REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4441/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., OIB 41984487913, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-6/2025-20 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-6/2025-20 od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-6/2025-20 od 10. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da 21/7669 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „Njilište“, ukupne površine 7.669 m2, i to: „stjenovita obala“, površine 7.453 m2, „bazen“, površine 127 m2, „bazen“, površine 68 m2, „stambena zgrada“, površine 21 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi odgovara realnom dijelu kako je označen na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23. siječnja 2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 i omeđen slovima A-B-C-A, i koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio te presude, na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika tužitelja, kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivan ju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14. siječnja 1999. („Narodne novine“ broj 6/99) nije bila pomorsko dobro i da se utvrdi da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na 21/7669 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „Njilište“, ukupne površine 7.669 m2, i to: „stjenovita obala“, površine 7.453 m2, „bazen“, površine 127 m2, „bazen“, površine 68 m2, „stambena zgrada“, površine 21 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji u naravi odgovara realnom dijelu kako je on označen na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23. siječnja 2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 i omeđen slovima A-B-C-A, i koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14. siječnja 1999. („Narodne novine“ broj 6/99) pa da se temeljem toga naloži brisanje upisa pomorskog dobra sa 21/7669 dijela navedene nekretnine izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na 21/7669 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja te da mu tuženik naknadi parnični trošak (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je podredni tužbeni zahtjev da se utvrdi da dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onaj dio koji je na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23. siječnja 2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 omeđen slovima A-B-C-A, koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio te presude na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14. siječnja 1999. („Narodne novine“ broj 6/99) nije bila pomorsko dobro i da se utvrdi da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onog dijela koji je na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23. siječnja 2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 omeđen slovima A-B-C-A, koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio te presude, prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14. siječnja 1999. („Narodne novine“ broj 6/99) te da se utvrdi da je tužitelj vlasnik realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onog dijela koji je na Izvodu iz katastarskog plana omeđen slovima A -B-C- A. Točkom III. izreke (pogrešno naznačeno točka II. izreke) naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupak u iznosu od 600,00 EUR.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 458,95 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U konkretnom slučaju tužitelj je sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a istaknuo više, konkretno dva tužbena zahtjeva, na način da sljedeći od njih sud prihvati ako nađe da onaj istaknut ispred njega nije osnovan. Dakle, tom odredbom predviđena je mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi istakne protiv istog tuženog dva ili više tužbenih zahtjeva (eventualni tužbeni zahtjev) predlažući da sud ako nađe da prvi zahtjev nije osnovan usvoji sljedeći ili sljedeće zahtjeve. Ako sud usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima.

7. Prvim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da određeni dio nekretnine (21/7669) pobliže opisane u točki I. izreke pobijane presude, na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik kao prednika tužitelja i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanu granice pomorskog obra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14. siječnja 1999. (dalje: Uredba 1999.) nije bila pomorsko dobro te da se utvrdi da tužitelj ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine prije nego što je ona utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe 1999. godine pa da se temeljem toga naloži brisanje upisa pomorskog dobra sa tog dijela te nekretnine izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na tom dijelu nekretnine u korist tužitelja. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se dio predmetne nekretnine u površini od 21 m2 i to onaj dio koji je na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23. siječnja 2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 omeđen slovima A-B-C-A, koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio te presude, na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 kao i na dan donošenja Uredbe 1999. godine nije bila pomorsko dobro i da se utvrdi da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine prije nego što je ona utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe 1999. te da se utvrdi da je tužitelj vlasnik realnog dijela te nekretnine u površini od 21 m2 i to onog dijela koji je na Izvodu iz katastarskog plana omeđene slovima A-B-C-A-, koji precrt katastarskog plana je sastavni dio te presude.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro. Utvrdio je da se konkretno radi o upisu oznake pomorskog dobra te da je Uredbom 1999. te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i predmetna nekretnina. Pozivajući se na odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 17/94, 74/94 i 43/96), Općeg građanskog zakonika iz 1812., Uredbe sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939., Osnovnog zakona o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/68, „Narodne novine“ broj: 52/71 i 52/73), Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima („Narodne novine“ broj 19/74, 39/75, 17/97 i 18/81), Zakona o morskim lukama („Narodne novine“ broj 17/94, 74/94 i 43/96) te Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( „Narodne novine“ broj 83/23; dalje: ZPDML) zaključio je da da tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro. Nadalje je zaključio da gradnja dijela restorana izgrađenog na čestici 1065/16 k. o. [katastarska općina] nije izvršena na temelju legalno ishođenih akata za gradnju slijedom čega se ne radi o aktima nadležnog tijela vlasti o izuzimanju iz pomorskog dobra u smislu odredbe članka 217. stavka 2. ZPDML-a. S obzirom na činjenicu da opće dobro ne može biti predmet sjecanja vlasništva, po ocjeni prvostupanjskog suda u slučaju da je ta nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tužitelja-društvenog poduzeća Neptun s.p.o., nije ispunjena ključna pretpostavka jer se radilo o nekretnini u statusu pomorskog dobra. Prema ocjeni prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 217. stavka 1. ZPDML-a tužiteljev upis prava vlasništva za koju je utvrđeno da predstavlja pomorsko dobro po samom zakonu, kako u povijesti prema prijašnjim propisima, tako i donošenjem Uredbe/99, bio bi nevaljan, zbog čega je on kao prijašnji upisani vlasnik dužan trpjeti upis pomorskog dobra, zbog čega je tužbene zahtjeve ocijenio neosnovanim.

9. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da mu prvostupanjski sud nije dao mogućnost izjasniti se o činjeničnim i pravnim navodima na kojima se temelji obrazloženje presude zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 5. u vezi s člankom 288. ZPP-a. Nadalje navodi da suprotno zaključku prvostupanjskog suda iz točke 35., 36. i 37. obrazloženja te iz isprava koje je tužitelj priložio, proizlazi da nekretnina na koju se odnosi ova tužba predstavlja nerazdvojni dio zgrade restorana legalno izgrađen i pušten u funkciju od 20. svibnja 1961. kada je Narodni odbor Općine Dubrovnik izdao dozvolu za upotrebu. Uz to ukazuje i da je Općina Dubrovnik Rješenjem o odobrenju za izgradnju 23. prosinca 1963. odobrila izgradnju investitoru Ugostiteljskom poduzeću Hotel Neptun. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao dati takvu ocjenu bez provođenja očevida i vještačenja od strane vještaka geodetske i građevinske struke slijedom čega mu je onemogućeno da brani svoja vlasnička prava u smislu odredbe članka 29. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Ustava Republika Hrvatske. Smatra i da je na taj način nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud provođenjem tog dokaza na okolnost da li je predmetna zgrada restorana kroz povijest unazad, a osobito u trenutku okončanja postupka pretvorbe bila pomorsko dobro, odnosno da li je po svojim naravnim i pravnim osobinama zgrada restorana, a čiji dio je dio predmetna nekretnina, bilo ili nije pomorsko dobro. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda kako se utvrđivanje da predmetna nekretnina nije bila pomorsko dobro ne može postaviti kao tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 187. stavka 3. ZPP -a. Smatra i da ako je prvostupanjski sud smatrao kako se radi o nedopuštenom traženju da je trebao odbaciti, a ne odbiti tužbeni zahtjev. Navodi i da je dokazao da ima valjani pravni temelj stjecanja vlasništva po okončanju pretvorbe primjenom odredbe članka 390. a u vezi s odredbom članka 364. stavka 6. i članka 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te odredbe članka 360. -363. tog Zakona. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda kojim ocjenjuje pogrešnim stav tužitelja da predmetni dio restorana predstavlja osnovno sredstvo prednika tužitelja koje se pretvorilo u vlasništvo procjenom cijele zgrade restorana u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja. Navodi i da je nerazumljiv zaključak i ocjena prvostupanjskog suda da takva „mišljenja tužitelja nisu pravna i nemaju uporišta niti u povijesnim niti u pozitivnim propisima“. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro, kao i da nije ispunjena pretpostavka iz odrede članka 217. stavka 2. ZPDML-a. Navodi i da prvostupanjski ud nije dao razloge zbog čega nije prihvatio dokazni prijedlog da se zatraži od Vlade Republike Hrvatske dostava spisa koja se odnosi na postupak u okviru kojeg je Vlada donijela Uredbu /1999.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da je predmetna nekretnina ušla u sastav pomorskog dobra na temelju Uredbe/99. Isto tako nije sporno da je u postupku obnove zemljišne knjige predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana prema podacima stare izmjere od dijela čest. zgr. [katastarska čestica], dijela čes. zem. 1065/16, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina]; da je tužitelj u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik cijele čest. zgr. [katastarska čestica] (restoran), upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] (bazen), i čest. zem. [katastarska čestica] (bazen), a tuženik kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (obala); da čestica nekadašnje oznake prema staroj izmjeri čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja restoran koji je u funkciji hotelskog kompleksa tužitelja koji je u najvećem dijelu izgrađen na čestici nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovora današnjoj čestici 389/1 k.io. Dubrovnik Nova) te se u dijelu u površni od 21m2 proteže na česticu nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji odgovara današnjoj čestici 394/1 k. o. [katastarska općina]; da je u postupku obnove zemljišne knjige na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno suvlasništvo tužitelja u 223/7669 djela i tuženika u 7446/7669 dijela te je po prigovoru tuženika provedeno brisanje upisa suvlasništva i proveden upis pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sukladno odredbi članka 217. stavak 1. u vezi s odredbom članka 4. i 6. ZPDML-a.

11. Sudovi su dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra i to je izričito propisano Zakonom. Odredbom članka 37.a ZPDML -a je radi učinkovitije zaštite pomorskog dobra, izrijekom dano ovlaštenje Republici Hrvatskoj da može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, između ostalog i podnositi tužbe radi utvrđenja (i upisa) pomorskog dobra. Pored toga, tužba je podnesena protiv zemljišno-knjižnog vlasnika nekretnine, a ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da promjene u statusu nekretnine koje bi u konačnici imale za posljedicu gubitak prava vlasništva, nije ni moguće donositi bez kontradiktornog postupka u kojem bi sudjelovale sve zainteresirane strane, a to je upravo parnični postupak (npr. poslovni brojevi Rev-1439/2014, Revd-909/2023).

12. Odredbom članka 3. ZPDML-a propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom (stavak 1.). Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje (stavak 2.). U smislu stavka 2. tog članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (stavak 3.). Odredbom članka 5. ZPDML-a izričito je propisano i to da se građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom, smatraju pripadnošću pomorskog dobra (stavak 1.); na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (stavak 2.).

13. Između ostalog, iz odredaba ZPDML-a proizlazi: - pomorsko dobro određeno je zakonom (članak 3. i 4.); za pomorsko dobro važi načelo jedinstvenosti nekretnine - objekti izgrađeni na pomorskom dobru su njegova pripadnost (članak 5. stavak 1.);zabranjeno je stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (članak 5. stavak 2.); nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj je Republika Hrvatska, ovdje tuženik (članak 10. stavak 1.); pomorsko dobro se koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesiji i koncesijskog odobrenja (članak 7. stavak 1. i 2.); granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice (članak 14. stavak 1.).

14. U smislu citiranih odredbi, pomorsko dobro kao dobro u općoj uporabi nije sposobno biti objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Po svojoj naravi ono ne može biti u vlasti pa ni u mirnom posjedu jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno. Pomorsko dobro može biti samo u uporabi svih. Zasnivanjem faktičke vlasti (posjeda) nad takvom stvari, jednako kao i zasnivanjem stvarnih prava, ograničava se uporaba općeg dobra.

15. Prvostupanjski sud je, iako je ocjenjivao osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da određeni dio utužene nekretnine ne predstavlja pomorsko dobro, primjenom odredbe članka 187. stavka 1. ZPP -a zaključio o nedopuštenosti dijela za utvrđenje da sporna nekretnina nije pomorsko dobro, iako u tom dijelu sukladno takvom shvaćanju nije odbacio tužbu, već je odbio tužbeni zahtjev.

16. Međutim, neovisno o tome, za razliku od prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da se radi o dopuštenom zahtjevu čije rješavanje ide u sudsku nadležnost.

17. Taj dio tužbenog zahtjeva predstavlja incidentalni dio tužbenog zahtjeva jer odluka suda ovisi o rješenju prethodnog (prejudicijalnog) pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos (dakle, pravnog pitanja), i to čini samostalnu cjelinu, za odluku o glavnoj stvar (utvrđenje vlasništva). Konkretno, to je prethodno pitanje u materijalno pravnom smislu, prema odredbi članka 187. stavka 3. ZPP-a, jer utvrđenje da li je dio tadašnje čestice br. 1065/16, k. o. [katastarska općina], sada dio čestice 394/1 k. o. [katastarska općina], bilo pomorsko dobro, je pitanje o kojem ovisi osnovanost odluke o glavnoj stvari (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-3721/2024-2 od 19. studenog 2024. i Pž-3030/2016-2 od 19. prosinca 2019).

18. Međutim, neovisno o tome, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim oba tužbena zahtjeva (i glavni i podredni – eventualno kumulirani) pravilno zaključivši da tužitelj nije dokazao da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji nisu u protivnosti s ispravama u spisu.

19. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim tužiteljeve navode da je gradnja dijela objekta restorana koji je predmet ovog postupka izgrađen na temelju Rješenja Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27. studenog 1959. i dozvole za upotrebu Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 20. svibnja 1961., kao i Rješenja o odobrenju za izgradnju od 23. prosinca 196. izdanog od Općine Dubrovnik.

20. Naime, prema odredbi članka 217. stavka 1. ZPDML-a svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu iz članka 3. tog Zakona i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu tog Zakona nevaljani su i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra. Prema odredbi stavka 2. tog članka iznimno od stavka 1. tog članka, iako se radilo o pomorskom dobru smatra se valjanim upis sprava vlasništva na onoj nekretnini koja je na temelju odluke nadležnog tijela koje upravlja pomorskim dobrom ili nekog drugog tijela javne vlasti do 24. svibnja 1974. kada je stupio na snagu Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima („Narodne novine“ broj: 19/74, 39/74, 17/77 i 18/81) bila izdvojena iz pomorskog dobra neovisno o tome bi li sada u cijelosti ili djelom predstavljala pomorsko dobro,

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja da je gradnja dijela restorana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predmet ovog postupka, izvršena na temelju legalno ishođenih akata za gradnju jer se sve navedene isprave o odobravanju gradnje, koje su pobliže navedene u točki 36. obrazloženja presude, ne odnose na gradnju na nekretnini čet. zem. 1065/16 k. o. [katastarska općina]. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da navedene isprave nikako ne mogu predstavljati akt nadležnog tijela vlasti o izuzimanju iz pomorskog dobra predmetne nekretnine, za koju je nesporno utvrđeno da predstavlja dio restorana površine 21 m2. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 217. stavka 2. ZPDML-a jer dio zgrade restorana nije formalnim aktom u razdoblju od 1959. do 1961. godine izuzet iz pomorskog dobra, niti je to tužitelj dokazao priloženim spravama.

22. Pravilno prvostupanjski sud nije izvodio dokaz provođenjem očevida uz prisustvo vještaka geodetske i građevinske sruke koji je tužitelj predložio radi identifikacije nekretnine, utvrđenja povijesti promjena i je li objekt zgrade restorana (uključujući i njegov nerazdvojni dio koji je predmet ovog postupka kroz povijest bio pomorsko dobo te vještaka građevinske struke radi utvrđivanja je li predmetni restoran prema prostorno-planskoj dokumentaciji i akata za gradnju prije donošenja Uredbe/99 po svom položaju, namjeni i funkcionalnosti bio pomorsko dobro te da li po svojim prirodnim i pravnim svojstvima danas on predstavlja pomorsko dobro i je li predmet tužbe bio bitni nerazdvojni dio zgrade restorana u smislu odredbe članka 5. stavka 3. i članka 6. ZV-a. To iz razloga jer je to uzeto u obzir prilikom donošenja Uredbe/99, kojom je utvrđena granica pomorskog dobra i kojom je nesporno obuhvaćena i predmetna nekretnina, te između stranaka nije sporno da se ta nekretnina nalazi unutar granica pomorskog dobra, dok sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku, kao što je to i učinjeno u konkretnom slučaju.

23. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da tužitelj neosnovano ukazuje kako je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe pravnog prednika tužitelja - društvenog poduzeća Neptun s.p.o. iz razloga jer trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 390.a ZV-a, pa sve i u slučaju da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.

24. Slijedom svega navedenog tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude glede odluke o neosnovanosti tužbenih zahtjeva (glavnog i podrednog-eventualno kumuliranog).

25. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na koju tužitelj ne ističe nikakve posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavka 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak