Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3774/2024-3

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: JR, pok. J, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima mr.sc. Renato Martinčić i Nataša Martinčić – Križanac, odvjetnicima iz Labina, Sv. Katarine 6, protiv tužene: DR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Psp-54/2022-25 od 17. svibnja 2024., dana 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Psp-54/2022-25 od 17. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I se utvrđuje kako je tuženik KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelje, suvlasnike Stambene građevine u [adresa], u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je dana 7. srpnja 2022. na zajednički dio zgrade, jedno parkirno mjesto, odložio odnosno zbrinuo svoje neregistrirano kombi vozilo, a koji zajednički dio zgrade je u ranijem mirnom posjedu tužitelja za povremena parkiranje osobnih vozila te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje. Pod II se nalaže tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 964,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate .

2. Protiv iste odluke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) a u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se isto ukine i tužba odbaci, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tužitelj tvrdi kako je vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica] zgr. upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i k. č. [katastarska čestica] zgr., postižja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od stambene zgrade i dvorišta je pok. D Josip pok. K iz [adresa], a ranije na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je putem svojih pravnih prednika oduvijek koristio dio k. č. [katastarska čestica] koji se sastoji i od dvorišta površine 43 m2 koje se zove prolaz „Pud ...“ ili „prolaz ispod C [adresa] te da je oduvijek i za vrijeme života i nakon smrti pok. D Josipa korišten prolaz za dolazak na tužiteljevu k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. Prolaz se oduvijek koristio na način da se išlo pješke i osobnim automobilom preko dvorišta na k. č. [katastarska čestica] za dolazak na k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. Tužitelj, JR živi i radi u [adresa] od 1992. godine kao i njegova žena koja tamo radi od 1994. Oni vrlo često dolaze kući u [adresa], pa su tako dana 10. kolovoza 2022. došli iz [adresa] u svoju kuću te su u prostoru zv. prolaz „... ili prolaz ispod Miletovog krova

– dvorište na k. č. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] našli parkirana vozila i to vozilo Opel Zafira reg. oznake [registarska oznaka] i Volvo [registarska oznaka], kao i velika staklena dvometarska vrata naslonjena na stalke koje je tamo postavila tuženica te tužitelj više ne može uredno dolaziti do svojih nekretnina koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. na način da tim prolazom ide pješke i svojim vozilom. Zbog ovakvog samovoljnog ponašanja tužene koja da je uzela u posjed dio k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Vrh i to dvorišta u površini od 43 m2 tužitelj da ne može više taj prolaz koristiti za dovoz svog automobila do zgrade koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. iako je tuženica upozorena da tužitelj drugog prolaza nema do svoje zgrade, tuženica to nije uklonila.

7. U žalbi tuženika se navodi kako je nadstrešnicu sagradio njihov pok. otac 1970. godine u dogovoru sa sada pok. ocem tužitelja, a nadstrešnica se naslanja na zajednički pregradni zid s drugom identičnom nadstrešnicom, vlasništvo tužitelja. Zid su sagradili njihovi očevi a obje nadstrešnice da služe strankama za parkiranje osobnih vozila, smještaj poljoprivrednih strojeva i poljoprivrednih proizvoda /sijena kukuruza/ i za odlaganje raznih drugih stvari. Na suprotnoj strani od jedne i druge nadstrešnice nalazi se ulaz u kuću i konobu vlasništvo tužitelja u kojoj je njegov pok. otac proizvodio i prodavao vino, a za dovoz grožđa koristio je prolaz preko nadstrešnice sada pok. oca tužene. Tužitelj živi i radi u [adresa], povremeno dolazi u [adresa], a nema potrebe za korištenje prolaza ispod nadstrešnice, čija je vlasnica i posjednica sestra tužene, koja posjed vrši preko posredne posjednice, svoje sestre, tužene. Glavni ulaz u kuću tužitelja nalazi se s druge strane u odnosu na nadstrešnice. Tužitelj nije tek 10.kolovoza 2022. saznao da je tužena parkirala svoje automobile i odložila druge predmete ispod nadstrešnice i time mu smetala u posljednjem posjedu stvarne služnosti prava staze i korištenje kolnika za prolaz automobilom . Naime, od 2008. tužitelj je bar dva puta prošao ispod nadstrešnice do svoje kuće i oba puta je tuženu pitao da pomakne svoj auto, što je ona i učinila te da je morao vidjeti i prije parkirana vozila i druge odložene stvari ispod nadstrešnice. Kada se pažljivo analiziraju svi provedeni dokazi, a posebno iskazi svjedoka i iskazi stranaka, proizlazi da je tužena po povratku iz [adresa] 2008. očistila nadstrešnicu od nepotrebnih stvari i od tada istu koristi za parkiranje osobnih vozila, smještaj poljoprivrednih strojeva, odlaganje raznih drugih stvari i poljoprivrednih proizvoda a prije toga je sve do kraja života oca tužene stajalo pod njom parkirano njegovo vozilo. Tužitelj živi i radi u [adresa] i najmanje dva puta mjesečno dolazi u svoju kuću koja se nalazi u neposrednoj blizini nadstrešnice. Kuća ima dva ulaza, prema spornoj nadstrešnici i sa suprotne strane kuće. Spornu nadstrešnicu tužitelj nije imao potrebe koristiti za prilaz vozilom, osim u slučaju kada je iz vozila trebao istovariti stvari i unijeti ih u kuću i tada mu je tužena odobrila i omogućila prolaz ispod nadstrešnice, kada je uklonila svoje vozilo da bi mu omogućila slobodan prolaz. Još dok je njezin otac bio živ 2020. godine, tužena i njezina sestra su upozorile tužitelja da prestane koristiti prolaz ispod nadstrešnice, već da za prolaz do konobe i kuće koristi svoju nadstrešnicu, jer za to nema potrebe te je prestao proizvoditi vino. Nakon toga, tužena je sama nastavila koristiti nadstrešnicu za parkirati vozila i odlaganje drugih stvari, uključujući i staklena vrata, koja je u kolovozu 2022. godine farbala i odnijela ih u štalu za koju su bila i namijenjena. Prije 4-5 godina između stranaka da je došlo do verbalnog sukoba iz razloga što joj je tužitelj prigovorio da je na njegovu okućnicu privremeno odložila bačvu, te je tužena zabranila daljnji prolaz ispod nadstrešnice. Poslije da je tužitelj samo dva puta koristio prolaz ispod nadstrešnice tužene uz njezino odobrenje kada je ona uklonila svoja vozila, da bi mu omogućila slobodan prolaz. Dakle, pogrešan je zaključak suda da se tužitelj nalazi u posljednjem posjedu stvarne služnosti, i to prava staze i korištenja kolnika za prolaz automobilom, a što da je saznao na dan 10. kolovoza 2022. jer nikada se tužitelj nije nalazio u posljednjem posjedu stvarne služnosti prava staze i korištenja kolnika za prolaz automobilom, pa se ne radi o zemljišnoj čestici, već o građevinskom objektu kroz koji je nekada prolazio dok mu tužena i njezin otac nisu zabranili prolaz, a tamo objektivno nikada nije mogla postojati niti staza za prolaz, ili kolnik za prolaz automobilom.

8. No, pravilno u pobijanoj odluci, što niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje, sud prvog stupnja primjenjuje čl. 10. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) prema kojemu je s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to, nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Također, prema čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće a zaštita posjeda pruža se prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili ne savjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Tužitelj je ustao tužbom u okviru zakonskog roka od trideset dana od dana saznanja za izvršeno smetanje posjeda i počinitelja saznavši za smetanje posjeda prava prolaza i provoza dana 10. kolovoza 2022. što osim iz iskaza tužitelja proizlazi i iz iskaza svjedoka CR, ZR, LR, jer toga je dana tužena učinila radnje smetanja posjeda parkiravši vozila na način da je tužitelju potpuno onemogućen prolaz automobilom do ulaznih vrata u kuću, a bitno ograničen prolaz pješice. Tužena ne osporava da ta vozila samovlasno parkira u prolazu koji je jasno prikazan i na fotografijama u spisu, ali je sporno to je li tužitelj i ranije imao saznanja o tome, što je utvrđeno opisanim dokazima, kao i činjenica tužiteljeve služnosti prolaza i provoza ispod nadstrešnice na kojoj tužena parkira vozila posebno imajući u vidu kako se radi o glavnom ulazu u kuću pri čemu se nekretnina tužene naziva upravo „Pud Miletov skadanj“, iliti prolaz ispod Miletovog krova a tužitelj nema drugog pristupa, osim preko tuđih nekretnina. Sud životno i logično utvrđuje kako je moguće da je tamo tužena vozila parkirala i prije, međutim, očito se radio o takvom parkiranju koje je tužitelju omogućavalo provoz do kuće, pri čemu za razliku od toga nakon ovog događaja tužitelj uopće nema takvu mogućnost. Tužitelj može pristupiti svojoj nekretnini samo preko tuđih nekretnina.

10. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo u tom smislu potvrditi pobijanu odluku, odbiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić