva za isplatu (565,65 EUR), a što ukupno iznosi 1.892,88 EUR. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja kada je visinu parničnih troškova odredio protivno naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 66,36 EUR, odnosno sveukupno 378,86 EUR.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijana odluka je ispitana na temelju odredbe članka 365. i 381. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Ovaj sud je utvrdio da je odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude djelomično pravilna i zakonita, a kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.
5. Prema odredbi članka 129. stavka 5. ZPP-a odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem, dok je odredbom članka 167. stavka 1. ZPP -a propisano da se odluka o troškovima sadržana u presudi može pobijati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari, a što je ovdje slučaj.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211148416 od 15. listopada 2007., sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljevog pravnog prednika ĐĐ kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge.“, kao i tužiteljev zahtjev za povratom plaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 565,65 EUR.
7. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio parnične troškove pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno na temelju pogrešnog iznosa vrijednosti predmeta spora. Valja napomenuti da se, u postupcima radi utvrđenja ništetnosti i isplate, deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti spora, nego se u obzir uzima samo zahtjev za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi ukupno 565,65 EUR. Navedeno proizlazi iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako i odluka poslovni broj Rev 688/00 od 7. siječnja 2004., Revr-475/08 od 27. listopada 2008., Revr-31/02 od 9. svibnja 2002., Revr-170/03 od 7. svibnja 2003.
8. Tako je i tužitelj u tužbi u smislu odredbe članka 40. stavka 2. ZPP -a naznačio vrijednost predmeta spora u visini kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 565,65 EUR. Okolnost da je tužitelj kasnije tijekom postupka, u podnesku od 17. lipnja 2024., uvodno naznačio izmijenjenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.892,88 EUR nije od utjecaja s obzirom na to da tužitelj tada nije niti povisio kondemnatorni tužbeni zahtjev niti je izmijenio predmet tražene sudske zaštite.
9. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora određena novčanim zahtjevom u iznosu od 565,65 EUR, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio troškove parničnog postupka prema toj vrijednosti predmeta spora i to za svaku poduzetu radnju u visini od 50 bodova, odnosno 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25%, a ne po zatraženoj visini od 100 bodova.
10. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zubović
