Poslovni broj: Usž-1380/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JAŠKAPACK d.o.o. iz Sesveta, OIB: 53994275676, Savska cesta 1, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3293/2025-3 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3293/2025-3 od 6. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dostave ove presude donese odluku o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika ĐĆ koji se vodi u predmetu, KLASA: UP/I-216-02/24-09/138032 (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude navodi u bitnome da je ukazivao na postupanje tuženika da ne donosi odluku koju je moguće donijeti. Smatra da, iako predmet ovog spora nije rješenje o prekidu, sud je bio dužan ispitati proizvodi li to rješenje pravne učinke, odnosno je li prekid postupka razmjeran cilju i je li u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti. Ističe da prekršajni postupak nije prethodno pitanje čije bi rješavanje tuženik morao čekati. Navodi da je šutnja nastupila prije rješenja o prekidu, a od donošenja rješenja o prekidu 26. srpnja 2024. prošlo je puno vremena bez ikakvog postupanja javnopravnih tijela. Ističe da je sud naveo da su bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, ali je odbio tužbeni zahtjev jer da tuženik za vrijeme trajanja prekida nije obvezan odlučivati o zahtjevu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je donesena ispravna odluka o prekidu postupka u konkretnom predmetu produljenja dozvole za boravak i rad za ĐĆ. Navodi da je zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad zaprimljen 28. svibnja 2024., a rješenje o prekidu doneseno je 26. srpnja 2024. te nije nastala šutnja uprave. Ističe da tužitelj nije oslobođen optužbe u prekršajnom postupku, pa su navodi iz tužbe u vezi toga netočni. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. i 39/26. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske- ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu.
7. Tužitelj je podnio tužbu 2. rujna 2025. radi šutnje uprave jer tuženik nije odlučio o zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku za radnika ĐĆ. U tužbi je naveo da je zahtjev podnesen 28. svibnja 2024. u IX. policijskoj postaji Zagreb. Pozvao se na članke 90. i 92. Zakona o strancima. Naveo je da je prekinut upravni postupak 26. srpnja 2024. radi eventualnog kršenja odredaba Zakona o radu, koji postupak nije pravomoćno okončan. Naveo je i da je oslobođen optužbe presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, međutim tuženik još nije izdao predmetnu dozvolu.
8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio s obrazloženjem među ostalim da je predmetni postupak po zahtjevu tužitelja prekinut, pa tuženik za vrijeme prekida nije u obvezi odlučiti o zahtjevu tužitelja. Prvostupanjski sud nije u ovom predmetu ocjenjivao zakonitost rješenja o prekidu.
9. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnih prava.
10. Kako je žalba izjavljena protiv presude odbijena, nema zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
