REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-665/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Danijele Uzelac Ljubić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Ana Pintar, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 9.688,77 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-865/2021-44 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-865/2021-44 od 25. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-865/2021-44 od 25. studenog 2025. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.688,77 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.202,95 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da su odluka i obrazloženje suda u potpunosti neosnovani, neobrazloženi, te iz izvedenih dokaza ne proizlazi isključiva odgovornost osiguranika tužitelja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od oko 82 km/h na dionici ceste na kojoj je ograničenje brzine 90 km/h, dok se osiguranik tuženika kretao brzinom od oko 67 km/h na dionici na kojoj je ograničenje brzine 60 km/h. Uz to navodi se da se vozilo osiguranika tuženika prije reakcije kočenjem najvjerojatnije kretalo brzinom od oko 79 km/h. Iz navedenog jasno proizlazi da se osiguranik tuženika kretao prekomjernom brzinom odnosno većom od dopuštene na navedenom dijelu dionice dok je osiguranik tužitelja upravljao vozilom dopuštenom brzinom. Nejasno je stoga kako je vještak zaključio da je upravo vozilo osiguranika tužitelja prešlo na lijevu stranu kolnika, te da je na taj način predstavljalo opasnost za osiguranika tuženika, a uopće se nije razmotrila mogućnost da je vozilo osiguranika tuženika prešlo preko središnje crte i predstavljalo opasnost za osiguranika tužitelja. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode osiguranika tuženika da je uočio neprilagođeno i nepropisno kretanje osiguranika tužitelja, a u trenutku kada više nije bio u mogućnosti pravovremeno reagirati i izbjeći sudar, kao ni iskaz svjedoka ZZ. Prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Stoga, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, te o njima postoji proturječnost. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tužitelj upire u žalbi. Izreka je razumljiva i nije proturječna sama sebi, kao niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa 9.688,77 EUR. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnji da se 20. svibnja 2018. na kolniku DC/48 Baderna-Pazin u smjeru Pazina (Z-I), dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala osiguranica tuženika ZZĆ i vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužiteljev osiguranik ZZ. U predmetnom štetnom događaju štetu su pretrpjeli UZ iz [adresa], u vidu povrede prava osobnosti u iznosu od 53.000,00 kn i UZĆ u vidu povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn. Oštećeni su bili putnici u vozilu osiguranika tuženika, a za naknadu štete obratili su se tužitelju, kao treće osobe koje pravo naknade štete imaju pravo tražiti od bilo kojega vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći. Tužitelj je uz suglasnost tuženika naknadio štetu oštećenima, a kako smatra da za nastanak prometne nezgode postoji isključiva odgovornost osiguranice tuženika ZZĆ, to u ovome postupku regresno potražuje isplaćeni iznos štete na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

7. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i visinu štete, ali je osporavao odgovornost njegova osiguranika za nastanak štetnog događaja.

8. Radi utvrđivanje sporne činjenice – odgovornosti za nastanak štetnog događaja, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Goranu Ninkoviću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je uzrok nastanka prometne nesreće taj što je vozač Toyote (tužiteljev osiguranik) u sebi nepreglednom zavoju prešao na lijevu stranu kolnika vozeći se brzinom od oko 82 km/h, neovisno o tome što granična brzina za taj zavoj iznosi 108 km/h. Osiguranik tužitelja je prednjim lijevim dijelom svoga vozila Toyota započeo prelaziti preko središnje linije, na lijevu stranu kolnika, i to u trenutku kada mu je iz suprotnog smjera nailazilo vozilo Daewoo kojim se u svojoj kolničkoj traci kretala osiguranica tuženika. Osiguranica tuženika je na opasnost reagirala pravodobno, usporavanjem svoga vozila u trenutku kada je mogla uočiti vozilo Toyota koje se kretalo iz suprotnog smjera, ali zbog brzine kretanja vozila Toyota i naglog prelaska na njenu kolničku traku (u nepreglednom zavoju), nezgodu nije uspjela izbjeći. Prometnu nesreću bilo je moguće izbjeći da je ZZ pravovremeno reagirao na prometnu situaciju, da je neposredno prije sebi lijevog zavoja smanjio brzinu kretanja vozila Toyota i da se nastavio kretati sebi desnom prometnom trakom, jer bi se vozila u tom slučaju mimoišla i do sudara ne bi došlo. Prvostupanjski sud je stoga utvrdio da je do prometne nesreće došlo isključivom krivnjom tužiteljeva osiguranika.

9. Ovaj sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda glede načina nastanka prometne nezgode i odgovornosti za nastali štetni događaj.

10. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a).

11. Uzimajući u obzir utvrđenja prometnog vještaka, kao jasno proizlazi da je do prometne nezgode došlo iz razloga što je tužiteljev osiguranik u (sebi) nepreglednom zavoju prešao na lijevu stranu kolnika u trenutku kada mu je iz suprotnog smjera nailazilo vozilo kojim se u svojoj kolničkoj traci kretala osiguranica tuženika. Navedeno proizlazi i iz iskaza očevidaca prometne nezgode GZ i FZ, koji su se nalazili u vozilu iza osiguranice tuženika i naveli da je vozilo marke Toyota (osiguranika tužitelja) u blagom zavoju naglo skrenulo na suprotnu stranu kolnika i udarilo u drugo vozilo sive boje (osiguranice tuženika) koje se kretalo svojom trakom. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je stručno i objektivno opisao način nastanka predmetnog štetnog događaja, te ocijenio da su iskazi predmetnih svjedoka i osiguranice tuženika u skladu s ispravama u spisu.

12. Imajući u vidu da iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tužiteljev osiguranik, to je tužbeni zahtjev pravilno odbijen primjenom odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a.

13. Tužiteljevi žalbeni navodi bez utjecaja su na pravilnost pobijane prvostupanjske odluke.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ružica Omazić