REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2559/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER SIGMA jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za usluge OIB: 95024223996, Zagreb, Šenoina ulica 3 protiv 1. tuženika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju OIB: 06571045637, Zagreb, Fraterščica 60, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jugoslav Puran iz Bjelovara , i 2. tuženika IMPULS-LEASING društvo s ograničenom odgovornošću za leasing OIB: 65918029671, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1 kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-5/2025-12 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-5/2025-12 od 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-5/2025-12 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe 7.2 Ugovora o operativnom leasingu broj 00664 od 22. travnja 2008. kojom je ugovoreno da se za usklađivanje visine jamčevine, te naknade za leasing (visine mjesečnih obroka leasing) kao i drugih plaćanja iz Ugovora uslijed promjene uvjeta refinanciranja, ne traži suglasnost primatelja leasinga kao i odredbe 21.1 Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno da visina jamčevine i mjesečnih obroka leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji i da pod navedenim uvjetom može biti promijenjen iznos ukupne naknade za leasing (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke, tužitelju je naloženo naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

2. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o operativnom leasingu broj 00664 od 22. travnja 2008 . koji su zaključili drugotuženik IMPULS-LEASING d.o.o., kao davatelj leasinga i prvotuženik ARIS 2000 d.o.o kao primatelj leasinga u preostalom dijelu njegovog sadržaja (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud donese presudu kojom će utvrditi postojanja tražbine prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju prema drugotuženiku IMPULS -LEASING d.o.o. u iznosu od 11.317,82 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od datuma primitka pojedinačnih uplata do isplate, te naložiti drugotuženiku da izvrši povrat navedenog iznosa u stečajnu masu prvotuženika i da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka.

3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25).

4. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka kad je odbio saslušati svjedoke na okolnost odlučujuće pobude i razloga sklapanja ugovora o leasingu. Nadalje, promjenjiva naknada za leasing je bila odlučujuća pobuda za prvotuženika jer je kao poslovni subjekt koji za to ima odobrenje i bavi se poslovima davanja leasinga morao primijeniti odredbu čl. 54. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 36/06) kojim je određeno da leasing društvo mora imati razrađene politike i procedure za identificiranje, mjerenje i praćenje rizika kojima je izloženo u svom poslovanju. Žalitelj smatra da su rizici kojima je izloženo leasing društvo u svom poslovanju - rizik uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja na tržištu. Smatra da je obrazloženje prvostupanjskog suda nelogično i neživotno kada navodi da razlog zbog kojeg je predmetni ugovor o operativnom leasingu sklopljen ne bi bio taj što je rata leasinga podložna promjeni zbog promjena uvjeta financiranja te da je, smatra žalitelj upravo ta odredba Ugovora bila odlučujući uvjet za sklapanje ugovora. Tvrdi da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer sud uopće nije sagledao poslovanje drugotuženika s aspekta poštivanja odredbi Zakona o leasingu, osim onih koje se tiču obaveznog sadržaja ugovora o operativnom leasingu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, posredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Drugotuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 287,90 eura.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o operativnom leasingu broj 00664 od 22. travnja 2008. koji su zaključili drugotuženik IMPULS-LEASING d.o.o., kao davatelj leasinga i prvotuženik ARIS 2000 d.o.o. kao primatelj leasinga kao i zahtjev za utvrđenjem tražbine prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju Zagreb, prema drugotuženiku IMPULS-LEASING d.o.o. Zagreb u iznosu od 11.317,82 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te zahtjev da se naloži drugotuženiku da izvrši povrat navedenog iznosa u stečajnu masu prvotuženika i da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka.

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj kao cesionar 19. prosinca 2024. zaključio Ugovor o cesiji br. 25800211 s RŽ kao cedentom koja mu je ustupila dio tražbine u iznosu od 3.300,00 eura koju ima prema dužniku ARIS 2000. d.o.o. u stečaju koji se odnosi na prijavljene tražb ine iz ugovora o radu koje su nastale tijekom 2016. godine, a sukladno rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-264/2024-70 od 9. prosinca 2024. čime je stupio u pravni položaj stečajnog vjerovnika u stečajnom postupku nad prvotuženikom.

10. Također je nesporno da su pravni prednik prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. kao primatelj leasinga i drugotuženik IMPULS-LEASING d.o.o. kao davatelj leasinga zaključili Ugovor o operativnom leasingu broj 00664 22. travnja 2008. za objekt leasinga motorno vozilo MAN 8.185, LC te da je trajanje ugovora bilo na rok od 60 mjeseci.

11. Nadalje iz Ugovora o operativnom leasingu je razvidno da je nabavna vrijednost vozila 61.631,90 CHF, jamčevina u iznosu od 5.051,80 CHF, ostatak vrijednosti objekta je utvrđen u iznosu od 12.326,39 CHF, troškovi zaključenja ugovora su utvrđeni u iznosu 38,16 CHF, dok je iznos mjesečnog obroka leasinga određen u iznosu od 984,03 CHF s PDV-om, a ukupan iznos naknade za leasing iznosi 59.349,96 CHF koja je promjenjiva sukladno točki 7.2. i točki 21.1. Općih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora.

12. Nesporno je i da je pravni prednik prvotuženika po predmetnom Ugovoru uplatio drugotuženiku ukupan iznos od 11.317,82 eura, što je razvidno iz analitičke kartice prvotuženika (list 31. spisa), te da je predmetni Ugovor raskinut 3. lipnja 2011.

13. Točkom 7.2. i točkom 21.1. Općih uvjeta Ugovora o operativnom leasingu je propisano da se usklađivanja visine jamčevine, te naknada za leasing (visine mjesečnih obroka leasinga) kao i drugih plaćanja iz Ugovora uslijed promjene valutnih tečajeva, promjena valute ugovora, promjene propisa, odluka i mjera nadležnih tijela, kao i promjena uvjeta refinanciranja koja uključuju i povećanje troškova pri nabavi novčanih sredstava potrebnih za kupnju objekta leasinga, kao i promjena ostalih uvjeta navedenih u točki 20. i 21. ovih ugovornih uvjeta ne smatraju izmjenom ili dopunom Ugovora, te se takva usklađivanja ne traži suglasnost primatelja leasinga. Točkom 21.1. Ugovora o leasingu ugovoreno je da visina jamčevine i mjesečnih obroka leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji i da pod navedenim uvjetom može biti promijenjen iznos ukupne naknade za leasing.

14. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio djelomično osnovanim drugotuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe 7.2 i 21.1. Ugovora o operativnom leasingu iz razloga što je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1029/2023 od 14. studenoga 2023. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-325/2024-4 od 12. lipnja 2024. u točki I. izreke utvrđeno da su navedene odredbe točke 7.2. i točke 21.1. Ugovora o operativnom leasingu broj 00664 od 22. travnja 2008. djelomično ništetne. Drugim riječima, tužitelj nema pravni interes tužbom zahtijevati utvrđenje ništetnim onih ugovornih odredbi koje su već utvrđene ništetnim. Naime, u tom postupku je prvotuženik ARIS 2000 d.o.o. zahtijevao utvrđenje ništetnim tih odredbi ugovora protiv drugotuženika IMPULS-LEASING d.o.o., odnosno radi se o istom Ugovoru o leasingu koji je predmet i ovog postupka. U ranijem postupku je tužitelj (ovdje prvotuženik) zahtijevao utvrđenje ništetnim dvije odredbe Ugovora (točke 7.2. i točke 21.1.), dok u ovom postupku tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora.

15. U odnosu na preostali dio Ugovora o leasingu za kojeg je utvrđenje ništetnosti tužitelj zahtijevao, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ništetnost odredbe točke 7.2. i točke 21.1. Ugovora o operativnom leasingu broj 00664 ne povlači ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti. Ovo iz razloga što predmetni ugovor bez ovih ništetnih odredbi može opstati jer ove odredbe nisu bile niti uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen sukladno čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 , 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

16. Naime, sukladno odredbama čl. 36. i čl. 38. Zakona o leasingu koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora („Narodne novine“ broj 135/06.) bitni sastojci ugovora o leasingu su naknada za leasing kao i iznosi pojedinih naknada, dok promjenjivost naknade zbog uvjeta refinanciranja nije bio uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje su pravni prednik prvo i drugo tuženika zaključili predmetni Ugovor. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je nelogično i neživotno da bi razlog zbog kojeg je pravni prednik prvotuženika zaključio s drugotuženikom predmetni Ugovor o operativnom leasingu bio taj što je rata leasinga podložna promjeni zbog promjena uvjeta refinanciranja te da je upravo ta odredba Ugovora bila odlučujući uvjet za sklapanje Ugovora.

17. Zaključno, ovaj sud navodi da društvo koje daje predmete u leasing odnosno najam, ostvaruje zaradu kroz leasing rate, najamnine i druge ugovorene naknade. Pobuda za sklapanje takvih ugovora s njihove strane jest ostvarivanje prihoda od najamnine. Drugim riječima pobuda za sklapanje ugovora nije preuzimanje rizika možebitne, eventualne zarade koja bi se dogodila uslijed promjena valutnih tečajeva, promjene valute ugovora, izmjena propisa te odluka i mjera nadležnih tijela.

18. S obzirom na to da je, osim odredaba članka 7.2. i članka 21.1., koje su utvrđene ništetnima, Ugovor o operativnom leasingu br. 00664 od 22. travnja 2008. u preostalom dijelu valjan i obvezujući za primatelja leasinga te davatelja leasinga, odnosno prvotuženika i drugotuženika, ne postoji osnova za povrat iznosa plaćenih po osnovi navedenog ugovora. Slijedom toga, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev kojim traži da sud donese presudu kojom će utvrditi postojanje tražbine prvotuženika prema drugotuženiku u iznosu od 11.317,82 eura temeljem navedenog Ugovora te naložiti drugotuženiku povrat navedenog iznosa u stečajnu masu prvotuženika, pozivom na odredbe čl. 1112. i čl. 1115. ZOO-a.

19. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Drugotuženiku ne pripada zahtijevana naknada troška odgovora na tužiteljevu žalbu, jer cijeneći sve okolnosti ovaj sud utvrđuje da nije riječ o radnji nužnoj za vođenje parnice čiji bi trošak trebala snositi suprotna stranka (čl. 155. i 166. ZPP-a).

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac