Poslovni broj: Usž-1333/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Jandriček, odvjetnik iz Virovitice, Tomaša Masaryka 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-812/2025-17 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-812/2025-17 od 12. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-06/25-01/03472331996, URBROJ: 341-99-05/3-25-004821 od 11. srpnja 2025.
2. Rješenjem tuženika od 11. srpnja 2025. poništeno je rješenje, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03472331996, URBROJ: 341-99-05/3-24-6291 od 28. siječnja 2025. (točka I. izreke); uvažena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Virovitici, KLASA: UP/I 141 -06/24- 01/03472331996, URBROJ: 341-21-05/3-24-7430 od 8. listopada 2024. (točka II. izreke); tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% (točka III. izreke); određeno je da se od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja 80% odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta (točka IV. izreke); te je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka V. izreke).
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da ispunjava uvjete za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Ističe da je kao maloljetnik pretrpio tešku prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške ozljede glave, uključujući prijelom lubanje, krvarenje u mozak i potres mozga, zbog čega je bio dugotrajno liječen u bolnicama u Virovitici i Zagrebu. Navodi da posljedice tih ozljeda traju do danas te da je zbog njih kod njega nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.
3.1. Tužitelj navodi da smatra da je sud pogrešno zaključio da mu ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te predlaže da Visoki upravni sud preinači presudu i prizna mu traženo pravo, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njez ino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: Zakon) koji je citirao u odlomku 9. obrazloženja presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenje tuženika doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. lipnja 2025. Navedeno je tijelo vještačenja u obzir uzelo dokumentaciju koju je tužitelj priložio u žalbenom postupku, nove medicinske nalaze i prijavu o ozljedi na radu. Vještačenjem viših vještaka utvrđeno je da je uzrok tjelesnog oštećenja tužitelja bolest, a ne ozljeda na radu niti profesionalna bolest. Vijeće viših vještaka posebno je ocijenilo prijavu ozljede na radu i priloženu medicinsku dokumentaciju te utvrdilo da se radilo o nagnječenju drugog prsta lijeve ruke, pri čemu podaci o liječenju i trajnim posljedicama navedene ozljede nisu dokumentirani na način koji bi upućivao da je upravo ta ozljeda uzrok utvrđenog tjelesnog oštećenja. Pravilno je stoga prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka kao stručan, potpun i obrazložen i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 61. Zakona.
10. Navodi žalbe kojima tužitelj ukazuje na težinu svog zdravstvenog stanja i činjenicu da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari jer se pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja priznaje samo ako je tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
11. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
13. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
