REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1793/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja/predlagatelja osiguranja TEOS ELEKTRO GmbH, OIB 41387000943, Savezna Republika Njemačka, 75180 Pforzheim, Finkenstraze 15, zastupan po punomoćniku Anti Nobilu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nobilo i dr. iz Zagreba, Amruševa 7, protiv tuženika/protivnika osiguranja HVALJEN BUDI d.o.o., OIB 81742701785, Zagreb, Bani 37, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkih društava Vukić & partneri iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, i Matić i partneri iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbama protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-30/2026 od 31. ožujka 2026., 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr -30/2026 od 31. ožujka 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-30/2026 od 31. ožujka 2026. pod točkom I. izreke usvojeni su prijedlozi za osiguranje novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja od 19. ožujka 2026. koji glase:

„radi osiguranja novčane tražbine tužitelja / predlagatelja osiguranja Teos Elektro GmbH, OIB 41387000943 sa sjedištem u [adresa], 75180 Pforzheim, Savezna Republika Njemačka u iznosu od 671.062,57 eura uvećano za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe određuju se privremene mjere 1.a.) Zabranom bankama koje vode račune tuženika / protivnika osiguranja, trgovačkom društvu Hvaljen budi d.o.o. iz Zagreba, OIB: 81742701785, Bani 73 , da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplate s njegovih računa novčani iznos za koji je određena privremena mjera, u iznosu od 671.062,57 eura, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da dade nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o privremenoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima protivnika osiguranja, da se provede osiguranje na oročenim novčanim sredstvima protivnika osiguranja, uključujući i kamate.

1.b.) Ovo rješenje dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

1.c. ) Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

1.d.) Zabranom trgovačkom tuženiku / protivniku osiguranja društvu Hvaljen budi d.o.o., OIB: 81742701785, Bani 73, 10000 Zagreb

2.a.) Da otuđi ili optereti nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k.o. 339318, Donje Vrapče, u zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čestica [katastarska čestica], broj D.L. 23, oznake zemljišta Ulica Matije Divkovića, Dvorište, Stambena zgrada, Zagreb, Ulica Matije Divkovića 10, ukupne površine 358 m2, i to 6. Suvlasnički dio: 1025/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u naravi dvosoban stan u potkrovlju kuće površine 83,25 čm, oznake 11 s parkirnim mjestom u podrumu kuće površine 3,38 čm, oznake 21, sve označeno sivoplavom bojom

2.b.) Da otuđi ili optereti nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], kat. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta PUT ZA LISCE,PAŠNJAK, kat. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta PAŠNJAK, kat. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta PUT ZA LISCE, kat. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta PAŠNJAK, kat. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta: PUT, ukupne površine 2158 m2,

2.c.) Da otuđi ili optereti nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad, k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čestica [katastarska čestica], oznaka zemljišta ORANICA ukupne površine 6864 m2,

3.) Nalaže se Općinskom građanskom sudom u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinskom sudu u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik, Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad u kojima su nekretnine iz t. 2. izreke ovog rješenja upisane da provedu upis zabilježbe zabrane otuđenja i/ili opterećenja nekretnine

4.) Ove privremene mjere ostaju na snazi do dovršetka parničnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi po posl. br. P -485/2026. ili do druge odluke suda.“

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku/protivniku osiguranja (dalje: protivnik osiguranja) da predlagatelju osiguranja, u roku od 8 dana isplati iznos od 12.547,50 eur na ime troška postupka osiguranja privremenim mjerama.

2. Rješenje je sud donio temeljem čl. 341. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ), čl. 344. OZ-a, čl. 345. st. 1. t. 3. i 5. OZ-a, čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), čl. 9. ZOO-a, jer je ocijenio kako su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbama OZ-a te da se određivanjem mjera osiguranja primarno postiže svrha osiguranja. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako sud smatra da određivanjem mjere osiguranja na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja protivnik osiguranja ne bi trpio štetu jer će se navedenim nekretninama moći koristiti za period trajanja mjere osiguranja.

3. Protivnik osiguranja je protiv ovog rješenja pravovremeno podnio dvije žalbe kojima pobija rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6., 8. i 11. Zakona o parničnom postupku i čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku. U dvije veoma opširno obrazložene žalbe osporava valjanost punomoći za zastupanje protivnika osiguranja jer nije utvrđeno da li predlagatelja osiguranja, koji je pravna osoba, zastupa ovlaštena osoba. Poziva se na sadržaj obrazloženja različitih presuda kojima želi argumentirati svoje tvrdnje te pojašnjava poslovni odnos među strankama i iznosi tvrdnje kako su navodi predlagatelja osiguranja netočni i ničim dokazani. Prilikom donošenja pobijanog rješenja počinjena je bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku, budući da protivniku osiguranja nije dana mogućnost raspravljanja jer mu prijedlog za određivanje privremene mjere nije dostavljen na očitovanje prije donošenja rješenja kojim je određena privremena mjera, a dokumentacija koja je dostavljena uz prijedlog za određivanje privremene mjere i temeljem koje je ista određena nije na hrvatskom jeziku. Sud nije dao nikakvo obrazloženje za takvo postupanje, odnosno nije naveo niti zakonsku niti činjeničnu osnovu za donošenje rješenja o privremenoj mjeri bez omogućavanja protivniku osiguranja da se očituje o prijedlogu. U žalbama u bitnom tvrdi da osporava svoju odgovornost za štetu na koju se poziva predlagatelj osiguranja, pa prvostupanjski sud nije mogao samo na temelju tvrdnji predlagatelja osiguranja zaključiti da postoji vjerojatnost tražbine. Sama činjenica podnošenja tužbe radi naplate naknade štete protiv protivnika osiguranja ne može se smatrati da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine u smislu odredbe čl. 344. ZOO-a. Izrijekom osporava da bi u svezi materijala (komponenti) koje je isporučio postojali bilo kakvi nedostaci te da bi se u konkretnom slučaju radilo o bilo kakvom „krivotvorenom“ certifikatu kako to predlagatelj osiguranja pokušava prikazati. Sve i kada bi postojala bilo kakva tražbina u svezi, demontaže i zamjene ugrađenih komponenti“ svakako se ne bi radilo o tražbini s osnove naknade štete koju bi predlagatelj osiguranja u ovom trenutku bio ovlašten potraživati. Da bi sud odredio predloženu privremenu mjeru, potrebno je ispuniti i drugu pretpostavku, a to je da postoji opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj u prijedlogu navodi da postoji realna opasnost da bi protivnik osiguranja mogao tijekom postupka raspolagati svojom imovinom na način koji bi onemogućio ili znatno otežao naplatu njegove tražbine. Pri tome ne navodi niti jednu radnju protivnika osiguranja iz koje bi proizlazilo da će protivnik osiguranja otuđiti svoju imovinu, a da bi onemogućio namirenje tražbine predlagatelja osiguranja. Iz prijedloga za određivanje privremene mjere proizlazi tvrdnja predlagatelja osiguranja da protivnik osiguranja određivanjem privremene mjere ne bi trpio nikakvu štetu posebice što se tiče zabrane raspolaganja nekretninama jer navedene nekretnine nisu nužne niti se koriste za poslovanje protivnika osiguranja. Ovakve tvrdnje su neosnovane pa stoga sud nije mogao zaključiti da protivnik osiguranja neće trpjeti štetu jer će se tim nekretninama moći koristiti za period trajanja mjere osiguranja. Pri određivanju privremene mjere sud mora voditi računa o razmjeru odnosno nerazmjeru zabrane raspolaganja sa računom i nekretninama od strane protivnika osiguranja jer se ne može zabraniti raspolaganje iznad visine tražbine koja se osigurava. Sud je trebao voditi računa da predlagatelj osiguranja može ostvariti zaštitu samo u visini njegove osnovane tražbine. Imajući u vidu standarde postupanja u pogledu utvrđivanja opasnosti kao uvjeta za određivanje privremene mjere, a osobito cijeneći okolnost da je nužno postojanje subjektivne opasnosti i konkretnih radnji protivnika osiguranja iz kojih se izvodi postojanje iste, ukazuje kako je obrazloženje pobijanog rješenja u pogledu drugog kumulativno potrebnog uvjeta iz čl. 344. OZ-a manjkavo i nedostatno. U pogledu vrijednosti nekretnina protivnik osiguranja dostavlja procjembeni elaborate te procjenu vrijednosti nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja na dan 15. travnja 2026. iz kojih je razvidno da je vrijednost nekretnina u odnosu na koje je određena zabrana otuđenja ili opterećenja gotovo 5 puta veća od navodne tražbine koja se istom osigurava slijedom čega je očito da ne postoji opasnosti da bi namirenja tražbine od protivnika osiguranja (sve i kada bi ista bila postojeća) bilo otežano te da postoji nesrazmjer između navodne tražbine i određene privremene mjere. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijano rješenje preinači, podredilo ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu žalbenog troška protivniku osiguranja.

4. U veoma opsežnom odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja nastoji dokazati svoje tvrdnje iznesene u prijedlogu za osiguranje. U bitnom ističe da privremena mjera po svojoj pravnoj naravi predstavlja hitnu i preventivnu sudsku intervenciju čija bi svrha bila potpuno besmislena kada bi sud bio dužan prethodno saslušati protivnika osiguranja. Tužitelj je uz tužbu priložio ovjerene prijevode relevantne dokumentacije za postupak osiguranja, dok nije prevedena samo ona koja nije relevantna za postupak. Navodi koji se odnose na pitanje zastupanja predlagatelja osiguranja također su pravno irelevantni za odlučivanje o privremenoj mjeri, buduće i da eventualni formalni nedostaci ne utječu na postojanje pretpostavki iz čl. 344. OZ-a. Osim toga, društvu je dodijeljen OIB od strane Porezne uprave Republike Hrvatske, a nužan preduvjet tome je izvadak iz sudskog registra koji im je dan na uvid. U prilogu uz odgovor na žalbu dostavlja izvadak iz sudskog registra, a kako bi otklonio bilo kakvu sumnju u valjanost zastupanja. U postupku osiguranja nije potrebno dokazati tražbinu, već je učiniti vjerojatnom. Postojanje opasnosti predstavlja ključnu pretpostavku za određivanje privremene mjere, a upravo u tom dijelu žalbeni navodi protivnika osiguranja su neutemeljeni. Opasnost se u konkretnom slučaju ne temelji na apstraktnoj pretpostavci, već na ponašanju protivnika osiguranja. Iz spisa je jasno da je protivnik osiguranja dostavio dokumentaciju koja se pokazala nevjerodostojnom, nastavio uvjeravati predlagatelja osiguranja u njezinu valjanost i predlagao postupanja koja imaju obilježja prikrivanja i prijevare u javnom prometu, te opasnost za zdravlje i sigurnost ljudi. Određena mjera u potpunosti odgovara visini tražbine i ima zaštitnu funkciju. Njome se ne oduzima imovina protivniku osiguranja, već se samo privremeno ograničava. Protivnik osiguranja dostavio je i dopunu odgovora na žalbu uz koji dostavlja prevedenu dokumentaciju. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

5. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i čl. 381. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da isto nije pravilno ni zakonito.

7. U odnosu na žalbeni navod da mu nije dostavljen prijedlog za određivanje privremene mjere, ukazuje se žalitelju da se sukladno odredbi čl. 42. st. 1. OZ -a, u vezi s čl. 290. OZ-a, protivniku osiguranja dostavlja tek rješenje o osiguranju, a ne i prijedlog za osiguranje na očitovanje. Jednako tako, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. OZ-a sud u postupku osiguranja postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, dok održava ročište samo kada je to zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje ročišta svrhovito. Stoga, nije postojala niti obveza suda prvog stupnja dostaviti prijedlog na očitovanje niti održati ročište, zbog navedenog u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a, na koju ukazuje protivnik osiguranja u svojoj žalbi.

8. Žalbeni navodi koji se odnose na valjanost punomoći punomoćnika predlagatelja osiguranja je nedopušten, a temeljem čl. 354. st. 3. ZPP -a kojim je propisano da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

9. Prema odredbi čl. 344. OZ-a privremena mjera može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a prema stavku 2. predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

10. Prema odredbi čl. 343. st. 1. OZ-a privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina. Riječ je o uvodnoj odredbi koja se primjenjuje u postupku osiguranja određivanjem privremenih mjera radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina. Dakle, ne samo da Ovršni zakon ne čini razliku između dospjelih i nedospjelih tražbina, kako to žalitelj obrazlaže u žalbi, nego izričito propisuje da se privremena mjera može odrediti i radi osiguranja nedospjele tražbine. Stoga je, sve ono što žalitelj u žalbi navodi u prilog nepostojanja prve pretpostavke za određivanje privremene mjere, suprotno ovoj izričitoj zakonskoj odredbi.

11. Dakle, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti kada se kumulativno ostvare sljedeće pretpostavke: da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje traži i opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svojom imovinom. Navedenim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti. a posljedica izostanka vjerojatnosti jedne od pretpostavki jest nedopuštenost osiguranja privremenom mjerom, odnosno neosnovanost prijedloga.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu poslovni broj Rev 1494/11-2 od 28. prosinca 2011. (na koji se protivnik osiguranja poziva u žalbi) izrazio je pravno shvaćanje kako se sama činjenica podnošenja tužbe radi isplate protiv protivnika osiguranja ne može smatrati da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, već sud treba dati ocjenu vjerojatnosti postojanja tražbine na temelju isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu, što je u konkretnom slučaju u odnosu na tražbinu prvostupanjski sud i učinio, međutim u odnosu na postojanje druge pretpostavke rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, na počinjenje koje osnovano u žalbi ukazuje protivnik osiguranja.

13. Da bi mogao pravilno i zakonito odlučiti o tome je li predlagatelj učinio vjerojatnim i postojanje opasnosti iz čl. 344. st. 1. OZ-a prvostupanjski sud je trebao cijeniti činjenice na koje se pozivao predlagatelj. U odnosu na drugi preduvjet za određivanje privremene mjere za istaknuti je da osiguranje tražbine privremenom mjerom predstavlja intervenciju u prava protivnika osiguranja u pogledu njegove imovine pa je potrebno učiniti vjerojatnim da je ona zaista i nužna. Naime, opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu potraživanja mora biti subjektivne prirode što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuštanja protivnika osiguranja usmjerene na raspolaganje imovinom.

14. U skladu s navedenom odredbom predlagatelj osiguranja mora učiniti 1.) vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine i 2.) jednu od alternativno postavljenih pretpostavki (opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ili vjerojatnost da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu).

15. Budući da je na predlagatelju osiguranja teret činjenja vjerojatnim da bi šteta, koja bi nastala za protivnika osiguranja uslijed određivanja privremene mjere, bila samo neznatna, iz njegovih činjeničnih navoda moralo bi proizlaziti ispunjenje te pretpostavke.

16. Svrha privremene mjere je osigurati tražbinu, a upravo suprotno tome, u okolnostima konkretnog slučaja sud je odredio mjeru kojom je zabranom bankama koje vode račune protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplate s njegovih računa novčani iznos za koji je određena privremena mjera, u iznosu od 671.062,57 eura (to je i visina tužbenog zahtjeva) te zabranom otuđenja i opterećenja većeg broja vrijednih nekretnina a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je to učinio iz razloga što je smatrao da zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina protivnik osiguranja ne bi trpio štetu.

17. Određena mjera treba biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika, na što osnovano u žalbi ukazuje protivnik osiguranja. Proporcionalnost mjere uključuje u sebi učinkovitost i nužnost mjere. Svrha privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine sastoji se u konzerviranju postojećih stanja glede protivnikovog vlasništva na predmetu osiguranja, kako bi predlagatelj osiguranja u slučaju uspjeha u sporu mogao svoju tražbinu u ovršnom postupku naplatiti upravo unovčenjem predmeta osiguranja. Mjera koju predlaže predlagatelj osiguranja (zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina) predstavlja zadiranje u vlasnička prava. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav) u čl. 3. utvrđuje nepovredivost vlasništva, kao jednu od najvećih vrednota ustavnog poretka. Članak 48. st. 1. Ustava jamči pravo vlasništva, kao jedno od ljudskih prava i temeljnih sloboda te osigurava njihovu ustavnosudsku zaštitu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (čl. 128. Ustava).

18. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja. Ako vjerovniku stoje na raspolaganju druga sredstva osiguranja koja u dovoljnoj mjeri osiguravaju njegovu novčanu tražbinu, nema mjesta određivanju takve mjere. Stoga nisu osnovani navodi prvostupanjskog suda i tvrdnje predlagatelja osiguranja iznesene u odgovoru na žalbu kako određivanjem mjere protivnik osiguranja ne bi trpio štetu. Osim svega navedenog vidljivo je da je predlagatelj zatražio osiguranje i na novčanim sredstvima i na nekretninama.

19. Odredbom čl. 345. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi, 2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,

5. nalog banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

20. Dakle, svrha privremene mjere je osiguranje, a ne namirenje tražbine čiju osnovanost tek treba dokazati u parničnom postupku.

21. Pri tome valja naglasiti da se, u postupku po žalbi protiv rješenja o određivanju privremene mjere, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje privremene mjere. Zbog navedenog se ovaj sud neće upuštati u ocjenu žalbenih navoda i navoda iz odgovora na žalbu koji se odnose na meritum spora.

22. Zbog pogrešnih pravnih stajališta o pretpostavkama za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, prvostupanjski sud je donio nepravilno i nezakonito rješenje, koje žalitelj osnovano pobija. Zato je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalba protivnika osiguranja uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

23. U ponovnom postupku sud će ponovo odlučiti o prijedlogu za osiguranje imajući u vidu odredbe Ovršnog zakona na koje je ukazano ovim rješenjem. Također prvostupanjski sud treba ispitati i cijeniti one činjenice koje je predlagatelj osiguranja naveo u prijedlogu i dokaze koje je predložio, te pravilnom primjenom odredaba Ovršnog zakona odlučiti je li predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez određivanja privremene mjere ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano ili da bi određivanjem privremene mjere tuženik pretrpio samo neznatnu štetu. Tek nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu predlagatelja za određivanje privremene mjere. U toj odluci će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova ovog žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran