REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2151/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja AGRO PRIVREDA d.o.o., OIB: 12647547442, Zagreb, I. Crikvenička ulica 37, kojeg zastupa punomoćnik Sven Skračić, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 7B, protiv tuženika IMPERIUM IMMOBILIARE d.o.o., OIB: 74860673682, Zagreb, Ilica 87, kojeg zastupa punomoćnica Marina Loboja, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, radi isplate iznosa od 1.800,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1120/2024-28 od 27. ožujka 2026., 8. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1120/2024-28 od 27. ožujka 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1120/2024-28 od 27. ožujka 2026. ukinut je u cijelosti nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javna bilježnica Tihana Sudar iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9433/2024 od 15. ožujka 2024. (točka I. Izreke). Tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana naknadi trošak postupka tuženiku u iznosu od 566,36 EUR (točka II. Izreke).

2. Sud je u bitnome naveo da je predmet spora tužiteljeva tražbina u iznosu od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojemu je tuženik naručio, a tužitelj prihvatio obaviti radove nasipanja i izravnavanja kolnog puta na adresi [adresa] u [adresa]. Tužitelj je obavio radove i izdao račun na iznos od 2.800,00 EUR. Tuženik je platio dio računa u iznosu od 1.000,00 EUR, a tužitelj potražuje preostali iznos od 1.800,00 EUR. Prema uvjerenju suda tužbeni zahtjev nije osnovan. Tuženik je podnošenjem prigovora osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te kvalitetu izvedenih radova pa je na tužitelju bio teret dokazivanja visine potraživanja kao i kvalitete radova. Budući da je tužitelj odustao od prijedloga za provođenja građevinskog vještačenja kojim bi mogao dokazati kvalitetu i vrijednost izvedenih radova sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 221. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te je ukinuo nalog za plaćanje u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a. Odluku o troškovima postupka sud je donio u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a te Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23). Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).

3. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome je naveo da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja čime je povrijedio odredbe članka 8. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Tužiteljev direktor SČ iskazao je da je sve radove izveo prema uputama tuženikove djelatnice koju je i upozorio na nedostatke u njenom nalogu. Tuženikov direktor OČ iskazao je da je bio prisutan prvom telefonskom razgovoru koji je tuženikova djelatnica S vodila s tužiteljem u vezi predmetnih radova. Tuženik je pristao na sve uvjete posla prije izvođenja radova. Žalitelj je također naveo da je predložio saslušanje svjedoka ŠČ i HČ na pripremnom ročištu. Raspravnim rješenjem od 9. travnja 2025. sud je odredio da će po potrebi saslušati svjedoke. Raspravnim rješenjem od 16. rujna 2025. sud je odredio da će saslušati svjedoke ŠČ i HČ na ročištu 29. listopada 2025. te je svjedoke i pozvao na ročište. Svjedoci su pristupili na ročište ali sud ih nije saslušao niti je naveo razloga ne izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. U obrazloženju presude sud je pogrešno zaključio da je tužitelj prekludiran u pravu na predlaganje dokaza. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalitelj je istaknuo da je sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP -a jer je tuženiku priznao PDV-a na dosuđeni trošak koji tuženik nije zahtijevao. Prvostupanjski sud je na taj način prekoračio tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka. Predložio je da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), te je zaključio da pobijana presuda nije zakonita i pravilna.

7. U konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavak 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja što žalitelj čini u predmetnoj žalbi. Zbog navedenog razloga drugostupanjski sud presudu nije ispitivao zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U tijeku cijelog postupka tuženik nije osporavao sklapanje ugovora već je to jasno priznao u podnesku od 30. prosinca 2024. (list 76. spisa) u kojemu je naveo: „...tuženik ponovno ističe da je tužitelj odnosno AGRO PRIVREDA d.o.o. s tuženikom sklopio ugovor o obavljanju usluga iskopa, preciznije strojni iskop, dovoz nasipa te valjanja, koje se usluge tužitelj temeljem ugovora obvezao napraviti.“

9. Tuženik je priznao da je primio predmetni račun ali s PDV-om pa je tužitelj izvršio ispravak računa bez PDV-a. Međutim, u tijeku cijelog postupka tuženik nije osporio ugovoreni iznos naknade od 2.800,00 EUR.

10. Tuženik je odbio platiti račun u cijelosti jer u izvođenju radova postoje pogreške i propusti, osporio je kvalitetu radova te je predložio tužitelju uklanjanje istih u roku od tri dana nakon kojeg roka bi račun bio plaćen (vidi podnesak tuženika od 30. prosinca 2024. – list 77. spisa, sedmi stavak). Na taj način tuženik je de facto priznao ugovorenu cijenu koju bi pristao platiti ako bi tužitelj otklonio nedostatke izvršenog djela.

11. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da je angažirao drugu tvrtku radi otklanjanja nedostatak ali nije dostavio dokaze kojima bi dokazao tu činjenicu.

12. Na temelju svih izvedenih dokaza može se utvrditi da nisu sporne slijedeće činjenice:

- Stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu (članak 590. ZOO-a) kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvesti radove na kolnom prilazu do kuće u [adresa] u [adresa] za naknadu od 2.800,00 EUR

- Tužitelj je izveo radove koje je iskazao u računu broj 2/1/1 od 8. siječnja 2024. (list 7. spisa)

- Tuženik je platio dio računa u iznosu od 1.000,00 EUR 19. ožujka 2024. (list 90. spisa)

- Ostatak računa u iznosu od 1.800,00 EUR tuženik je odbio platiti zbog nedostataka izvedenih radova.

13. Budući da je tužitelj odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, sud je primijenio odredbu članka 221.a stavka 2. ZPP-a. Tumačenjem navedene odredbe sud je zaključio da je na tužitelju teret dokazivanja da je radove izveo i „njihovu visinu“. Vjerojatno sud misli na „njihovu vrijednost“. Međutim, kao što je navedeno vrijednost ugovorene naknade nije sporna.

14. Odredba članka 219. stavka 1. ZPP-a propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika. Prema tome, to je obveza i tužitelja i tuženika.

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju, polazeći od nespornih činjenica, koje su navedene u točki 12. obrazloženja ove odluke, jasno je da su ostale neutvrđene odlučne sporne činjenice postoje li pogreške i propusti u radovima koje je izveo tužitelj. Upravo je tuženik kao razlog neplaćanja računa u punom iznosu naveo u e-mail korespondenciji od 22. siječnja 2024. (list 39. spisa) „put nije dovoljno utaban jer površinski sloj jako loše napravljen“. Tuženik je naveo da se automobili ne mogu kretati jer je put u rasipnom stanju. Ako bi tužitelj otklonio nedostatke u roku od tri dana tuženik bi račun platio. Međutim, ako stranke nisu ugovorile naknadu u iznosu od 2.800,00 EUR onda tuženik sigurno ne bi napisao: „...,nakon otklanjanja svih nedostatak predmetni račun će biti plaćen.“

16. U skladu s navedenim, a budući da je tužitelj osporio postojanje nedostataka, teret dokazivanja da radovi imaju pogreške i propuste i da nisu zadovoljavajuće kvalitete je na tuženiku. Tuženik mora dokazati da je pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima i da oni stvarno postoje. Radi toga, teret dokazivanja odlučnih spornih činjenica o postojanju nedostataka izvršenog djela je na tuženiku. a ne na tužitelju. U tijeku postupka tuženik je predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a stavka 2. ZPP -a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a sud nije odlučio o tuženikovom prijedlogu za izvođenje tog dokaza čime je počinio i bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

17. Zbog svih navedenih razloga valjalo je uvažiti tužiteljevu žalbu, pobijanu presudu ukinuti u skladu s odredbom članka 369. stavka 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

18. U ponovnom suđenju sud će održati novu glavnu raspravu, otkloniti će i bitnu povredu odredaba postupka na koju je uputio drugostupanjski sud te nakon očitovanja stranaka odlučiti o tuženikovom prijedlogu za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja postojanja materijalnih nedostatak izvršenih radova. Ovisno o nalazu i mišljenju vještaka te o daljnjem tijeku postupka sud će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku vodeći računa o pravima naručitelja djela u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost izvođača za nedostatke.

Zagreb, 8. lipnja 2026.

Sudac

Željko Šimić