REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4545/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Jelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, Zagreb, Petrova 3, OIB 61248075289, kojeg zastupa punomoćnica Andrijana Kaštelan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-133/2025-2 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-985/2024-179 od 13. studenoga 2024., na sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-133/2025-2 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-985/2024-179 od 13. studenoga 2024., zbog tri pravna pitanja navedena u prijedlogu. Tuženik je uz postavljena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj predlaže prijedlog odbiti, podredno odbaciti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na postavljena pitanja navodi se da je pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci poslovni broj Rev-804/2021-6 od 28. studenoga 2023.
4.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se i to da tuženik nije u prijedlogu naveo razloge važnosti toga pitanja, jer nije naveo određeno zbog čega smatra da bi upravo to pitanje bilo važno, ne samo za odluku u konkretnom sporu već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega bi to pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju ili iznijeti druge važne razloge u skladu sa navedenim propisom, zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja sudske prakse intervencijom ovoga suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Navod tuženika o tome da o postavljenom pitanju ne postoji praksa Vrhovnog suda, sam za sebe nije dovoljan razlog u smislu navedene zakonske odredbe.
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
6. Tuženik nije učinio vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojima bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje. Naime, u svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima i očito nerazumnima.
7. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje čime nije učinio vjerojatnim da bi mu prvostupanjskim i drugostupanjskim postupkom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenoga, prijedlog je u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
9. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije prihvaćen, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu sa odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP -a, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci pod točkom III. ovoga rješenja.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
