REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-431/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Danijele Uzelac Ljubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. Ljubljana, Dunajska 169, Slovenija, OIB 98945217169, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. Zagreb, Preradovićeva 13, protiv 1. tuženika PINESTA NEPREMIČNINE upravljanje z nepremičninami d.o.o. [adresa], Slovenija, OIB 09836105280, i 2. tuženika PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o. [adresa], Slovenija, koje zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Bujama, Istarska 22, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2025-82 od 4. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P -116/2025-82 od 4. prosinca 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2025-82 od 4. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-116/2025-82 od 4. prosinca 2025. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik zk.č. 1527 opisana kao ZGRADA I PARK površine 36910 m2 upisana u žk. ul. 4179, k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli te zk.č. 1521 opisana kao ZGRADA površine 485 m2, zk.č. 1522 opisana kao ZGRADA površine 1202 m2, zk.č. 1523 opisana kao ZGRADA površine 416 m2, zk.č. 1524 opisana kao ZGRADA površine 258 m2, Zic.č. 1525 opisana kao ZGRADA površine 265 m2, zk.č. 1526 opisana kao ZGRADA površine 253 m2, sveukupne površine 2879 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli.

II. Tuženik PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravni sljednik društvenog poduzeća PINESTA, turizam i ugostiteljstvo, p.o. [adresa], dužan je trpjeti upis prava vlasništva nekretnina zk.č. 1527 opisana kao ZGRADA I PARK površine 36910 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli te zk.č. 1521 opisana kao ZGRADA površine 485 m2, zk.č. 1522 opisana kao ZGRADA površine 1202 m2, zk.č. 1523 opisana kao ZGRADA površine 416 m2, zk.č. 1524 opisana kao ZGRADA površine 258 m2, zk.č. 1525 opisana kao ZGRADA površine 265 m2, zk.č. 1526 opisana kao ZGRADA površine 253 m2, sveukupne površine 2879 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli u zemljišnim knjigama na ime tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], predati tužitelju slobodan od osoba i stvari posjed nekretnina zk.č. 1527 opisana kao ZGRADA I PARK površine 36910 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli te zk.č. 1521 opisana kao ZGRADA površine 485 m2, zk.č. 1522 opisana kao ZGRADA površine 1202 m2, zk.č. 1523 opisana kao ZGRADA površine 416 m2, zk.č. 1524 opisana kao ZGRADA površine 258 m2, zk.č. 1525 opisana kao ZGRADA površine 265 m2, zk.č. 1526 opisana kao ZGRADA površine 253 m2, sveukupne površine 2879 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Puli u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], da tužitelju u roku 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 13.691,73 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 4. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik PINESTA turizem in gostinstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], naknadi troškove postupka u iznosu od 9.687,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 4. prosinca 2025. pa do isplate.

VI. U cijelosti se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od strane 1. tuženika PINESTA NEPREMIČNINE upravljanje z nepremičninami d.o.o. [adresa], Slovenija, OIB: 09836105280.“

2. Tuženici su protiv presude podnijeli zajedničku pravodobnu žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navode da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do nevaljanog upisa prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama, da nije izveden dokaz uviđajem na licu mjesta zbog čega nije utvrđeno da bi drugotuženik bio u posjedu predmetnih nekretnina, da je donoseći pobijanu odluku uzeo u obzir smo navode tužitelja ne osvrćući se na navode i prigovore tuženika te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje su se pozivali. Nadalje, ističe da sud nije obrazložio zašto smatra da se radilo o naplatnom stjecanju prava korištenja na predmetnim nekretninama od strane pravnog prednika prvotuženika, zatim citira odredbe Međunarodnog ugovora o uređenju imovinskih odnosa, koji su sklopile Republika Hrvatska i Republika Slovenija te odredbe Zakona Republike Slovenije o preoblikovanju poduzeća, na koje se pozvao prvostupanjski sud i obrazlaže zašto smatra da nije bilo mjesta za primjenu tih odredbi. Posebno ukazuje da je odluka donesena na temelju Ugovora od 20. svibnja 1947. i potvrde koju je izdao sam tužitelj, a koja je bez datuma, urudžbenog broja i klase, i da stoga ne može biti valjani dokaz da pravni prednik prvotuženika nije u postupku preoblikovanja obuhvatio predmetne nekretnine. Smatra da je sud trebao naložiti tužitelju da dostavi bilancu sa stanjem na dan 1. siječnja 1993. radi utvrđenja jesu li preoblikovanjem obuhvaćene predmetne nekretnine. Smatra da sud nije obrazložio zašto smatra da je Ugovor od 20. svibnja 1947. naplatni, odnosno da je pravni prednik prvotuženika pravo korištenja nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom te iznosi svoje shvaćanje po kojim kriterijima se utvrđuje radi li se o naplatnom pravnom poslu, a sve da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti naplatnosti stjecanja u društvenom vlasništvu kako je to predviđeno u čl. 2. Međunarodnog ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Slovenije 8. listopada 1989. Smatra da se na vlasničke odnose u vezi neprocijenjenih nekretnina na području Republike Hrvatske, one koje nisu unesene u temeljni kapital društva u Republici Sloveniji, ne primjenjuje slovensko zakonodavstvo, već se u tom slučaju primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske, a na koje odredbe se tužitelj nije pozivao. Ističe da je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini, i da se eventualno pravo vlasništva koje je tužitelj stekao ex lege prije tuženikovog upisa ne može suprotstaviti jer su tuženici stekli vlasništvo na temelju zakona oslanjajući se na povjerenje u zemljišnim knjigama. Iako je tijekom postupka isticao navedeno, prvostupanjski sud to nije uzeo u obzir, niti je naveo zašto. Na kraju ističu da su tuženici u mirnom, poštenom, nesmetanom i neprekidnom posjedu nekretnine od 1974. te da je i primjenom odredbi čl. 160. st. 2 . u vezi s čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužbeni zahtjev trebalo kao neosnovan odbiti. Predlažu da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu i obije tužbeni zahtjev, ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijevaju žalbeni trošak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba prvotuženika nije dopuštena, dok je žalba drugotuženika osnovana.

5. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na prvotuženika, te da je pravomoćnim rješenjem od 9. ožujka 2023. utvrđeno da je tužba u odnosu na prvotuženika povučena, te da će se o zahtjevu tužitelja za naknadu troška od prvotuženika odlučiti u konačnoj odluci. Nakon pravomoćnosti rješenja o povlačenju tužbe u odnosu na prvotuženika, postupak o glavnom zahtjevu je vođen samo u odnosu na drugotuženika. Pod točkom VI. izreke je odbijen zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi parnične troškove. Zbog navedenog prvotuženik nije ovlašten za podnošenje žalbe protiv presude o glavnom zahtjevu donesene u odnosu na drugotuženika, te nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke VI. izreke presude. Stoga je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) njegovu žalbu valjalo odbaciti, kako je odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je vlasnik na nekretninama pobliže opisanim u točki I. izreke pobijane presude u odnosu na drugotuženika koji je dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na tim nekretninama na ime tužitelja, te da se naloži drugotuženiku predati nekretnine slobodne od stvari i osoba u posjed tužitelju.

8. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao po sili zakona 1. svibnja 1998., stupanjem na snagu Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe („Uradni list RS“ broj: 30/98, 67/98, 72/98, 12/99, 50/99, 6/00, 12/01, 79/01 i 80/04; dalje: ZZLPPO), jer nekretnine, nisu unesene u postupku preoblikovanja pravnog prednika prvotuženika provedenog u skladu s propisima Republike Slovenije, a radi se o nekretninama u društvenom vlasništvu čije pravo korištenja je pravni prednik drugotuženika stekao naplatnim pravnim poslom.

9. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz Ugovora od 20. svibnja 1974. proizlazi da su ga sklopili Skupština Općine Novigrad i Zavod za letovanje Kranj, te da su sporazumno utvrdili međusobna prava i obveze u odnosu na korištenje nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da u čl. 2. ugovora Općina Novigrad potvrđuje Zavodu za letovanje Kranj nesmetano korištenje i posjed k. č. br. [katastarska čestica], zatim napore i ulaganja koja su područje tzv. Pinete učinili centrom radničkog turizma u Novigradu uz odricanje i ulaganje ljudi Zavoda za letovanje Kranj, da se odredbom čl. 5. ugovora Zavod za letovanje Kranj obvezao Općini Novigrad radi ostvarenja svrhe ugovora, a posebice radi postizanja ciljeva iz točke 4. (ukinuti čl. 7. Odluke koja zamjenjuje regionalni plan za obalno područje općine Novigrad, nesmetanje korištenje objekata, održavanje i popravljanje slijedećih pedeset godina, zamjenu postojećih objekata drvene gradnje, priključivanje na vodovod, izgradnja nove trafostanice, dovođenje i priključivanje telefonske linije) uplatiti u koristi Općine Novigrad naknadu za nacionalizirano građevinsko zemljište i naknadu za uređenje građevinskog zemljišta u ukupnom iznosu od 1.659.560,00 tadašnjih dinara, a koji iznos se Zavod za letovanje Kranj obvezao isplatiti u pet jednakih obroka do 31. ožujka 1978. i da je čl . 6. ugovora Općina Novigrad dozvolila Zavodu za letovanje Kranj da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bujama upiše kao nositelj prava korištenja na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 41489 m2,

- da je u zemljišnoknjižnom postupku nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poništena te su osnovane nove katastarske čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 485 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 1202 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 416 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 258 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 265 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgrada s 253 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] zgrada i park s 36910 m2 koje su prepisane u novi zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižene kao društveno vlasništvo, s uknjižbom prava korištenja u korist Zavoda za letovanje Kranj

- da je na temelju rješenja Općinskog suda u Puli dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama društvenog vlasništva korisnika Zavod za letovanje Kranj koje nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u korist Pinesta d.o.o. Kranj, a temeljem prijedloga za uknjižbu od 16. kolovoza 2000., djelomičnog izvatka iz sudskog registra Okružnog suda u Kranju od 11. kolovoza 2000. i redovnog izvatka iz sudskog registra od 30. ožujka 2001.,

- da je tužitelj pravni sljednik Slovenske razvojne družbe d.d. te je ovlašten izdavati potvrde o činjenici je li određena imovina procijenjena u postupku preoblikovanja određenog društva,

- da iz tužiteljeve izdao potvrdu (bez datuma, Urbroja i klase), koja predstavlja javnu ispravu, iz koje proizlazi da je Pinesta p.o. Kranj kao poduzeće u 100% društvenom vlasništvu, u skladu s Uredbom o pripremi programa preoblikovanja i o izvođenju pojedinih oblika vlasničkog preoblikovanja poduzeća, u skladu Programu vlasničkog preoblikovanja od 25. studenog 1994. iz početne pretvorbene bilance izuzelo dio društvenog kapitala u visini od 52.171.000,00 SIT, što je predstavljalo 78,76 % cjelokupnog kapitala, i to nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Sve gore navedene nekretnine u postupku vlasničkog preoblikovanja u skladu sa Zakona o vlasničkom preoblikovanju poduzeća prešle u cijelosti u vlasništvo Zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Slovenije koji je na temelju Ugovora o nenaplatinom prijenosu nekretnina sklopljenog 6. travnja 1995. stekao zakonski pravni temelj za samostalnu i isključivu uknjižbu prava vlasništva kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda u Bujama. Pretvorba poduzeća Pinesta p.o. Kranj, kao poduzeća u 100% društvenom vlasništvu, odobrena i izvedena u skladu s propisima te uz uvjet prethodnog izuzimanja i neotplativog prijenosa nekretnina za korist Zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Slovenije, kao pravne osobe u isključivom državnom vlasništvu, kao i da je pravni sljednik poduzeća Pinesta p.o. Kranj društvo Pinesta d.o.o. Kranj koje je i danas upisano kao vlasnik predmetnih nekretnina, iako mu u postupku privatizacije nije priznato pravo vlasništva,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-501/15 od 8. lipnja 2017. utvrđen ništetnim ugovor o prijenosu dijela imovine društva Pinesta turizam i ugostiteljstvo d.o.o.d.o.o. na društvo Pinesta nepremičnine d.o.o. i o preuzimanju i izručenju stvarnog uloška od 6. studenog 2009., te naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Buje-Buie brisanje upisa provedenog pod poslovni broj Z-653/10 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (nakon pravomoćnosti navedene presude tužitelj je povukao tužbu u odnosu na prvotuženika),

- da je Zavod za letovanje Kranj p.o. Kranj 25. studenog 1991. u sudski registar upisalo promjenu naziva tvrtke u Pinestra turizam i ugostiteljstvo p.o. Kranj, a čiji je pravni sljednik drugotuženik,

- da je 23. veljače 2000. na snagu stupio Međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 15/99.) koji je u odredbi čl. 2. st. 1. propisivao da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim i fizičkim pravnim osobama, a u st. 2. pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem. Prema st. 4. ugovorne strane će omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju kojem se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja. Ugovorne stranke omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke i nakon dana uspostave neovisnosti ugovornih stranaka sukladno propisima svake od ugovornih stranaka o stjecanju prava vlasništva stranaka.

- da je čl. 6. Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj; dalje: ZZLPPO) propisano da društvenim kapitalom, koji danom stupanja na snagu tog zakona (a to je 1. svibnja 1998.) prelazi u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe i koji se preoblikuje sukladno tom zakonu, smatra se i imovina fizičkih i pravnih osoba u zemlji i u inozemstvu zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koja proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u [adresa], koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju ZLPP ili posebnog zakona, ako ta imovina nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 1. siječnja 1993. u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja („Uradni list RS“ broj: 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94 i 45/94).

10. Prvostupanjski sud je iz Ugovora od 20. svibnja 1974. (kojim se Zavod za letovanje Kranj obvezao platiti u korist Općine Novigrad naknadu za nacionalizirano građevinsko zemljište i naknadu za uređenje građevinskog zemljišta u iznosu od 1.659.560,00 tadašnjih dinara) i iskaza svjedoka DL (zaposlenika tužitelja) utvrdio da je Pinesta turizam i ugostiteljstvo p.o. Kranj naplatnim putem steklo predmetne nekretnine. Stoga je zaključio da je u ovom slučaju ispunjen uvjet naplatnosti stjecanja nekretnine u društvenom vlasništvu kako je to predviđeno u čl. 2. Međunarodnog ugovora.

11. Zatim je iz potvrde tužitelja (bez datuma, broja i klase) i iskaza svjedoka DL i EL utvrdio da predmetne nekretnine nisu unesene u temeljni kapital (početnu bilancu) prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Pinestra p.o. Kranj.

12. S obzirom na to da je slovensko društveno poduzeće naplatnim putem steklo predmetne nekretnine, ali ih kasnije u postupku pretvorbe i privatizacije nije unijelo u temeljni kapital, sud je zaključio da je na temelju odredbi čl. 2. st. 1. i čl. 4. Međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa, čl. 6. Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj: ZZLPPO) i čl. 2. i 5. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo (Zakon o prijenosu ovlasti, prava i obveza Slovenskog društva za razvoj i o prestanku Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju – 88-89), tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, odnosno da su predmetne nekretnine koje se nalaze u Republici Hrvatskoj prešle u vlasništvo tužitelja s danom 1. svibnja 1998.

13. U pravu je žalitelj da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama u vezi s utvrđenjem prvostupanjskog suda da je slovensko poduzeće naplatnim poslom steklo pravo korištenja na predmetnim nekretninama, kao niti o prigovorima tuženika glede sadržaja potvrde koju je izdao tužitelj o činjenici jesu li predmetne nekretnine procijenjene u temeljni kapital pravnog prednika drugotuženika. U smislu odredbi Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj: ZZLPPO) temeljni dokument društvenog poduzeća za ocjenu procijenjene odnosno neprocijenjene imovine je početna bilanca na dan 1. siječnja 1993., te dokumentacija na temelju koje je sastavljena ta bilanca.

14. Odredba čl. 6. ZZLPPO-a se, prema ocjeni ovog suda, ne može primijeniti bez primjene čl. 2. st. 2. Međunarodnog ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, kojom je popisano stjecanje prava vlasništva u odnosu na pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem. Ako se ne radi o stjecanju naplatnim putem, dolazi do primjene odredbi čl. 6. do 11. Međunarodnog ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, kao što proizlazi i iz čl. 2. st. 2. i 5. Ugovora o uređenju imovinsko pravnih poslova (tako i Vrhovni sud u odluci poslovni broj Rev-134/2012-2 od 18. ožujka 2015.).

15. Upravo je činjenica je li stjecanje prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na sredstvima u društvenom vlasništvu bilo naplatno ili ne, odlučna za stjecanje prava vlasništva, kako za društvena poduzeća koja su provela postupak preoblikovanja po slovenskim propisima i određenu imovinu unijela u početnu bilancu na dan 1. siječnja 1993., tako i za tužitelja u odnosu na imovinu koja u postupku preoblikovanja po slovenskim propisima nije unesena u početnu bilancu na dan 1. siječnja 1993.

16. Prvostupanjski sud je zaključio da je do prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu na strani pravnog prednika drugotuženika došlo naplatnim putem. Međutim, za to nije dao nikakvo obrazloženje unatoč tvrdnjama tuženika da se ne radi o naplatnom pravnom poslu u smislu čl. 2. st. 2. Ugovora o uređenju imovinsko pravnih odnosa u situaciji kad se radi o plaćanju za nacionalizirane nekretnine, kada se radi o za uređenje građevinskog zemljišta (….) i pozivanju na izražena pravna shvaćanja u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud je s obzirom na tvrdnje i prigovore tuženika trebao prije svega utvrditi što se u konkretnom slučaju podrazumjeva pod „naplatnim stjecanjem“ je li došlo do naplatnog stjecanja prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu. Osim toga, u pravu je žalitelj da su oni razlozi koje prvostupanjski sud navodi nejasni i u osnovi se svode na prihvaćanje istinitim tuženikovih tvrdnji, bez ocjene tuženikovih navoda kojim te tvrdnje pobija.

17. Navedeno predstavlja nedostatke zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati. Zato je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će dati valjane razloge o odlučnim činjenicama i pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđene činjenice, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a.

19. U toj odluci će ponovo odlučiti i o troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać