Poslovni broj: Usž-1920/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A&Y CONSTRUCTION d.o.o., Sisak, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, OIB: 77746478118, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu izdavanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3637/2025-11 od 17. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3637/2025-11 od 17. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj u žalbi navodi u bitnome da rješenje suda nije dostatno obrazloženo. Ističe da je u tužbi detaljno obrazložio svoje poslovne okolnosti iz kojih proizlazi da bi izvršenje osporenog rješenja prije okončanja upravnog spora za tužitelja prouzročilo teško popravljivu i nenadoknadivu štetu. Navodi da je veliki poduzetnik koji zapošljava 180 radnika, od čega su 160 strani radnici, da se oslanja na stranu radnu snagu, da je izvođač na više od 10 projekata diljem Republike Hrvatske, da bi onemogućavanje rada stranih radnika dovelo do prekida izvođenja radova, pa se radi o značajnoj šteti koja se ne može nadoknaditi niti eventualnim naknadnim poništenjem rješenja tuženika. Ističe da je u tužbi iscrpno obrazložio uvrštenje na takozvanu „crnu listu“, a posljedicom stavljanja na tu listu onemogućen mu je nastavak redovitog poslovanja jer ne može ishoditi nove radne dozvole, ranije izdane dozvole podliježu reviziji i realnom riziku od ukidanja, onemogućeno mu je produženje postojećih radnih dozvola. Navodi da sve navedeno proizvodi učinke koji traju 6 godina, a postupak stavljanja na „crnu listu“ nije podvrgnut sudskoj kontroli. Navodi da se radi oko 150 postupaka produženja dozvola koje će biti odbijene, a radnici će morati napustiti Republiku Hrvatsku. Smatra da je postupanjem suda povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu i pravo na učinkovitu sudsku zaštitu. Ističe da je podnio tužbu na 18 stranica, dostavio dokumentaciju, ugovore o građenju, a sud se o tome nije očitovao. Poziva se na rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2479/2025, kojim je izdana privremena mjera do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu i odrediti odgodni učinak tužbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske- dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi izdavanja dozvole za boravak i rad njegova zaposlenika FL predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, ističući da strani radnici obavljaju ključne građevinske poslove i da bez njih nije u mogućnosti izvršavati svoje ugovorne obveze jer se radi o deficitarnoj struci. Smatra da bi osporeno rješenje tuženika dovelo do nenadoknadivih štetnih posljedica za njegovo poslovanje, ali i za ugrozu gospodarstva i tržišta rada Republike Hrvatske jer bi moglo doći do destabilizacije gospodarskog sustava, a što nije u javnom interesu.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog s obrazloženjem da za određenje odgodnog učinka tužbe trebaju kumulativno biti ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti koja se u pravilu može nadoknaditi i koja, sama po sebi, ne predstavlja štetu koja bi se teško mogla popraviti, pri tome napominjući da posljedice primjene zakona predstavljaju rezultat zakonitog djelovanja javnopravnog tijela te da bi određivanje odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu.
8. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
9. Polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevo poslovanje (broj zaposlenika, među kojima je veći broj državljana trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni predmetnim postupkom), a koje podatke tužitelj nije osporio, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije učinjeno vjerojatnim da bi se izvršenjem osporenog rješenja tuženika tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pri tome valja istaknuti da samo stavljanje tužitelja, kao poslodavca, na „crnu listu“ Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, predstavlja dovoljan razlog za odbijanje prijedloga u konkretnom slučaju jer postojanje razloga za stavljanje na listu ukazuje na nepoštivanje mjerodavnih propisa o radu Republike Hrvatske, a što je protivno javnom interesu. Ujedno , odbijanje izdavanja dozvole za boravak i rad jednome stranom radniku nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda s obzirom na to da ta činjenica, u okolnostima konkretnog slučaja (broj tužiteljevih zaposlenika), nije dostatna za zaključak da bi se izvršenjem rješenja tuženika o odbijanju izdavanja dozvole za boravak i rad jednom stranom državljaninu, tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti.
10. Pri tome se tužitelju napominje da se u postupku određivanja odgodnog učinka tužbe, kao ni u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad, ne mogu osporavati razlozi stavljanja na „crnu listu“ niti se u istima može ocjenjivati opravdanost postupanja javnopravnog tijela koje je takvu odluku donijelo, neovisno o tome je li takva odluka posljedica greške ili propusta. Nije od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda ni pozivanje tužitelja na sudsku praksu prvostupanjskog suda kojom je određeno izdavanje privremene mjere imajući na umu različite pretpostavke (članak 42. stavak 3. ZUS-a) za njezino izdavanje i učinke koje ona proizvodi u odnosu na, u ovom predmetu, zatraženi odgodni učinak tužbe.
11. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje prvostupanjskog suda pravilnim i zakonitim, dok povrede ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
12. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
