REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-592/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA TOPLANA d.o.o. Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB: 84300617934, kojeg zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženice VS, OPTIČARSKO TRGOVAČKI OBRT „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Karajić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 764,41 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/2023-14 od 19. studenoga 2025., 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/2023-14 od 19. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/2023-14 od 19. studenog 2025.

- u točki I. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-18029/2022 od 3. studenoga 2022. kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 764,41 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, kao i odmjerene troškove postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan;

- u točki II. odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan;

- u točki III. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 964,04 EUR.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio ocijenivši neosnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 761,44 EUR, koji se odnosi na naknadu za priključnu snagu za razdoblje od rujna 2019. do srpnja 2022., s obzirom na to da između stranaka nije sklopljen poseban ugovor u smislu odredbe čl. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14 i 129/15; dalje: Opći uvjeti), a nije bilo ni isporuke toplinske energije za poslovni prostor u vlasništvu tuženice i tuženica se grijala na struju. Budući da tuženica kao samo jedan od suvlasnika ne može utjecati da se kroz poslove redovne uprave nekretnine u suvlasništvu osigura ispravno funkcioniranje toplinske stanice, ne postoji ni njezina obveza bilo što plaćati tužitelju, jer joj nije isporučena električna energija, niti je ona koristi. Činjenicu nekorištenja električne energije prvostupanjski sud je utvrdio saslušanjem tuženice te uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-316/2020 od 22. prosinca 2020., donesenu u predmetu između ovih parničnih stranaka u odnosu na ranije razdoblje (u kojoj je navedeno da instalacije ne rade i da već tada tuženici nije isporučivana toplinska energija).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv te presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tuženica nije korisnica usluga tužitelja i da između stranaka ne postoji ugovorni odnos. Radi se o skupnom ugovoru koji se odnosi na vlasnike svih poslovnih prostora na toj lokaciji preko zajedničkog mjerila toplinske energije, koji ujedno i plaćaju svoje račune, stoga je i pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je s tuženicom trebao sklopiti poseban ugovor. Ističe da je trebalo biti provedeno vještačenje radi utvrđenja činjenice koliko suvlasnika plaća usluge tužitelja. Osim toga, ističe da je tuženica pet godina (2012. do 2017. godine) plaćala račune, pa da stoga i ona sama, očigledno, smatrala da je u ugovornom odnosu s tužiteljem. Poziva se na praksu Europskog suda koji izražava stajalište da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni pridonositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu. Na temelju odredbe čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13 i 14/14) smatra da je tuženica dužna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Objašnjava koji su to troškovi. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o tržištu toplinske energije iz 2025. godine, jer je u razdoblju koje je predmet tužbenog zahtjeva bilo još uvijek dopušteno izdvajanje samostalne uporabe cjeline krajnjeg kupca. Tužitelj ističe da on isporučuje toplinsku energiju suvlasnicima, a da je oni ne mogu primiti zbog kvara na toplinskoj podstanici koji su isključivo u njihovom vlasništvu. U svakom slučaju smatra da je tuženica u obvezi platiti „fiksni dio računa“ (naknada za snagu za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, djelatnost opskrbe toplinske energije). Ističe da treba razlikovati isključenje i izdvajanje iz toplinskog sustava. Također, smatra da je sud nepravilno ocijenio vjerodostojnim iskaz tuženice i da je „krivnja na strani svih suvlasnika“ što ne mogu primiti isporučenu toplinsku energiju. Ističe da osnovanost njegova potraživanja proizlazi iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1259/21 od 4. siječnja 2024. koja je donesena u predmetu između istih stranaka za isplatu istovrsnih troškova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnijela je tuženica, navodeći da je pobijana presuda u svemu pravilna i zakonita, pa stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 761,41 EUR na temelju izdanih računa za naknadu za priključnu snagu za tuženikov poslovni prostor u razdoblju od rujna 2019. do srpnja 2022.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj ovlašteni koncesionar za distribuciju toplinske energije, da je tuženica vlasnica poslovnog prostora u Karlovcu, Kralja Tomislava 29 (tzv. „pothodnik“) te da joj tužitelj izdaje račune za naknadu za priključnu snagu, da je toplinska podstanica u predmetnoj zgradu u kvaru i da joj toplinska energija nije ni isporučivana, te da je tužitelj komunicirao sa suvlasnicima zgrade o popravku navedenog kvara. Međutim, sporne su činjenice koje se odnose na pravnu prirodu odnosa stranaka, te je li, u skladu s tim, tuženica dužna tužitelju plaćati ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava, odnosno one troškove koji se ne odnose na samu isporuku toplinske energije.

9. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, sud ne može ispitivati navode žalitelja koji se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno, može samo ispitivati je li ono što je prvostupanjski sud utvrdio u proturječju s dokumentacijom u spisu.

10. Prema ocjeni ovog suda, pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 4. Općih uvjeta koji propisuju da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika (st. 1.) te način i sadržaj takvog ugovora (st. 2.-7.), kao i na odredbe čl. 247. i 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) koje propisuju kada je ugovor sklopljen i osnaženje ugovora kojem nedostaje pravni oblik. Naime, ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

11. S tim u vezi, u obrazloženju pobijane presuda navedeno je da nije sklopljen poseban ugovor u smislu odredbe čl. 4. Općih uvjeta, a da iz stanja spisa proizlazi da se ugovor između parničnih stranaka izvršavao ranije, ali prije perioda utuženja iz ovog predmeta, pa da se stoga treba usredotočiti na to razdoblje.

12. Takvo obrazloženje je nejasno i prema ocjeni ovog suda, s obzirom na to da je tužitelj isporuku toplinske energije obavljao ranije i da je tu uslugu tuženica podmirivala do kvara na instalacijama, pa je time, iako on nije pisano sklopljen, došlo do zasnivanja ugovornog odnosa između tužitelja i predstavnika suvlasnika upravo primjenom citirane odredbe čl. 294. ZOO-a osnaženjem ugovora kojem nedostaje oblik.

13. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 67/25) bilo dopušteno pojedinačno izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz toplinskog sustava. Međutim, iz prvostupanjskog spisa ne proizlazi da je tuženica ispunila uvjete propisane čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava.

14. Bez obzira na navedeno, zbog neispravnosti instalacija tuženica nije mogla koristiti usluge tužitelja, odnosno njoj kao krajnjem kupcu nije isporučena električna energija, te ona kao samo jedan od suvlasnika ne može utjecati na to da se kroz poslove redovne upravne nekretnine u suvlasništvu osigura ispravno funkcioniranje toplinske energije, tako ne postoji ni njezina obveza plaćati bilo što tužitelju, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud (navodeći u prilog takvom stavu i odluku poslovni broj Rev-6/2025-2 revizijskog suda, na koju se u tijeku prvostupanjskog postupka pozivala tuženica).

15. Unatoč tome što prvostupanjski sud nije dovoljno jasno izrazio stajalište o tome da je između stranaka postojao osobni odnos, to ne čini takav nedostatak zbog kojeg se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, odnosno nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a koju izričito tužitelj u žalbi navodi.

16. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna, stoga je ona potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

17. Iz navedenog slijedi da je pobijana presuda pravilna i zakonita, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. lipnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić