REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1564/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ustanova ZAGREB FILM, Zagreb, Vlaška 70, OIB: 82390971460, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tabak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. RG STUDIO d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 9, OIB: 81331518913, i 2. DVDlab s.a.s. di Radanovic Iva & C, Circonvallazione Clodia 163/171, 00195 Roma, Lazio, Italija, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1377/2018-74 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1377/2018-74 od 5. ožujka 2026. i predmet vraća sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1377/2018-74 od 5. ožujka 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan Ugovor o licenciji (br. ov.500/14), zaključen 1. srpnja 2014., između prvotuženika RG STUDIO d.o.o. i drugotuženika DVDlab s.a.s. di Radanovic Iva & C te da se utvrdi da je predmetni Ugovor bez ikakvog učinka ex tunc. Naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 1.368,70 eur.

1.1. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je sud ocijenio da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi Ugovor o licenciji od 1. srpnja 2014. tuženici zaključili u vrijeme kada je Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. već bio raskinut, jer raskid svakako nije mogao nastupiti prije 8. srpnja 2014. Također, nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi tuženici, i prije primitka izjave tužitelja o raskidu od 30. svibnja 2014., odnosno u vrijeme zaključivanja osporavanog Ugovora o licenciji 1. srpnja 2014., znali da će tužitelj raskinuti Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. Konačno, tuženici svakako ne mogu znati za odluke tužitelja prije nego što ih i sam donese i o donesenim odlukama obavijesti. Valja imati u vidu da tužitelj, iako je na raspolaganju imao i mogućnost otkaza (čl. 14. Ugovora o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010.) ovu nije, unatoč narušenim odnosima koristio sve do izjave od 30. svibnja 2014. Nadalje, i u izjavi od 30. svibnja 2014. tužitelj upućuje na ranije opomene, upućene 2012., no niti na temelju ovih, unatoč neispunjavanju od strane drugotuženika, nije ostvario pravo na raskid već je izjavom od 30. svibnja 2014. dao drugotuženiku dodatni rok od 8 dana radi ispunjenja, dakle ugovor je sve do tada održao na snazi. Stoga se postupanje tuženika, na način da 1. srpnja 2014., kada još nisu obavješteni o tužiteljevoj izjavi o raskidu od 30. svibnja 2014. i kada raskid na temelju ove izjave nije niti mogao nastupiti, ne može tumačiti na način da su tuženici pristupili zaključivanju Ugovora o licenciji od 1. srpnja 2014. nemoralno i iz nedopuštenih pobuda, jer su znali da će Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. tužitelj raskinuti ili da ga je odlučio raskinuti/otkazati na temelju izjave od 30. svibnja 2014. Tužitelj naime, niti u Ugovoru o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010.niti kasnije nije stavljao ograničenja drugotuženiku u zastupanju, primjerice glede prava na zaključivanje novih ugovora s trećima nakon što su odnosi zbog neispunjavanja novčanih obveza od strane drugotuženika narušeni i tužitelj počinje, kako sam tvrdi, upozoravati na mogućnost raskida. Također, niti prilikom zaključivanja Ugovora o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. niti kasnije tužitelj nije stavio drugotuženiku bilo kakvih ograničenja glede vremena na koje bi ugovore s trećima bio ovlašten zaključivati. Stoga, imajući u vidu da tužitelj ne ukazuje na neke druge razloge koji bi, zbog sadržaja prenesenih tužiteljevih prava, ukazivali na nepovoljnost osporavanog Ugovora o licenciji za tužitelja, jer da drugotuženik ne bi postupao na način kako to predviđa Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. (čl. 5.), skrbeći pri ugovaranju s trećima o interesima tužitelja, ne proizlazi, samo na temelju činjenice da je osporavani Ugovor o licenciji zaključen na vrijeme od 25 godina, a ranije da je drugotuženik ugovore s trećima zaključivao na kraće vrijeme (3, 7 ili 10 godina), da bi tuženici postupali nemoralno ili iz nedopuštenih pobuda ugovarajući trajanje od 25 godina.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da sud nije ocijenio sve dokaze, kako izvedene tako i one koje je odlučio ne izvoditi i sve činjenice odnosno ocijenio ih je strogo selektivno, a ne u svojoj ukupnosti. Nisu potpuno razumljivi niti jasni i razvidni točno razlozi zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev odnosno sud nije dao valjane razloge zašto smatra da ugovor o licenciji nije ništetan, s obzirom da njegov sadržaj, motiv i svrhu uopće nije niti analizirao. Nastavno, sud je počinio bitnu povredu postupka zbog toga jer nije omogućio tužitelju raspravljanje o ključnim dokazima, s obzirom da je svojim rješenjem neosnovano i nezakonito odredio da daljnje dokaze neće provoditi, iako je tužitelj inzistirao na izvođenju dokaza saslušanjem njegove odgovorne osobe – ravnatelja PB, kojemu su ove činjenice bile dobro poznate. Sud se u ovoj pravnoj stvari priklonio iznimno strogom formalizmu glede instituta ništetnosti pa je zbog takve ograničenosti zanemario druge dokaze i činjenice poglavito one koje se tiču nedostatnosti prava raspolaganja tuženika s autorskim i srodnim pravima.

2.1. Tužitelj nije svoj tužbeni zahtjev usmjerio samo na utvrđenje ništetnosti Ugovora o licenciji nego i na utvrđenje kako je isti bez pravnog učinka od samog zaključenja, jer se radi o ugovoru koji zasigurno zadire u područje autorskih prava i u povredu tih prava /koja su neprenosiva/ pa prema shvaćanju tužitelja način ugovaranja koji je na bilo koji način povezan s autorskim dijelima i autorskim pravima ne spada u isti pravni režim kao svi drugi pravni poslovi. Ugovor o licenciji između prvotuženika i drugotuženika nema i ne bi smio imati nikakvog učinka kako između samih ugovornih strana tako i prema trećima slijedom opće prihvaćenog pravila da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava no što ih sam ima a poglavito nakon proteka roka na koji je Ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen odnosno nakon raskida ovog ugovora. U obrazloženju svoje presude sud se nije ni na koji način osvrnuo na ovo općepoznato naprijed opisano pravilo niti je razmotrio Pravno mišljenje prof. dr. sc. CB i prof. dr. sc. PBČ, koje potvrđuje kako je predmetni ugovor bez pravnog učinka. Predlaže da ovaj sud presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu navode da je neosnovana i predlažu da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu svaki u iznosu od 781,25 eur.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.

6. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, a osobito ako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, odnosno ako postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o licenciji od 1. srpnja 2014. zaključen između prvotuženika RG Sudio d.o.o. i drugotuženika DVDlab s.a.s. di Radanovic Iva & C, ništetan, odnosno da je bez pravnog učinka.

8. Sporno je između stranaka jesu li tuženici postupili savjesno kada su sklopili Ugovor o licenci te ukoliko nisu je li taj ugovor stoga ništetan jer je protivan moralu društva.

9. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj s drugotuženikom 8. srpnja 2010. zaključio Ugovor o trgovinskom zastupanju broj 387/1, kojim je ugovoreno da će drugotuženik s trećim osobama pregovarati u vezi korištenja crtane serije „Profesor Baltazar“ te s tim u vezi, s trećim osobama sklapati ugovore u ime i za račun tužitelja. Na temelju tog ugovora drugotuženik je bio ovlašten dalje raspolagati tim pravima u smislu da trećim osobama daje dopuštenje za prikazivanje i emitiranje serije Baltazar te ujedno primati plaćanja u ime i za račun prednika tužitelja.

- da je tužitelj nositelj prostorno, vremenski i sadržajno neograničenih prava na iskorištavanje ove crtane serije.

- da je taj Ugovor zaključen na određeno vrijeme, na rok od 5 godina.

- da je tužitelj raskinuo taj ugovor 8. srpnja 2014. jer drugotuženik nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze.

- da je drugotuženik 1. srpnja 2014. s protuženikom zaključio Ugovor o licenciji. Predmet tog Ugovora da je produkcijski sadržaj „Profesor Baltazar“, koji se daje na isključivo korištenje i preprodaju produkcije I-tuženiku u trajanju od 25 godina.

- da su nositelji udjela u tuženicima obiteljski povezane osobe .

- da prvotuženik dalje zaključuje ugovore kojima ova prava prenosi na treće osobe, prikazujući se kao ovlaštenim nositeljem distribucijskih prava na ovoj seriji.

- da je drugotuženik 2015. godine pokrenuo protiv tužitelja postupak koji se vodio pred istim sudom poslovni broj P-1888/2015 radi naknade štete i tvrdnje da je restauriranjem serijala Balthazar stekao određena autorska prava, gdje je njegov zahtjev pravomoćno odbijen

10. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka isticao da su tuženici znali da je između njih i tužitelja poslovna suradnja već duži vremenski period prije zaključenja spornog Ugovora o licenciji iznimno narušena, poglavito nakon zaključenja ugovora s ULTRA linkom – odnosno već od 2009. godine pa sve do raskida Ugovora o trgovinskom zastupanju. Zbog narušenih odnosa u ovom periodu, poglavito tijekom 2013. i 2014. godine, drugotuženik je protiv tužitelja ustao tužbom 2015. godine /P-1888/2015/ pred istim sudom, radi naknade štete i tvrdnje da je restauriranjem serijala Balthazar stekao određena autorska prava. Dakle, da su odnosi povjerenja i dobre poslovne komunikacije i suradnje narušeni po svim Ugovorima koje su parnične stranke zaključile. U takvim negativnim poslovnim okolnostima kontinuirano upozoravanje drugotuženika od strane tužitelja /i usmeno, i pismeno/ da će zbog neispunjavanja preuzetih obveza /plaćanja/ biti raskinut Ugovor o trgovinskom zastupanju iz 2010. godine i drugi ugovori, upućuje nedvojbeno na činjenicu da su tuženici znali i očekivali raskid ugovora pa su upravo iz tih razloga kao obitelj pristupili zaključenju Ugovora o licenciji i to na rok od 25 godina. Poglavito i stoga što se dug prema tužitelju povećavao jer je drugotuženik prestao plaćati sve dospjele račune.

10.1. Na tu okolnost tužitelj je predložio saslušanje ravnatelja, PB koji dokazni prijedlog je sud odbio bez dostatnog obrazloženja.

10.2. Sud je nakon toga odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi tuženici sporni ugovor o licenciji zaključili u vrijeme kada su znali i bili svjesni da će tužitelj raskinuti Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010.

10.3. Time je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, jer je tužitelju onemogućeno dokazivati sporne činjenice dok je istodobno saslušao i povjerio vjeru svjedoku P koji je evidentno nastupao u sporu kao stranka na što tužitelj osnovano upire u žalbi.

11. Osim navedenog sud nije ocijenio niti druge činjenice koje je tužitelj isticao, poglavito okolnosti u kojima je osporavani Ugovor o licenciji, a koje su u uskoj svezi i s autorskim djelima i pravima i na koji se dopušten način može njima raspolagati. Osobito jer je Ugovor o licenciji zaključen između dvije povezane obiteljske tvrtke.

12. Osnovano žalitelj navodi da je sud predmetni ugovor i sve okolnosti oko njegovog zaključenja, ocijenio i cijenio isključivo i strogo samo s formalnog aspekta, dok se nije osvrnuo na njegovu stvarnu svrhu i namjeru prvo i drugotuženika.

13. Osim navedenog, tužitelj nije svoj tužbeni zahtjev usmjerio samo na utvrđenje ništetnosti Ugovora o licenciji nego i na utvrđenje kako je isti bez pravnog učinka od samog zaključenja.

13.1. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da je Ugovor o trgovinskom zastupanju od 8. srpnja 2010. raskinut zbog neispunjenja ugovorenih obveza tuženika prema tužitelju. Dakle, ugovor nije otkazan nego je raskinut.

13.2. U zakonskim odredbama koje uređuju ugovor o trgovinskom zastupanju predviđeno je da ugovor o trgovinskom zastupanju sklopljen na neodređeno vrijeme svaka strana može otkazati pisanom obaviješću upućenoj drugoj strani, poštujući otkazne rokove određene tim ugovorom (čl. 828. ZOO-a). S druge strane, svaka ugovorna strana može, iz važnih razloga koje mora navesti, a poglavito zbog neispunjenja ugovorne obveze druge strane ili zbog promijenjenih okolnosti, raskinuti ugovor na neodređeno vrijeme bez otkaznog roka, odnosno raskinuti ugovor na određeno vrijeme prije isteka vremena na koje je sklopljen i takvo pravo se ne može ugovorom isključiti ili ograničiti (čl. 829. ZOO-a).

13.3. Prema Zakonu o obveznim odnosima, raskid ugovora u pravilu djeluje samo između ugovornih strana. Raskidom se ugovori poništavaju i svaka strana ima pravo zahtijevati povrat onoga što je dala. Učinak raskida autorskopravnog ugovora na treće osobe ovisi o tome jesu li ta treća prava stekle uz naknadu ili bez nje te jesu li postupale u dobroj vjeri. Prema Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) i Zakonu o obveznim odnosima (ZOO), osnovno je pravilo da raskid djeluje retroaktivno, ali se štite savjesne treće osobe.

14. Sud nije ocijenio od kakvog je utjecaja na savjesnost i poštenje tuženika činjenica da je Ugovor o licenciji zaključen na rok od 25 godina između dva društva koja su obiteljski povezana, u vrijeme kada su morali biti svjesni da će raniji ugovor između tužitelja i drugotuženika biti raskinut pa su prije primitka izjave o raskidu ugovora zaključili sporni ugovor.

15. Nadalje, sud nije ispitao razloge ništetnosti u odnosu na pobudu za sklapanje takvog ugovora sukladno čl. 273. ZOO-a u kojoj je određeno da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Tek u okolnostima ako je pobuda i jedne strana bila nedopuštena, a ona bi bila takve prirode da je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, a drugi ugovaratelj je znao ili to morao znati ugovor bi shodno odredbama čl. 273. st. 2. i 3. ZOO-a bio ništetan.

16. S obzirom na navedeno prvostupanjski je sud zbog navedenih bitnih povreda postupka, nepotpuno utvrdio činjenično stanje pa je valjalo temeljem čl. 369. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratit na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke, provesti dokazne prijedloge na okolnost utvrđenja činjenice jesu li tuženici u vrijeme zaključenja ugovora o licenciji zbog narušenih međusobnih odnosa, mogli znati da će Ugovor o trgovinskom zastupanju biti raskinut te jesu li stoga postupili protivno savjesnosti i poštenju kada su zaključili sporni ugovor.

17.1. Ispitat će navedene činjenice i s pozicije autorskopravne zaštite. Pri tome će uzeti u obzir da je između pravnog prednika tužitelja Zagreb filma (kao producenta) i filmskih autora SB, GB i ČB **.**.1968. sklopljen ugovor o realizaciji serije filmova pod naslovom „Profesor Baltazar“. Na temelju tog ugovora napravljeno je 13 epizoda crtane serije „Profesor Baltazar“. Nadalje, ČB (autor lika profesora Baltazara) i pravni prednik tužitelja sklopili su 9. prosinca 1970. ugovor kojim je pravni prednik tužitelja otkupio autorsko pravo vanfilmske eksploatacije lika profesora Baltazara. Pritom se podrazumijeva iskorištavanje likova i elemenata iz nekog kinematografskog djela odnosno audiovizualnog djela mimo tradicionalnog načina korištenja. Lik C sam po sebi predstavlja autorsko djelo u smislu čl. 5 . ZAPSP-a. Tužitelj je kao pravni sljednik isključivi nositelj prava iskorištavanja lika S za područje cijelog svijeta i to za cijelo vrijeme trajanja autorskopravne zaštite.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio