REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1584/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Pregrade, Pregrada, Josipa Karla Tuškana 2, OIB: 01467072751, zastupanog po punomoćnici Snježani Burić, odvjetnici u Pregradi, Ulica Stjepana Radića 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4650/2025-5 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4650/2025-5 od 30. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, poništeno je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/25-01/25, URBROJ: 513-04-25-2 od 7. listopada 2025. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Ispostave Krapina, KLASA: UP/ I- 410-01/25-10/02, URBROJ: 513-07-02-01-25-01 od 9. lipnja 2025. (točka I. izreke presude) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 400,00 eura (točka II. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. listopada 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o utvrđivanju položaja pravnih sljednika, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Ispostave Krapina, KLASA: UP/I-410-01/25-10/02, URBROJ: 513-07-02-01-25-01 od

9. lipnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3. Protiv uvodno naznačene presude, tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da Sud pogrešno tumači zakon, odnosno da zauzeta stajališta nisu utemeljena na odredbama Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20, i 42/20. - dalje: OPZ). Upućuje na odredbe članka 24. stavak 4. i članka 54. stavak 3. OPZ-a, iz kojih proizlazi volja zakonodavca i cilj zakona da nadležno porezno tijelo donosi rješenje o položaju pravnog sljednika kojim se utvrđuju porezna dugovanja svakog pravnog sljednika zasebno, razmjerno vrijednosti ostavine koju nasljeđuje. Smatra da se rješenje o položaju pravnih sljednika ne može izjednačavati s rješenjem o nasljeđivanju iz razloga što se radi o rješenjima koja donose različita tijela i to po osnovi različitih Zakona te da su ista rješenja različita i po svome sadržaju, što da je vidljivo i u konkretnom slučaju. Ističe da se rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje sastav ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik i koliki mu nasljedni dio pripada, dok se rješenjem o utvrđivanju položaja pravnog sljednika utvrđuje visina poreznog duga za koju odgovara nasljednik ostavitelja, po kojoj osnovi je utvrđen porezni dug i vrijednost ostavine razmjerno kojoj je utvrđena visina poreznog duga. U slučaju više nasljednika, rješenjem o utvrđivanju položaja pravnog sljednika utvrđuje se visina duga svakog nasljednika zasebno razmjerno vrijednosti dijela ostavinske imovine koju je naslijedio iza ostavitelja, što je neophodno da bi svaki nasljednik mogao podmiriti razmjerni dio poreznog duga, ali i za zakonito p rovođenje ovrhe u slučaju ako dug nije pravovremeno plaćen. Smatra da sud pogrešno tumači odredbu članka 24. stavka 4. OPZ-a i vezano za zastaru kada smatra da porezno tijelo nije podvrgnuto nikakvom zastarnom roku, obzirom da je istom jasno propisano da za dug ostavitelja u trenutku smrti ne teče zastara samo od dana smrti poreznog obveznika do trenutka izvršnosti rješenja o pravnim sljednicima, slijedom čega nakon izvršnosti rješenja o pravnim sljednicima zastara teče. Smatra da je porezno tijelo procjenu poljoprivrednog zemljišta u k. o. [katastarska općina] izvršilo sukladno odredbi članka 9. stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (“Narodne novine”, 115/16. i 106/18.). Ističe i da je tužitelj uz nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje su bile predmetom procjene, naslijedio i druge nekretnine, kao i pokretnine, što je jasno vidljivo iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju stoga da se u konkretnom slučaju ne može zaključiti da bi rješenjem utvrđena vrijednost duga u iznosu 1.759,72 eura, bila veća od vrijednosti naslijeđene imovine. Smatra neosnovanom i odluku o trošku te predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da poništi pobijanu presudu i odredi da svaka strana snosi svoje troškove.

4. U odgovoru na žalbu, tužitelj uglavnom ponavlja navode tužbe, a žalbene navode tuženika smatra neosnovanim. Ističe pravilnim stajalište prvostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi, naglašavajući da tuženik može, prema odredbi članka 139. stavak 6. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, 48/03., 163/03. 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje: ZN) pokretati postupke prisilne naplate u slučaju ošasne imovine samo na naslijeđenoj imovini, i to u određenom šestogodišnjem zastarnom roku, a što da ovim putem tuženik zaobilazi. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu tužitelju troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao univerzalnom pravnom sljedniku, utvrđen porezni dug iz porezno - dužničkog odnosa s pravnim prednikom pok. MD, umrlim **.**.2020., u iznosu od 1.759,72 eura (točka I. izreke). Nadalje, pravnom predniku utvrđen je dug u istom iznosu, temeljem ovršne isprave, odnosno računa kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja (točka II. izreke). Točkom III. izreke utvrđeno je da je, razmjerno vrijednosti ostavinske imovine koja je utvrđena u iznosu većem od duga, te temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: UPP/OS- 211/2020, O-1785/2020 od 7. travnja 2022., pravomoćno 22. travnja 2022., u provedenom postupku utvrđivanja položaja pravnih sljednika, utvrđeno da je tužitelj jedini nasljednik ostavinske imovine te je, razmjerno vrijednosti ostavinske imovine, utvrđen dug tužitelja u ukupnom iznosu od 1.759,72 eura te su donesene ostale prateće odluke (točka IV. I V. izreke). U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno je, između ostalog, da je vrijednost dijela naslijeđene imovine utvrđena na temelju usporednih podataka o tržišnoj vrijednosti nekretnina s približno istog područja kojima raspolaže Porezna uprava te da je uvidom u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je predmet nasljeđivanja, utvrđeno da vrijednost naslijeđene imovine iznosi 11.672,52 eura, što da je više od poreznog duga ostavitelja u trenutku njegove smrti.

8. Iz podataka spisa predmeta nadalje je razvidno da je rješenjem javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zlataru, posl. br. UPP/OS-211/2020, O-1785/2020 od 7. travnja 2022., koje je postalo pravomoćno 22. travnja 2022., utvrđena ostavinska imovina iza pokojnog MD, rođenog **.**.1957., a umrlog **.**.2020., koja se sastoji od određenih nekretnina, prava korištenja grobnih mjesta te pokretnina - potraživanja i novčanih sredstava u neutvrđenom iznosu. Tim rješenjem utvrđeno je da navedena imovina prelazi u vlasništvo Grada Pregrade (tužitelja), jer se radi o ošasnoj imovini. Tuženik je navedeno rješenje zaprimio 26. travnja 2022.

9. Spisu predmeta prileži i Rješenje javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zlataru, posl. br. UPP/OS - 211/2020-21, O-1785/2020 od 27. lipnja 2022. kojim je ispravljeno rješenje od 7. travnja 2022., na način da se u izreci citiranog rješenja utvrđuje da nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], prelaze u vlasništvo Općine Desinić, dok u ostalom dijelu rješenje od 7. travnja 2022. ostaje neizmijenjeno.

10. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina od 13. studenog 2024. ne sadržava ništa osim navođenja zbirnog iznosa od 11.672,52 eura za sve nekretnine - pa tako u tom zapisniku nema navedene ni jedne usporedne nekretnine te da je već zbog toga dovedena u pitanje vrijednost naslijeđene imovine, a time i odnos te vrijednosti prema visini naslijeđenih ostaviteljevih dugova, u smislu čl. 139. st. 3. ZN-a. Također, prvostupanjski sud je naveo da smatra da i bez obzira na to, osporeno prvostupanjsko rješenje uopće nije ni trebalo biti doneseno, budući da, na temelju čl. 24. st. 1. OPZ -a tužitelj kao univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, te je kao takav dužan platiti obveze iz porezno dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 24. st. 2. OPZ-a), odnosno da ne postoji nikakva pravna osnova da se u odnosu na tužitelja kao univerzalnog pravnog sljednika pok. MD pored već postojećih ovršnih isprava donesenih u odnosu na MD donosi posebno rješenje za isti dug iz tih istih ovršnih isprava. Prvostupanjski sud smatra da rješenje o pravnim sljednicima koje ima u vidu odredba čl. 24. st. 4. OPZ-a (prema kojoj od dana smrti poreznog obveznika do trenutka izvršnosti rješenja o pravnim sljednicima ne teče zastara za dug ostavitelja u trenutku smrti) nije ništa drugo nego rješenje o nasljeđivanju - jer se upravo tim i samo tim rješenjem mogu utvrđivati pravni sljednici preminule fizičke osobe te da bi svako suprotno tumačenje u primjeni odredbe članka 24. stavak 4. OPZ-a dovelo do toga da porezno tijelo ne bi bilo podvrgnuto nikakvim zastarnim rokom za donošenje svog novog, posebnog rješenja o pravnim sljednicima. Prvostupanjski sud dalje obrazlaže da vjerovnik (pa makar i javnopravni subjekt - jer za takve ništa posebno nigdje nije propisano) na temelju ovršnih isprava koje glase na ostavitelja i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju može neposredno zatražiti ovrhu protiv nasljednika, a da u tom ovršnom postupku nasljednik onda može istaknuti prigovor vrijednosti naslijeđene imovine u smislu čl. 139. st. 3. ZN-a i čl. 24. st. 2. OPZ, a da se ovrha u slučaju ošasne imovine može provoditi samo na naslijeđenoj imovini (čl. 139. st. 6. ZN-a) te samo u okviru šestogodišnjeg zastarnog roka za naplatu, koji u ovom slučaju na temelju čl. 24. st. 4. OPZ-a zbog zastoja zastare nije tekao samo od dana smrti MD (**.**.2020.) do trenutka izvršnosti rješenja o pravnim sljednicima, a to znači do izvršnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. MD (22. travnja 2022.).

11. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina od 13. studenog 2024. ne sadržava ništa osim navođenja zbirnog iznosa od 11.672,52 eura, te da je već zbog toga dovedena u pitanje vrijednost prenesene ošasne imovine.

12. Međutim, iz podataka spisa predmeta razvidno je, a što su propustili utvrditi, kako porezna tijela, tako i prvostupanjski sud, da tužitelj nije univerzalni pravni slijednik iza pok. MD, budući da je Rješenjem javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zlataru, posl. br. UPP/OS - 211/2020-21, O-1785/2020 od 27. lipnja 2022., utvrđeno da nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], prelaze u vlasništvo Općine Desinić. Stoga ovaj Sud ne može prihvatiti razloge pobijane presude koji se temelje na pogrešno utvrđenoj činjenici da je tužitelj univerzalni pravni sljednik iza pokojnog poreznog obveznika.

13. Dakle, pored toga da u konkretnom slučaju vrijednost prenesene imovine nije utvrđena na provjerljiv način, činjenica da je, pored tužitelja, pravni slijednik pokojnog poreznog obveznika MD i općina Desinić, dodatan je razlog zbog kojeg je u konkretnom slučaju trebalo poništiti osporena rješenja.

14. S obzirom da tuženik u žalbi nije iznio pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

15. S obzirom da navodi tužitelja iz odgovora na žalbu nisu bili odlučni za ishod upravnog spora, ovaj Sud trošak sastava odgovora na žalbu nije cijenio opravdanim . Stoga je, temeljem odredbe 144. stavak 1. ZUS-a, odlučio kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan