REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1249/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, vl. obrta [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska 5, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu i tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 10.282,97 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2023 od 19. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2023 od 19. veljače 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 237,32 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2023 od 19. veljače 2026. u pobijanoj točki II. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.282,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 4.354,81 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer je tužitelj dokazao postojanje štetnog događaja, uzročno - posljedičnu vezu između prometne nezgode i nastale štete na vozilu, kao i visinu štete, dok tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da se radi o fingiranoj odnosno namjerno izazvanoj prometnoj nezgodi.

3. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije bilo sporno da se prometna nezgoda dogodila, da je vozilo bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, niti da postoje oštećenja na vozilu, već je sporna bila odgovornost tuženika odnosno pitanje uzročno-posljedične veze i tvrdnja tuženika da je nezgoda fingirana.

4. Polazeći od pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7., 8., 219. i 220. Zakona o parničnom postupku, prvostupanjski sud je ocijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te zaključio da dokazni postupak potvrđuje verziju događaja kako ju je iznio tužitelj (čl. 8. Zakona o parničnom postupku). Prvostupanjski sud je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima za promet, Goranu Husincu i Peri Todoroviću. Nalaz i mišljenje vještaka Husinca ocijenio je stručnim i uvjerljivim u pogledu prikazivanja dinamike prometne nezgode koristeći odgovarajući računalni program i sve relevantne parametre prometne situacije. Iako su njegova tehnička utvrđenja prihvaćena kao objektivna i znanstveno utemeljena, prvostupanjski sud je ocijenio da je ovo vještačenje ostavilo određeni prostor za dvojbu zbog tuženikovog prigovora o mogućem fingiranju nezgode. Zato je radi potpunog razjašnjenja izveo i dokaz novim prometnim vještačenjem po vještaku Peri Todoroviću.

5. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Todorovića prema kojem je do prometne nezgode došlo uslijed slijetanja vozila s kolnika u zavoju zbog neprilagođene brzine i udara u zaštitnu ogradu, pri čemu je nastala šteta na vozilu u iznosu od 10.282,97 EUR bez PDV-a. Prema ocjeni prvostupanjskog suda vještak Todorović je na ročištu za glavnu raspravu detaljno objasnio da nema materijalnih pokazatelja koji bi upućivali na fingiranu prometnu nezgodu. Objasnio je da je naletni kut vozila na zaštitnu ogradu bio malen, oko 5 stupnjeva, zbog čega nije bilo očekivano nastajanje većih oštećenja ni na ogradi ni na vozilu, osim kod drugog kontakta vozila s početnim dijelom drugog segmenta zaštitne ograde gdje su mogla nastati značajnija oštećenja. Također je naveo da pomicanje vozila prije dolaska policije nije od utjecaja na zaključak o dinamici nezgode niti na ocjenu eventualnog fingiranja događaja.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio da su nalazi i mišljenja u oba prometna vještačenja međusobno suglasna te usklađena s ostalim dokazima u spisu, osobito fotografijama mjesta događaja, oštećenja vozila i izvješćem o prometnoj nezgodi koje je sastavljeno neposredno nakon događaja. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao uzročnu vezu između štetnog događaja i nastale štete, dok tuženik nije uspio dokazati svoje tvrdnje o fingiranoj nesreći niti osporiti vjerodostojnost nalaza sudskih vještaka.

7. Na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka tužitelj je tijekom postupka uskladio visinu tužbenog zahtjeva s rezultatima provedenog vještačenja te djelomično povukao tužbu za iznos od 920,78 EUR.

8. Tuženik je protiv ove presude i rješenja u pobijanoj točki II. njegove izreke podnio žalbu osporavajući njihovu pravilnost i zakonitost. Tuženik je u žalbi prije svega istaknuo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da razlozi presude proturječe sadržaju izvedenih dokaza te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

9. U bitnome, tuženik smatra da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo dokaz saslušanjem policijskih službenika koji su obavljali očevid prometne nezgode, premda su upravo ti službenici izrazili sumnju da se radi o namjerno izazvanoj prometnoj nezgodi i mogućem kaznenom djelu zlouporabe osiguranja. Tuženik tvrdi da je saslušanje policijskih službenika bilo nužno radi potpunog razjašnjenja okolnosti nastanka štetnog događaja te radi pružanja dodatnih podataka prometnim vještacima.

10. Tuženik nadalje naglašava da je i sam prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo kako je prvo provedeno vještačenje ostavilo prostor za dvojbu u odnosu na uzrok prometne nezgode i tvrdnje o fingiranoj nesreći, zbog čega je određeno novo vještačenje po vještaku Peri Todoroviću. Prema tuženikovom shvaćanju, niti drugo vještačenje nije otklonilo sve prigovore i nedoumice, zbog čega je tijekom postupka predlagano provođenje novog vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

11. Također je istaknuo da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio i ocijenio privatni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja, koji je tuženik dostavio tijekom postupka. Tuženik smatra da, iako se radi o privatnom vještačenju, taj nalaz predstavlja ispravu koju je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti zajedno sa svim ostalim dokazima, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

12. Nadalje, tuženik je osporio i pravilnost primjene pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, navodeći da za usvajanje tužbenog zahtjeva nije dovoljno utvrditi tek mogućnost nastanka štete na način kako to opisuje tužitelj, već je potrebno postojanje sigurnosti ili barem visokog stupnja vjerojatnosti. Prema žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije dosegnuo takav stupanj uvjerenja, nego je nekritički prihvatio iskaz tužitelja i rezultate prometnih vještačenja, zanemarujući pritom sadržaj izvješća MUP-a i privatnog nalaza vještaka Nevena Kralja, koji prema stajalištu tuženika ukazuju na mogućnost fingirane prometne nezgode. Tuženik se u prilog navedenom pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj nije dovoljno da određeni način nastanka štete bude samo moguć, već mora biti utvrđen sa sigurnošću ili visokim stupnjem vjerojatnosti.

13. Slijedom navedenog, tuženik je predložio drugostupanjskom sudu pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a podredno, ukinuti presudu i rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Tužitelj u odgovoru na tuženikovu žalbu je osporio sve žalbene navode tuženika kao neosnovane te je istakao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U odnosu na tuženikove tvrdnje o fingiranoj prometnoj nezgodi, tužitelj naglašava da tijekom cijelog postupka nije utvrđena ni jedna konkretna okolnost koja bi upućivala na namjerno izazivanje štete radi ostvarivanja koristi iz osiguranja. Posebno ističe da tuženik nije dostavio nijedan podatak da bi predmetno vozilo ranije sudjelovalo u prometnim nezgodama niti da bi tužitelj bio povezan s ranijim sumnjivim štetnim događajima.

15. Tužitelj nadalje navodi da su tijekom postupka provedena dva prometna vještačenja te da su oba sudska vještaka – Goran Husinec i Pero Todorović – zaključila kako ne postoje pokazatelji koji bi upućivali na namjerno izazvanu prometnu nezgodu. A posebno da je vještak Husinec naveo kako policijski službenici tijekom očevida nisu pronašli ništa sumnjivo niti su izuzeli vozilo ili zaštitnu ogradu radi kriminalističkog vještačenja, premda su to mogli učiniti da je postojala ozbiljna sumnja na fingirani događaj.

16. Tužitelj također naglašava da je vještak Todorović tijekom rasprave detaljno odgovorio na sve tuženikove prigovore te je naveo da u spisu nema materijalnih pokazatelja koji bi ukazivali na fingiranu prometnu nezgodu. Time da su otklonjeni tuženikovi prigovori u pogledu dinamike prometne nezgode i nastanka štete.

17. U odnosu na žalbene navode o nesaslušanju policijskih službenika, tužitelj smatra da provođenje tog dokaza nije bilo potrebno jer su prometni vještaci već dali stručan odgovor na sumnje policijskih službenika i zaključili da ne postoje pokazatelji namjerno izazvane nezgode. Stoga tužitelj drži da bi saslušanje policijskih službenika bilo nebitno za odluku u predmetu.

18. Tužitelj je također osporio značaj privatnog nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja, navodeći da takav nalaz predstavlja privatnu ispravu bez dokazne snage sudskog vještačenja provedenog u postupku. U tom dijelu pozvao se na sudsku praksu prema kojoj se privatno pribavljeni nalazi ne mogu koristiti kao dokaz ako se druga strana njihovom korištenju protivi. Neovisno o navedenom, tužitelj ističe da su primjedbe i zaključci iz privatnog nalaza vještaka Nevena Kralja faktično bili raspravljeni tijekom postupka jer ih je tuženik ugradio u svoje prigovore na nalaz vještaka Todorovića, a vještak Todorović se na raspravi detaljno očitovao o tim prigovorima i odbacio ih kao neosnovane.

19. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da žalba tuženika ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je predložio drugostupanjskom sudu odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje uz zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

20. Nakon što su presuda prvostupanjskog suda i rješenje u točki II. njegove izreke ispitani sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, ovaj sud je utvrdio da su i presuda i rješenje pravilni i zakoniti.

21. Tuženikova žalba nije osnovana.

22. Predmet spora je isplata osigurnine za štetu na tužiteljevom vozilu s osnove ugovora o osiguranju.

23. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni razlozi kojima pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije proturječna razlozima presude, a prvostupanjski sud je za sve odlučne činjenice dao jasne, određene i logične razloge, koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

24. Nisu osnovani ni tuženikovi žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije saslušao policijske službenike koji su obavljali očevid predmetne prometne nezgode. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka proveo opsežan dokazni postupak, uključujući dva prometna vještačenja po sudskim vještacima prometne struke Goranu Husincu i Peri Todoroviću, koji su raspolagali svom relevantnom dokumentacijom, uključujući zapisnike, fotografije mjesta događaja, oštećenja vozila te podatke policijskog očevida. Oba sudska vještaka zaključila su da ne postoje materijalni pokazatelji koji bi upućivali na fingiranu prometnu nezgodu, pri čemu je vještak Todorović tijekom usmenog izlaganja na raspravi detaljno i stručno obrazložio dinamiku prometne nezgode, naletne kutove vozila, očekivana oštećenja zaštitne ograde i vozila te razloge zbog kojih zatečeno stanje oštećenja odgovara opisanom načinu nastanka štetnog događaja.

25. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da izvođenje dokaza saslušanjem policijskih službenika nije bilo potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje odlučnih činjenica, osobito imajući u vidu da sumnja policijskih službenika sama po sebi ne predstavlja dokaz fingirane nezgode, nego indiciju koju je prvostupanjski sud provjerio provođenjem stručnih prometnih vještačenja.

26. Nisu osnovani ni tuženikovi žalbeni navodi kojima je osporio pravilnost i potpunost provedenih vještačenja te njegova tvrdnja da je trebalo provesti novo vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud upravo zbog tuženikovih prigovora na prvo vještačenje proveo novo prometno vještačenje po drugom sudskom vještaku, Peri Todoroviću. Pritom je vještak Todorović tijekom rasprave odgovorio na sve tuženikove primjedbe i pitanja te dodatno pojasnio tehničke aspekte nastanka štete i dinamike nezgode.

27. Ocjena je ovog suda da su nalazi i mišljenja oba sudska vještaka jasni, stručni, međusobno suglasni i u skladu s ostalim izvedenim dokazima, zbog čega prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi novo, treće prometno vještačenje samo zato što tuženik nije zadovoljan zaključcima već provedenih vještačenja.

28. Također nisu osnovani ni tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da prvostupanjski sud nije cijenio privatni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja. Naime, prvostupanjski sud je pravilno veću dokaznu snagu dao upravo nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, dok privatni nalaz i mišljenje predstavlja privatnu ispravu koju sud ocjenjuje prema slobodnoj ocjeni dokaza i u vezi s ostalim izvedenim dokazima (čl. 8. ZPP-a). Pritom valja istaknuti da je sadržaj privatnog nalaza faktično bio predmet raspravljanja tijekom postupka, budući da je tuženik svoje primjedbe na nalaz vještaka Todorovića temeljio upravo na zaključcima privatnog vještačenja, a na koje se vještak Todorović detaljno očitovao i stručno ih otklonio. Stoga okolnost što prvostupanjski sud nije posebno prihvatio zaključke privatnog nalaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

29. Nisu osnovani ni tuženikovi žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije dosegao potreban stupanj uvjerenja glede načina nastanka štetnog događaja. Suprotno tim navodima, prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio samo na tužiteljevom iskazu, nego na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, osobito na oba prometna vještačenja, fotografijama mjesta događaja, dokumentaciji o prometnoj nezgodi i ostalim izvedenim dokazima, koje je ocijenio pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o namjerno izazvanoj prometnoj nezgodi niti je tijekom postupka iznio konkretne i uvjerljive dokaze koji bi doveli u pitanje zaključke sudskih vještaka. Zato nije osnovan tuženikov žalbeni razlog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza mogao s potrebnim stupnjem uvjerenja utvrditi odlučne činjenice.

30. Kako je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da je na tužiteljevom vozilu nastala šteta kao posljedica osiguranog slučaja obuhvaćenog ugovorom o kasko osiguranju, te kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile njegovu obvezu iz ugovora o osiguranju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 921. i čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), kada je tuženika obvezao na isplatu osigurnine.

31. Kako je odluka o glavnoj stvari pravilna i zakonita, pravilna je i odluka o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude i izreci rješenja (čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a).

33. Točkom II. izreke presude tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 237,32 EUR, odbijen je kao neosnovan, jer se radi o trošku koji nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio