REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1511/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja CBA centar d.o.o., OIB: 22416060360, Zagreb, Orešje 25A, kojeg zastupa punomoćnik David Jakovljević, odvjetnik u Zagrebu, ulica Charlesa Darwina 48/III, protiv tuženika BISTRO BARRACUDA d.o.o., OIB: 92564813426, Prelog, Ulica kralja Zvonimira 30, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubići Šikić j.t.d. Čakovec, Ruđera Boškovića 33, radi isplate 1.975,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-243/2025-4 od 27. veljače 2026., 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-243/2025-4 od 27. veljače 2026. kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj Povrv-243/2025-4 od 27. veljače 2026. Trgovački sud u Varaždinu proglasio se mjesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu (točka I. izreke) te je odlučio predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).
2. U obrazloženju rješenja sud je u bitnome naveo da je odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) određeno da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je u stavku 3. članka 70. ZPP-a određeno da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji, kojeg su stranke sklopile 13. siječnja 2025., sud je utvrdio da su stranke odredbom članka 5. stavka 2. ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu pa se sud oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupa stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, a sve u skladu s odredbom članka 453. stavka 3. i članka 21. stavka 1. ZPP-a.
3. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka. U bitnome je istaknuo da je tužitelj podnio prigovor mjesne nenadležnosti 13. siječnja 2026. Prema žaliteljevom shvaćanju prigovor je nedopušten i nepravovremen. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-99/2025, od 27. listopada 2025., izvan snage stavljeno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca, broj:
Ovrv-4668/2025, UPP/OS-Ovrv-582/2025 od 2. srpnja 2025. u dijelu u kojemu je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud se oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu. Rješenje je pravomoćno. Budući da je tim rješenjem odlučeno o nadležnosti Trgovačkog suda u Varaždinu, a tužitelj protiv tog rješenja nije podnio žalbu nema pravo isticati prigovor mjesne nenadležnosti suda u Varaždinu. Pored toga, prigovor mjesne nenadležnosti može podnijeti samo tuženik, a ne i tužitelj. I na kraju, tuženik je osporio da predmetno potraživanje ima ikakve veze s Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen 13. siječnja 2025. Konačno, ispravu o sporazumu o nadležnosti tužitelj nije podnio uz prijedlog za ovrhu. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Tuženikova žalba nije dopuštena.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.975,00 EUR po tužiteljevom računu broj 20-1-1 od 10. ožujka 2025. Imajuću u vidu predmet spora u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a.
6. Odredbom članka 462. stavka 1. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena posebna žalba samo protiv rješenja kojima se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je po tom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava (članak 462. stavak 2. ZPP-a). Pobijano rješenje kojim se prvostupanjski sud proglasio (mjesno) nenadležnim nije rješenje kojim se završava postupak. Zbog toga, u ovom sporu male vrijednosti, protiv pobijanog rješenja nije dopuštena posebna žalba u smislu odredbe članka 462. stavka 1. ZPP-a. S obzirom na navedeno, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 1. u vezi s odredbom članka 462. stavka 1.
ZPP-a, odbaciti tuženikovu žalbu kao nedopuštenu.
Zagreb, 8. lipnja 2026.
Sudac
Željko Šimić
