Poslovni broj: Usž-35/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-914/2024- 8 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-914/2024-8 od 14. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/3021, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. prosinca 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/526, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023., kojim je tužitelju utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s 30. rujna 2023.
3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Ponavlja u bitnome navode iznesene tijekom upravnog spora vezano za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, karakter roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22. - dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, povredu načela razmjernosti, retroaktivnost propisa te povredu prava vlasništva. Ističe da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge, naročito njegovo saslušanje, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravičnog suđenja. Ističe da se u konkretnom predmetu zadire u pravomoćni upravni akt, čime se mijenjaju prava i obveze unatrag bez mogućnosti prilagodbe. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je predlagao poništenje prvostupanjskog rješenja. Posljedično tome ocjenjuje da nije zakonita ni odluka o troškovima spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i potražuje troškove žalbenog postupka sa zateznim kamatama.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje zakonitim pobijanu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Prvostupanjski sud je, ne počinivši bitnu povredu upravnog spora, detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje, u bitnome, ponavlja u žalbi. Ovaj Sud, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli i obrazložili, prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je presuda obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
7. Nije osnovan prigovor tužitelja da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Naime, tužitelj je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, izjavljivanjem žalbe, podnošenjem tužbe te sudjelovanjem na ročištu za glavnu raspravu 7. listopada 2025. imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnima za rješavanje upravne stvari.
8. Valja istaknuti da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21. i 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke. Sud je tada zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnošću pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani.
9. Također neosnovano tužitelj smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis jer je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.
10. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od tužitelja te da nije saslušan, valja istaknuti da neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi, nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na što ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjen jivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Budući da je tužitelj tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to mu nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Pri tome treba imati na umu članak 49. stavak 4. ZUS-a, prema kojem sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi .
11. Rok propisan člankom 6. Odluke/22. procesni je instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s Odlukom/22. Osim toga, rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje Odluke/22 koja obustava izvršenja traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.
12. Suprotno mišljenju tužitelja, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. i presudi poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. izraženo je shvaćanje da sporne Odluke koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Utječe se na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena, zbog čega ovdje nije riječ o povratnom djelovanju, već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
13. Sud ocjenjuje da nije osnovan prigovor da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske jer je već u presudi poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. ovaj Sud ocijenio legitimnima ciljeve koje tuženik želi postići donošenjem osporene Odluke. Pri tome treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
14. Konačno, glede prigovora tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke, poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članaka 116. i 117. ZUS-a.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
17. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
