REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-476/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Tomašiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marčan i partneri u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž – 3507/2025-2 od 12. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P - 813/2019-39 od 25. lipnja 2025., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž – 3507/2025-2 od 12. kolovoza 2025. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice i odlučeno o troškovima postupka radi pravnog pitanja:
"Ima li potrošač, koji je imao sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom izraženom u švicarskim francima s promjenjivom kamatnom stopom koju jednostrano određuje Banka, a sklopio je Aneks ugovora o potrošačkom kreditu po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu bilo kojeg iznosa po osnovu ništetne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
V. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž – 3507/2025-2 od 12. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P
- 813/2019-39 od 25. lipnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije, dok tužiteljica nije odgovorio na prijedlog tuženika.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije kako je navedeno u izreci pod t. I. ovog rješenja, važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev - 925/2023-2 od 8. travnja 2025. i dalje).
4. Za preostala pravna pitanja koja proizlaze iz prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, uzima se da je prijedlog povučen.
5. U odnosu na prijedlog tuženika ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlozi sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Naime, prema naznačenom pitanju koje se odnosi na uč inke sklopljenog dodatka ugovoru o potrošačkom kreditu na temelju ZIDZPK, treba reći da se navedeno pitanje ne može cijeniti kao pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što u odnosu na postavljeno pitanje tuženika pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev - 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., kao i od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022., koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“; broj 35/05 – dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ U odnosu na pitanje koje se odnosi na troškove postupka treba odgovoriti da se pitanje tuženika odnosi na prava stranke „…koja je u cijelosti izgubila parnicu…“, dok se pobijana odluka u razlozima odnosi na „…djelomični uspjeh stranaka u postupku…“.
6. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, u odnosu na prijedlog tuženika riješeno je kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
7. Tuženik svoj prijedlog temelji i na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP -a. Postupajući po navedenoj odredbi, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
8. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. III. ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok će se troškovima prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice odluči ti u konačnoj odluci.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
