REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1188/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI-PETROL d.o.o., Rijeka, Martinkovac 143/3, OIB: 79294753254, kojeg zastupa punomoćnik Igor Koren, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika RI - TELEFAX d.o.o., Rijeka, Trg Riječke rezolucije 5, OIB: 25128946075, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-88/2024-82 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-88/2024-82 od 15. siječnja 2026. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, broj Ovr - 5712/2017 od 24. listopada 2019. godine na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), Stan B15, na III katu, koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevni boravak i blagovaona, kuhinja, sobe 1, sobe 2, kupaonica, WC, hodnik, spremište 1, spremište 2, lođa površine 84.52 m2., spremište B15, pripadak 1.42 m2, što sveukupno čini 85,94 m2. i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Suvlasnički dio: 1356/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13) 1. Garažno-parkirno mjesto br. 13, u suterenu, koji se sastoji od garažno parkirnog mjesta i spremišta, ukupne površine 13.56 m2.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.125,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, broj Ovr - 5712/2017 od 24. listopada 2019. godine na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), Stan B15, na III katu, koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevni boravak i blagovaona, kuhinja, sobe 1, sobe 2, kupaonica, WC, hodnik, spremište 1, spremište 2, lođa površine 84.52 m2., spremište B15, pripadak 1.42 m2, što sveukupno čini 85,94 m2. i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Suvlasnički dio: 1356/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13) 1. Garažno-parkirno mjesto br. 13, u suterenu, koji se sastoji od garažno parkirnog mjesta i spremišta, ukupne površine 13.56 m2.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.364,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. U obrazloženju je navedeno da tuženik nije dostavio potpunu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo njegovo potraživanje radi kojeg se vodi ovršni postupak. Vještak je sve navode tuženika analizirao, ali određenu dokumentaciju koju je zatražio u dopunskom nalazu i mišljenju temeljem koje bi provjerio tuženikove tvrdnje, tuženik nije dostavio. Stoga je zaključak suda da tuženik u postupku nije dokazao tražbinu u određenom iznosu (a koja je sporna jer tužitelj nije osobni dužnik tuženika) radi koje vodi ovršni postupak i koja bi trebala biti naplaćena u ovršnom postupku. Unatoč tome što tuženik raspolaže Sporazumom, odnosno ovršnom ispravom, ipak je u postupku bio dužan dokazati tražbinu koju naplaćuje, što nije uspio radi manjkave knjigovodstvene dokumentacije, odnosno radi nedostavljanja cjelokupne dokumentacije koju je tražio financijski vještak. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. t. 9. i čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) zbog zaključka da tuženik nije sa sigurnošću i nedvojbeno dokazao visinu tražbine koju bi trebao osnovano naplatiti u ovršnom postupku prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u žalbi navodi da je vještak u iskazu naveo da je preostalo potraživanje tuženika od oko 449.000,00 eura i da je tuženik trebao dokazati da predmetna tražbina ne postoji zbog čega je i upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Sud je od vještaka izričito tražio provjeru naplate (prestanka) tražbine, a presuda se temelji na zaključku da nije dokazan nastanak tražbine. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz da je tražbina prestala. Osim toga, osim Sporazumom iz 2010. godine, obveze pravnog prednika tužitelja prema tuženiku utvrđene su i pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-278/2013 od 28. studenog 2013.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5712/2017 od 24. listopada 2019. na nekretnini tužitelja koja je opisana u izreci presude, i to iz razloga što je tuženikova tražbina prestala.

8. Iz stanja spisa proizlazi i nesporno je da je:

- tužitelj, zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-516/2023 od 5. svibnja 2023., upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a,

- tužitelj kao ovršenik u tom ovršnom postupku podnio žalbu koju je izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a odbio Županijski sud u Varaždinu, rješenjem poslovni broj Ovr-346/2023-2 od 18. srpnja 2023.,

- ta ovrha određena na temelju Sporazuma o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretninama od 23. lipnja 2010. (list 76. spisa),

- tuženikova tražbina utvrđena i pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-278/2013 od 28. studenog 2013.,

- vještak u svom iskazu naveo „ako je među strankama nesporan iznos od 650.000 EUR, tada ako se uzme u obzir naplaćeni iznos u 2015. i 2016. godini, preostaje potraživanje tuženika od oko 449.000 EUR“,

- vještak u iskazu naveo i kako „nema dokumentacije u spisu kako je nastalo cjelokupno potraživanje od 650.000 EUR“.

9. Iz citiranog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da predmetni tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Naime, osnovano tuženik u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik (i to pored dvije ovršne isprave) trebao dokazati nastanak predmetne tražbine, i to iz razloga jer je tužitelj kao ovršenik trebao dokazati postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a odnosno prestanak te tražbine, a što nije dokazao.

11. S tim u vezi, osnovano se žalitelj poziva i na citirani dio iskaza vještaka „ako je među strankama nesporan iznos od 650.000 EUR, tada ako se uzme u obzir naplaćeni iznos u 2015. i 2016. godini, preostaje potraživanje tuženika od oko 449.000 EUR“, a što je tuženik i tvrdio tijekom ovoga postupka.

12. Zato je, primjenom čl. 373.a ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu.

14. Tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23; dalje OT), zastupanja na ročištima od 4. travnja 2024., 4. lipnja 2024., 14. listopada 2024., 16. siječnja 2025., 3. ožujka 2025., 16. rujna 2025. i 14. listopada 2025. u iznosima od po 250,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 46. OT), te sastava podnesaka od 1. srpnja 2024., 24. travnja 2025., 25. lipnja 2025. i 2. rujna 2025. u iznosima od po 250,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 46. OT), što čini dosuđeni mu iznos troška od 3.000,00 eura.

15. Tuženikov zahtjev za naknadu troška je odbijen u preostalom dijelu jer tim dijelom zahtjeva traži naknadu troška sastava šest podnesaka koji ili nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ili u njima ponavlja određene navode ili uz njih zakašnjelo dostavlja određenu dokumentaciju i zatim je obrazlaže.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac