REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-413/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, Korzo 16, Rijeka, OIB 54382731928, kojeg zastupa punomoćnica Bojana Pavković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika PARKOVI PLUS d.o.o. Rijeka, Mihačeva draga 41, OIB 37687763600, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Nedeljković, odvjetnik u Rijeci, Dolac 8, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 3682/2024-3 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 543/2022-34 od 19. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 3682/2024-3 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 543/2022-34 od 19. lipnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja tuženiku na temelju Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 1. listopada 2021. na temelju rješenja Uredbe državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 28. svibnja 2013. i isplata iznosa od 138.267,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2021.
4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…Ovršno rješenje od 28. svibnja 2013. doneseno je u postupku izvlaštenja nekretnina u kojem je tužitelj bio korisnik, a tuženik vlasnik izvlaštenih nekretnina. Navedenim rješenjem utvrđen je iznos naknade za izvlaštene nekretnine. Postupak izvlaštenja proveden je sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12; dalje: ZI/94). Odredbom članka 25. ZI/94 bio je propisan sadržaj rješenja kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje i u točki 8. navedenog članka bilo je propisano da rješenje sadrži obvezu korisnika izvlaštenja na isplatu zakonskih zateznih kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju do isplate…“, te – „…Prvostupanjski sud je uvažio i primijenio ugovorne odredbe stranaka iz Nagodbe koju su sklopile 16. veljače 2015. (nakon rješenja od 28. svibnja 2013. i prije dovršetka upravnog postupka i spora) po kojoj je ovdje tužitelj kao korisnik izvlaštenja postupio u dijelu isplate ugovorene naknade i kojom su stranke ugovorile da će ovdje tužitelj platiti zatezne kamate do dana uplate prve rate, što je nesporno bilo 31. ožujka 2015. Preuzete obveze za ovdje tužitelja iz Nagodbe od 16. veljače 2015. su za tužitelja povoljnije u odnosu na obveze iz ovršnog rješenja od 28. svibnja 2013…“.
4.2. Tužitelj je u prijedlogu naznačio dva pitanja: „1.Da li je korisnik izvlaštenja, koji je naknadu za izvlaštenje podmirio prije isteka paricijskog roka dužan platit i zakonske zatezne kamate računajući od dana donošenja rješenja o izvlaštenju do isplate? 2. Da li trgovački sud u parničnom postupku koji je pokrenut posljedično pokretanju postupka prisilne naplate (izvršenja) temelje odluke upravnog tijela, može primjenjivati odredbe zakona koji se odnose na upravni postupak i upravni spor?“
4.3. Prvo pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj u bitnom ne proizlazi iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka. Naime, pobijana odluka temelji se i na ocijeni ugovornih odredbi stranaka iz Nagodbe koju su sklopile 16. veljače 2015., pa se pitanje svodi na stanja i ocjene sudova o relevantnim činjenicama u konkretnom slučaju koje odgovor može naći samo u okolnostima konkretnog spora. U tom smislu i razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanje nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. I drugo pitanje, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, je vezano za konkretne okolnosti konkretnog spora, pa navedeno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP -a, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
