REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-11/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Iločka polja d.o.o., OIB: 03782340971, Radoš 63, Ilok, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak, Rijeka, Užarska 28, protiv tuženika Republika Hrvatska, za prava i obveze Ministarstva poljoprivrede, OIB: 76767369197, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 4121/2023-4 od 28. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P - 197/2023-10 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 4121/2023-4 od 28. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P - 197/2023-10 od 27. listopada 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenjem da je izvansudskom nagodbom broj: N-DO-265/2017-13 od 8. siječnja 2018., sklopljenom između stranaka, zasnovan zakupni odnos na rok od 5 godina, odnosno do 31. prosinca 2022. u odnosu na poljoprivredna zemljišta obuhvaćena tom nagodbom.
4.1. Zahtjev tužitelja odbijen je na temelju činjeničnih utvrđenja, te s razlozima: „…Tijekom postupka tuženik tvrdi da je prije sklapanja predmetne izvansudske nagodbe tužitelj koristio predmetna zemljišta bez pravne osnove. Tužitelj tijekom postupka nije osporio tu činjenicu niti je tvrdio ili dokazivao drugačije. Slijedom navedenog, a imajući i u vidu sadržaj predmetne izvansudske nagodbe, koja sadržajno odgovara odredbama članka 48. ZPZ-a, koji uređuju sklapanje ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, ovaj sud nalazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da predmetna izvansudska nagodba predstavlja ugovor za privremeno korištenje kakav se sklapao s korisnicima koji su neovlašteno ušli u posjed poljoprivrednih zemljišta, bez pravnog osnova…“.
4.2. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja: „1. Da li se pravni posao o korištenju poljoprivrednog zemljišta koji nije sklopljen sa Agencijom za poljoprivredno zemljište kako to određuje čl. 48. st. 1. ZPZ već sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede može smatrati ugovorom o privremenom korištenju iz čl. 48. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ili ugovorom o zakupu iz čl. čl. 519. Zakona o obveznim odnosima? 2. Može li drugostupanjski sud svoju presudu temeljiti na odlučnom razlogu koji je u proturječnom u odnosu na sadržaj isprava koje su sastavni dio spisa temeljem kojeg je donesena prvostupanjska odluka? S obzirom na činjenična utvrđenja i razloge na kojima se pobijana odluka temelji, prvo pravno pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlazi iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. S druge strane, pobijana odluka temelji se na ocijeni sadržaja izvansudske nagodbe sklopljene između stranaka. Isto tako razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji ovo pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Drugo naznačeno (postupovnopravno) pitanje, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kako ga je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP -a koje bi omogućio ovom sudu da odgovorom na pitanje osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Predlagatelj zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
