Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž- 634/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Josite Begović, predsjednice vijeća, Zorana Nikolića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Verice Perić- Aračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik TZ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: ad.1 TZG iz Republike [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Carmen Ivančević Marinković, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ivančević, Marinković i partneri u Splitu, i ad.2 IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Rino Barbić, odvjetniku u Jelsi, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi drugotuženika IZ izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P- 4505/2015 od 21. siječnja 2021., u sjednici održanoj 3.lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba drugotuženika, te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P- 4505/2015 od 21. siječnja 2021. ukida u točki II izreke (preostalom pobijanom dijelu), te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između I tužene HZG Argentinske državljanke iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republike Argentine broj [broj osobne iskaznice].091.513 tj. F1895651, kao darovateljice i II tuženika EZ /ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republika Argentina br. [broj osobne iskaznice].612.792 kao obdarenika, dana 20.03.2009.g. , na španjolskom jeziku , pred javnim

bilježnikom Marcos Luis Blanco i Centurion, upisan pod brojem 305 u knjigu XI. Registra , ovjerene žigom komore javnih bilježnika Provincie Buenos Aires, u gradu Avellaneda, dana 25.03.2009., te apostilom Haške konvencije od 05.10.1961.g. stavljen po komori javnih bilježnika Provincie Buenos Aires , po ovlaštenju Ministarstva vanjskih poslova Republike Argentine, dana 26.03.2009. te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Starom Gradu upis brisanja prava vlasništva II tuženika EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o darovanju sklopljenom između I tužene HZG Argentinske državljanke iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republike Argentine broj [broj osobne iskaznice].091.513 tj. F1895651, kao darovateljice i II tuženika EZ /ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republike Argentine br. [broj osobne iskaznice].612.792 kao obdarenika, dana 20.03.2009. na španjolskom jeziku, pred javnim bilježnikom Marcos Luis Blanco i Centurion, upisan pod brojem 305 u knjigu XI. Registra, ovjerene žigom komore javnih bilježnika Provincie Buenos Aires, u gradu Avellaneda, dana 25.03.2009., te apostilom Haške konvencije od 05.10.1961.g. stavljene po komori javnih bilježnika Provincie Buenos Aires, po ovlaštenju Ministarstva vanjskih poslova Republike Argentine, dana 26.03.2009., upisanim u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na kojima je temeljem tog Ugovora o darovanju već upisano pravo vlasništva II tuženika EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te se u tom djelu nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu i zabranjuje svaki daljnji upis prava vlasništva II tuženika T iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na svim nekretninama navedenim u tom Ugovoru o darovanju, temeljem tog Ugovora o darovanju.

III. Nalaže se I tuženoj HZG Argentinske državljanke iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republike Argentine broj [broj osobne iskaznice].091.513 tj. F1895651, i II tuženiku EZ /ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iz Republike [adresa], osobna iskaznica Republike Argentine br. [broj osobne iskaznice].612.792, solidarno naknaditi tužiteljima TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HZ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 103.125,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi iz čl. 29. st 2 ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % (pet postotnih poena), tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavili su drugotuženik EZ ( u daljnjem tekstu: drugotuženik) i tužitelji TZ i HZ (u daljnjem tekstu: tužitelji).

3. O žalbi tužitelja je odlučeno, a povodom revizije ukinuta je odluka ovog drugostupanjskog suda donesena povodom žalbe drugotuženika i predmet vraćen da se o njoj ponovno odluči.

4. Drugotuženik EZ je u roku za žalbu dopunio žalbu 24. siječnja 2021. zahtjevom za naknadu troškova žalbe, te 27. siječnja 2021. podneskom kojim ispravlja navode žalbe od 4. siječnja 2021. na stranici 10, 11 i 12 žalbe.

5. Drugotuženik EZ u žalbi u odnosu na točku II. izreke u bitnom navodi:

– ukazuje da je predmet spora brisovna tužba iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; u daljnjem tekstu ZZK/96), odnosno iz članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19; u daljnjem tekstu ZZK/19), a da tužitelji nisu aktivno legitimirani podnijeti brisovnu tužbu iz čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), te članka 129. ZZK/96, obzirom da nisu bili upisani u zemljišnim knjigama, a da se brisovnom tužbom štite povrijeđena knjižna prava u okviru parničnog postupka, te prilaže brojnu praksu sudova iz koje proizlazi da za brisovnu tužbu nije aktivno legitimiran ni izvanknjižni vlasnik koji polaže pravo na tužbu iz članka 130. stavak 2. ZVDSP; – ukazuje na činjenicu da tužitelji ni ne tvrde da su oni bili vlasnici (suvlasnici, posjednici, suposjednici) na nekretninama opisanim u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na kojima je, temeljem ugovora o darovanju od 20. ožujka 2009., već upisano vlasništvo drugo tuženika radi čega nemaju bilo kakvu stvarnu, ekonomsku ili drugačiju vezu s ovim nekretninama, koja bi davala procesnu legitimaciju za tužbu koju su podnijeli, jer se njihova pravna, faktična, ekonomska ili bilo koja druga pozicija ni na koji način ne mijenja pobijanom presudom;

– da tužitelji nisu aktivno legitimirani za tužbu s tužbenim zahtjevom prihvaćenim u točki II. izreke ni u odnosu na nekretnine upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], obzirom da ni darovnim ugovorom iz 2009., čija se ništetnost deklaratornom tužbom traži, ni presudom istog suda broj P-5/11, ni na koji način nije zadirano u njihovo suvlasničko pravo, niti će se ono na bilo koji način izmijeniti donošenjem pobijane presude;

- da je drugotuženik višestruko upozoravao na sve te razloge podnescima od 17. rujna 2020., 11. rujna 2020.,18. prosinca 2015., 17. studenog 2015., a da se sud na te navode nije ni osvrnuo radi čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ( izostanak savjesne i brižljive ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cijelog postupka);

- da prihvaćeni zahtjev nije ni određen, jer nije navedeno koji upis u zemljišnoj knjizi treba brisati i koje se prijašnje zemljišnoknjižno stanje treba uspostaviti, čime je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 338. stavak 3. ZPP-a ( kakav mora biti sadržaj presude);

– da je prihvaćeni zahtjev u točki II. neizvršiv, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 338. stavak 3. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na nekretnine upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao čest. zem. [katastarska čestica], jer se na tu nekretninu tuženik nije upisao na temelju darovnog ugovora iz 2009., već na temelju pravomoćne presude istog suda broj P- 5/11 i to ne na teret prvotuženice, već na teret njenog prednika, oca ŠZ, a ni u kom slučaju na teret tužitelja.

- da prvostupanjski sud nije pribavio i pregledao sve sudske spise koji se vode između stranaka a koji su bili predloženi kao dokaz, te da nije jasno da li oni priležu sudskom spisu,

- da nije saslušao predloženog svjedoka KZ na okolnost poznavanja hrvatskog jezika i pisma od strane prvotuženice, te je li bila upoznata sa ovim sporom i drugim sporovima s njim u vezi, te na okolnost dogovora između tuženika u uredu punomoćnika u ljeto 2016.

5.3. Drugotuženik je pobijao i točku I. i III. izreke pobijane odluke, ali one nisu predmet ovog drugostupanjskog postupka jer je o njima već ranije odlučeno.

5.4. U nastavku žalbe pod točkom D drugotuženik opširno kritizira ocjenu dokaza, kao i nedostatnost razloga zbog kojih je sud odbio provesti dokaze kao i razloge promjene ponašanja prvotuženice u ovom postupku.

5.5. Drugotuženik predlaže da se žalba prihvati te preinači presuda tako da se ne prihvate istaknuti zahtjevi, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Prvotuženica IZG je odgovorila na drugotuženikovu žalbu predloživši žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Tužitelji su odgovorili na drugotuženikovu žalbu i predlažili žalbu odbiti kao neosnovanu.

8. Drugotuženik se očitovao na navode iz odgovora na žalbu tužitelja i odgovora na žalbu prvotuženice.

9. Ovaj sud je već odlučio o izjavljenim žalbama presudom i rješenjem pod poslovnim brojem: Gž-301/2021-4 od 24. kolovoza 2022. te je uvažio žalbe te je pobijanu prvostupanjsku presudu preinačio u točki II. izreke pobijane odluke i točkom I.a) drugostupanjske odluke odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu koji je glasio kao u toj točki pobijane prvostupanjske odluke (u dijelu koji se odnosio na nalog za upis brisanja prava vlasništva tuženika IZ na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o darovanju. Također je točkom I.b) drugostupanjske odluke ukinuta pobijana odluka u točki I. i III. izreke prvostupanjske odluke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je faktički odlučeno o žalbi tužitelja.

10. Međutim, po izjavljenoj reviziji tužitelja koja je izjavljena u odnosu na točku I.a) drugostupanjske odluke kojom je odbijen „nalog za brisanje prava vlasništva tuženika IZ“ na svim nekretninama koje je stekao Ugovorom o darovanju koji je sklopio s tuženicom ad.1 EZG dana 25. ožujka 2009. i nalog za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva i zabranu svakog daljeg upisa prava vlasništva tuženika EZ, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Rev-779/2023-2 od 24. siječnja 2024. prihvatio reviziju tužitelja i ukinuo presudu Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-301/2021-4 od 24. kolovoza 2022. u dijelu pod točkom a) izreke, kojim je prvostupanjska presuda preinačena u točki II. izreke, pa je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje (drugostupanjskom sudu), te je odlučeno da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučiti u konačnoj odluci.

11. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u nastavku postupka dužan odlučiti o žalbi drugotuženika IZ protiv „naloga za brisanje prava vlasništva tuženika IZ“ na svim nekretninama koje je stekao Ugovorom o darovanju koji je sklopio s tuženicom ad.1 EZG dana 25. ožujka 2009. i naloga za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva i zabranu svakog daljeg upisa prava vlasništva tuženika EZ.

12. Revizijski sud je u svojoj ukidnoj odluci smatrao da je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, da se radi o brisovnoj tužbi, pogrešno zaključio da tužiteljima iz razloga što prethodno nisu bili uknjiženi u zemljišnim knjigama kao vlasnici, da im zbog toga nisu mogla biti povrijeđena knjižna prava. Po mišljenju revizijskog suda vezano za aktivnu legitimaciju i zahtjev za otklanjanje posljedica ništetnosti ugovora o darovanju treba razmotriti u smislu odredbe čl. 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08; u daljem tekstu ZOO) kojom je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, zatim odredbe čl. 323. stavak 1. ZOO kojim je određeno da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s tim da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO). Nadalje je navedeno da se navedena odredba čl. 125. stavak 2. ZVDSP (očitom omaškom označeno čl. 125. stavak 2. „ZPP“), može na odgovarajući način primijeniti u ovoj pravnoj stvari, međutim da je odlučna činjenica, je li drugotuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, postupajući u dobroj vjeri (čl. 122. stavak 2. ZVDSP). Kako se drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o toj odlučnoj činjenici nije izjasnio (dobroj vjeri drugotuženika), to se po mišljenju revizijskog suda drugostupanjska presuda nije mogla ispitati, pa je na temelju odredbe čl. 391. stavak 7. ZPP ukinuta odluka suda drugog stupnja u tom dijelu i predmet vraćen na ponovno suđenje.

13. Također revizijski sud smatra da nije moguće zauzeti pravno shvaćanje „da ni u kojem slučaju nije moguće odlučivati na način da sud odbije tužbeni zahtjev treće osobe za brisanje upisa provedenog u zemljišnim knjigama na temelju ništetnog ugovora, u situaciji kad je istovremeno ukinuta odluka o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora na temelju kojeg je upis proveden“. Naime, revizijski sud smatra da postupovna pravila o načinu odlučivanja žalbenog suda omogućavaju donošenje i drugačije drugostupanjske odluke, a ne isključivo odluke kojom bi se uvijek i na isti način (jednoznačno) odlučilo o oba navedena zahtjeva, te je odlučio da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud (očitom omaškom pogrešno navedeno „prvostupanjski sud“ jer je revizijskom odlukom ukinut samo dio odluke drugostupanjskog suda protiv koje je izjavljena revizija) otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ukidnim rješenjem, te da će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu za upis brisanja prava vlasništva drugotuženika, dajući jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

14. Žalba drugotuženika IZ je osnovana u odnosu na preostali dio koji je predmet ovog drugostupanjskog žalbenog postupka nakon ukidne revizijske odluke.

15. Ovaj sud nije našao da bi prvostupnjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 365. stavak 2. ZPP-a. Međutim, ovaj sud nalazi da je pobijanom odlukom u odnosu na pobijani dio prvostupanjske odluke prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje drugotuženik (prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ima razloge o odlučnim činjenicama). Također je u pobijanoj odluci u pobijanom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a u vezi s čl. 327. stavak 1. ZOO) kada je određen upis brisanja prava vlasništva drugotuženika na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o darovanju iz 2009. jer su tužitelji pogrešno smatrani „zainteresiranim osobama“ za baš sve nekretnine. Na koncu pobijanom odlukom je i činjenično stanje ostalo neutvrđeno (čl. 355. ZPP-a) a na što žalbom ukazuje drugotuženik, jer nije utvrđeno radi li se o ugovoru o darovanju ili o prikrivenom teretnom pravnom poslu, a zbog ranijeg pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđeno postojanje „dobre vjere“ u slučaju postojanja višestrukog otuđenja iste nekretnine kod drugotuženika (čl. 125. ZOO), a na što upućuje i revizijska odluka.

16. Predmet spora u ovoj parnici je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe drugotuženika IZ na svim nekretninama koje su bile premet Ugovora o darovanju, od 20. ožujka 2009. zaključenog između prvotužene ĆZG, kao darovateljice i drugotuženika IZ, koji se zahtjev temelji na deklaratornom zahtjevu iz točke I. tužbe tužitelja kojim se zahtijevalo utvrđenje ništetnosti pravnog posla – tog Ugovora o darovanju od 20. ožujka 2009. temeljem kojeg je, prema tužbenim navodima, drugotuženik EZ kao obdarenik postigao uknjižbu prava vlasništva na nekretninama darovateljice.

17. S obzirom na stav i uputu revizijske odluke, drugostupanjski sud bi trebao ispitati, ponovno razmatrajući u tom dijelu žalbu drugotuženika, je li drugotuženik EZ ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, postupajući u dobroj vjeri, a vezano za odredbu čl. 125. stavak 2. ZVDSP – višestruko ugovaranje otuđenja nekretnine (a ne s obzirom na raniji pogrešan pravni pristup da se radi o brisovnoj tužbi iz čl. 129. ZZK).

18. Člankom 125. ZVDSP propisano je:

„ (1) Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. (2) Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

(3) Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.“

19. Da bi se radilo o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnine potrebno je, temeljem te odredbe da je „više osoba“ sklopilo s istim otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine. Ovaj sud smatra da je raspolaganje prvotutužene ŠZG ( putem svog punomoćnika odvjetnika Rina Barbarića) prema tužiteljima i davanjem pisane suglasnosti tužiteljima za izdavanje građevinske dozvole dana 20. srpnja 2004. (l.s. 77), zajedno s njihovim prodavateljima koji su također dali suglasnost, „za adaptaciju objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u uvali Lozna u skladu s već izdanom lokacijskom dozvolom“. Budući je nakon toga prvotužena IZG još dva puta raspolagala istom nekretninom ovaj put u korist drugotuženika IZ ugovorom o darovanju iz 2009. (za koji postoji sumnja da se radi o prikrivenoj prodaji) i drugi put 2015. Ovaj sud smatra da se u protivnom ne bi moglo raditi o višestrukom otuđenju ukoliko bi se ista nekretnina otuđivala od strane različitih otuđivatelja ili bi se pak otuđivala od strane istog otuđivatelja istom stjecatelju.

O bitnim žalbenim navodima drugotuženika IZ:

20. Ovaj sud smatra da tužitelji nisu aktivno legitimirani za tužbu s tužbenim zahtjevom prihvaćenim u točki II. izreke pobijane prvostupanjske odluke u odnosu na sve nekretnine kojima je raspolagano predmetnim darovnim ugovorom iz 2009., a u odnosu na koje se nije radilo o višestrukom otuđenju, a to su sve nekretnine osim one upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], (čest. zem. [katastarska čestica]), obzirom da se samo u odnosu na tu nekretninu radi o višestrukom otuđenju nekretnine od strane prvotuženice ĆZG, pa se na ostale nekretnine (na koje tužitelji i ne polažu pravo i nisu predmet višestrukog otuđenja) ne može primijeniti odredba čl. 125. stavak 2. ZVDSP koja bi ovlastila tužitelje na brisanje upisa izvršenog u zemljišne knjige kao posljedicu saniranja višestrukog otuđenja.

Pored toga valjalo bi ispitati i utvrditi je li se tužitelji u odnosu na „ostale“ nekretnine mogu smatrati „zainteresiranom osobom“ u smislu odredbe čl. 327. stavak 1. ZOO (čak i ako je ugovor o darovanju ništetan), a o čemu ovisi osnov za posljedično vraćanje onoga što bi stekla eventualno ništetnim ugovorom u dijelu kojim se ne zadire u prava tužitelja. Stoga je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a) u smislu odredbe čl. 327. stavak 1. ZOO-a jer nije utvrđeno jesu li tužitelji „zainteresirane osobe“ za sve utužene nekretnine. Međutim, ukoliko se utvrdi da Ugovor o darovanju iz 2009. nije ništetan jer prikriva neki drugi valjani ugovor, primjerice ugovor o prodaji, to bi utjecalo na odluku o brisanju provedene uknjižbe jer onda ugovor o darovanju ne bi bio ništetan (već nepostojeći) a na snazi bi bio prikrivani ugovor, te brisanje uknjižbe vezano za ništetnosti ne bi bilo moguće (čl. 323. stavak 1. ZOO).

21. Nije osnovan žalbeni navod da prihvaćeni tužbeni zahtjev za brisanje prava vlasništva drugotuženika nije određen, budući je točno navedeno što se briše, a drugo je pitanje da li je tako određeno brisanje osnovano.

22. Bez obzira što se drugotuženik EZ upisao u zemljišne knjige kao suvlasnik na čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na temelju pravomoćne presude broj P- 5/11, a ne na temelju darovnog ugovora iz 2009., tužitelji mogu kao očito „zainteresirane osobe“ za tu nekretninu (čl. 327. stavak 1. ZOO) na koju polažu pravo vlasništva podnositi tužbu radi utvrđenja ništetnost ugovora o darovanju kojim je drugotuženik stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

23. Međutim, tužitelji bi imali pravo na brisanje upisa vlasništva drugotuženka po drugom pravnom osnovu, temeljem čl. 125. stavak 1. i 2. ZVDSP (bez obzira što je upis vlasništva izvršen temeljem pravomoćne sudske presude P-5/11), ukoliko se radi o višestruko ugovorenom otuđenju, ukoliko tužitelji dokažu da drugotuženik EZ, kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljicom znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana tužiteljima u samostalan posjed. Prilikom razmatranja „dobre vjere“ drugotuženika valja razmotriti i međusobni odnos između svih stranaka ne samo u ovoj parnici, već i u ostalim sudskim postupcima koji su između stranaka započeli i bili u tijeku prije 2009., a koji su predmeti predloženi kao dokaz u ovoj parnici.

24. Osnovano drugotuženik ukazuje u žalbi da nije saslušan predloženi svjedok odvjetnik KZ, koji je predložen nakon što je prvotuženica promijenila svoju pravnu poziciju (u početku se protivila tužbi, a tijekom parnice je „priznala tužbeni zahtjev“ i osporavala predmetni ugovor o darovanju kao i navodno prikrivenu kupoprodaju s drugotuženikom), pa se očito radi o novim okolnostima koje nisu postojale u vrijeme zaključenja prethodnog postupka, a prvostupanjski sud nije dao obrazloženje za takav postupak. Nadalje spisi koji su bili predloženi kao dokaz, s tim da spisi koji su predloženi kao dokaz nisu u spisu (ni u originalu ni u kopiji), iako su bili priloženi ( l.s. 117,126,302 ), drugostupanjski sud nije mogao pregledati (osim onih koji su i dalje priloženi PuP-3/21, Z-641/09 i P-7/01) zbog čega prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ima razloge o odlučnim činjenicama (zbog čega prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze), pa je time počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opravdano ukazuje u žalbi drugotuženik.

25. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci pošao od toga da je predmetni Ugovor o darovanju iz 2009. ništetan (a da nije dostatno analizirao navode o tome da je to simulirani ugovor koji prikriva teretni pravni posao), pa kako je utvrdio ništetnost tog ugovora, onda je posljedično smatrao da nisu valjani ni upisi vlasništva drugotuženika kao daroprimca na nekretninama koje su navedene u tom ugovoru, jer je posljedica utvrđenja ništetnosti tog ugovora „povratak u prvobitno stanje“. Međutim, kako u ponovljenom prvostupanjskom postupku, temeljem ranije ukidne drugostupanjske odluke, valja tek utvrditi radi li se o ugovoru o darovanju ili o prikrivenom teretnom pravnom poslu, ovisno o tome trebat će razmotriti i osnovanost zahtjeva za brisanje upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem tog ugovora, te razmotriti pitanje „dobre volje“ u slučaju postojanja višestrukog otuđenja iste nekretnine kod drugotuženika, jer je u tom dijelu činjenično stanje ostalo neutvrđeno (čl. 355. ZPP-a), zbog ranijeg pogrešnog pravnog pristupa. Kako je ranijom pravomoćnom drugostupanjskom odlukom već ukinuta točka I. pobijane prvostupanjske odluke, to je valjalo ukinuti i točku II. izreke pobijane odluke temeljem čl. 369. stavak 1. i čl. 370. stavak 1. ZPP-a, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s uputom revizijskog i drugostupanjskog suda, te će spisu priložiti sve predložene sudske spise u originalu ili kopiji koje je pregledao i pročitao u dokaznom postupku, izvesti potrebne dokaze, te raspraviti pitanje „dobre vjere“ drugotuženika (u smislu čl. 125. stavak 2. ZVDSP), i svojstvo „zainteresiranih osoba“ tužitelja za sve nekretnine (u smislu čl. 327. stavak 1. ZOO), dajući jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

27. Kako odluka o parničnim troškovima u odnosu i na ovaj dio žalbenog postupka ovisi o konačnom ishodu spora pred prvostupanjskim sudom koji će se tamo nastaviti, valjalo je temeljem čl. 166. stavak 3. i 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Dubrovniku, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović