REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2258/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Gordana Zubaka, člana vijeća, u skraćenom stečajnom postupku pokrenutom nad dužnikom Xcharger technologies d.o.o. Zagreb, Ulica Elize Gerner 6, OIB: 41645302306, MBS: [matični broj subjekta], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, Bužanova 12, odlučujući o dužnikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2557/2024 od 31. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se dužnikova žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2557/2024 od 31. prosinca 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2557/2024 od 31. prosinca 2025. u točki I. izreke otvoren je skraćeni stečajni postupak nad dužnikom Xcharger technologies d.o.o. Zagreb, Ulica Elize Gerner 6, OIB: 41645302306, MBS: [matični broj subjekta]. Skraćeni stečajni postupak otvoren je 31. prosinca 2025. u 11 sati i 45 minuta, kada je to rješenje objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča ovog suda. U točki II. izreke za stečajnog upravitelja (skraćeni stečajni postupak) imenovana je PDĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. U točki III. izreke zaključen je skraćeni stečajni postupak nad dužnikom, te je u točki IV. izreke određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja dužnik brisati iz sudskog registra.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sudu zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka podnijela Financijska agencija, RC Zagreb (dalje: FINA), na temelju odredbe čl. 444. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ). Oglasom od 15. listopada 2024. pozvane su osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu u roku od 15 dana od dana objave oglasa, pozivom na gornji broj spisa, podnijeti sudu javnobilježnički ovjerovljen popis imovine i obveza na propisanom obrascu. Pozvani su i vjerovnici dužnika najkasnije u roku od 45 dana od dana objave tog oglasa, pozivom na gornji broj spisa, predložiti otvaranje stečajnog postupka, te po pozivu suda predujmiti sredstva za namirenje troškova postupka. S obzirom na to da osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu u roku od 15 dana nisu podnijele popis imovine i obveza dužnika, te s obzirom na to da u roku od 45 dana nijedan vjerovnik nije predložio otvaranje stečajnoga postupka i nije predujmio sredstva za namirenje troškova postupka, na temelju čl. 431. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) - smatra da je dužnik nesposoban za plaćanje pa je na temelju čl. 431 . SZ-a, te čl. 432. SZ-a u pogledu izbora stečajnog upravitelja, odlučeno kao u izreci.
3. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio dužnik, zbog bitne povrede odredaba stečajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a u vezi sa Stečajnim zakonom. Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje ukine i vrati predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovan postupak. U bitnom navodi da pogrešno sud u točki 4. obrazloženja pobijanog rješenja navodi: „S obzirom da osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu u roku od 15 dana nisu podnijele popis imovine i obveza dužnika…“. Navedena tvrdnja nije točna i proturječna je stanju spisa. Naime, žalitelj je 5. studenoga 2024. sudu pravodobno dostavio popis imovine i obveza na propisanom obrascu, izvatke po transakcijskim računima dužnika, čime je u cijelosti postupio po oglasu suda od 15. listopada 2024. Iz navedenog popisa i priloženih dokaza jasno proizlazi da dužnik raspolaže novčanim sredstvima u iznosu većem od 97.000,00 EUR, da evidentirani dug iznosi 3.410,50 EUR, te da novčana sredstva višestruko premašuju iznos neizvršenih osnova za plaćanje. Sud se u pobijanom rješenju uopće ne očituje o zaprimljenom podnesku niti o dokazima, čime je počinjena bitna povreda postupka, jer odluka počiva na očito pogrešnoj pretpostavci. Nadalje napominje da nije nesposoban za plaćanje, jer dužnik ima više od 97.000,00 EUR likvidnih sredstava, a postoji samo jedan vjerovnik, Ministarstvo financija – Porezna uprava, prema kojoj vjerovniku dug iznosi 3.410,50 EUR. Nemogućnost plaćanja nije posljedica nelikvidnosti, već zabrane raspolaganja sredstvima temeljem rješenja o osiguranju Porezne uprave, koje je po sili zakona moralo biti stavljeno izvan snage u srpnju 2024. Takva situacija ne predstavlja nesposobnost za plaćanje u smislu odredaba Stečajnog zakona. Razlog blokade računa nije insolventnost, već postupanje, tj. nepostupanje jedinog vjerovnika - Porezne uprave Republike Hrvatske. Računi žalitelja bili su blokirani isključivo zbog rješenja o osiguranju KLASA: UP/I-415 02/24-09/18 od 6. veljače 2024., i činjenice da Porezna uprava nije donijela rješenje o obustavi osiguranja, iako su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti. Sukladno čl. 171. st. 6. i 7. Općeg poreznog zakona, porezno tijelo bilo je dužno donijeti rješenje o obustavi postupka osiguranja po proteku 15 dana od nastupa uvjeta za ovrhu, budući da je rješenje o ovrsi doneseno 7. lipnja 2024. Zadržavanje mjere osiguranja nakon tog roka predstavlja nezakonito postupanje poreznog tijela i ne može se smatrati dokazom nesposobnosti za plaćanje u smislu Stečajnog zakona. Porezna uprava Republike Hrvatske je jedini vjerovnik, imala je i ima mogućnost trenutačne naplate u cijelosti, ali je vlastitim nepostupanjem održavala blokadu računa. Sud tu ključnu okolnost nije razmotrio, iako ona isključuje postojanje stečajnog razloga. Neosnovana primjenu zakonske presumpcije iz čl. 431. SZ-a (o nesposobnosti za plaćanje) vidi u tome što se ona može primijeniti samo ako popis imovine nije dostavljen. Budući da je popis pravodobno, uredno i dokazivo dostavljen, nije bilo zakonske osnove za primjenu te presumpcije, niti za otvaranje i trenutno zaključenje skraćenog stečajnog postupka. Posljedice pobijanog rješenja su nesrazmjerne i nezakonite. Navodi da je sud imao zakonsku mogućnost donijeti rješenje o pokretanju prethodnog postupka, gdje bi na temelju odredbe čl. 123. st. 1. SZ-a zakazao ročište na koje poziva osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, podnositelja prijedloga, pravne osobe koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa, privremenog stečajnog upravitelja, a prema potrebi i druge osobe, gdje bi se nedvojbeno utvrdilo da ne postoje stečajni razlozi nesposobnosti za plaćanje i prezaduženosti.
3.1. Odgovor na žalbu podnio je vjerovnik Republika Hrvatska, osporavajući žalbene navode.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe č l. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i čl. 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl . 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupanju prvostupanjskog suda utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj sadržajno ukazuje pozivajući se na dokumentaciju u spisu, te je pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. Naime, iz uvida u spis (list 17.) proizlazi da je žalitelj zaista uz podnesak od 5. studenoga 2024., unutar roka od 15 dana u odnosu na datum objave oglasa kojim je na to pozvan, dostavio prokazni popis imovine koji je ovjerio javni bilježnik (list 21. do 39. spisa), iz kojeg proizlazi da dužnik na računima više banaka ima novčana sredstva u iznosima od 10.680,25 EUR, 12.414,87 EUR i 81.076,66 USD, kao i izvatke banaka o stanju prometa (list 40. do 42. spisa) iz kojih su vidljivi navedeni iznosi.
8. Prvostupanjski sud je stoga pogrešno utvrdio i u točki 4. obrazloženja pobijanog rješenja konstatirao činjenicu da dužnik nije podnio popis imovine, pa je slijedom toga pogrešno ocijenio i da je u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni presumpcije o insolventnosti iz čl. 431. SZ-a, za koju je potrebna kumulativna pasivnost dužnika i vjerovnika.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP -a, u vezi s čl. 10. SZ-a, valjalo uvažiti žalbu i odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o žalbenim navodima i primjedbama iz obrazloženja ove odluke, donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.
Zagreb, 8. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
