Poslovni broj: Usž-177/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2762/2024-14 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2762/2024-14 od 10. rujna 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03446335658, URBROJ: 341-99-05/3- 24-4995 od 14. listopada 2024. Točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03446335658, URBROJ: 341-18-05/3-24-11214 od 3. svibnja 2024., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Citira članak 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te navodi da je tuženik povrijedio načelo saslušanja stranke, a prvostupanjski sud je istu pogrešku ponovio jer ga je bezrazložno odbio saslušati. Ističe da mu na taj način nije dana mogućnost očitovati se o svim činjenicama o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava. Navodi da nije proveden niti ispitni postupak u skladu s člankom 51. ZUP-a. Ističe povredu načela kontradiktornosti i jednakosti stranaka u postupku, a koja povreda se prvenstveno očituje u nemogućnosti djelotvornog osporavanja nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Navodi da je na raspravi iznio konkretne i argumentirane prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, potkrijepljene medicinskom dokumentacijom, zbog čega smatra da je sud trebao pozvati sudsku vještakinju na očitovanje o iznesenim prigovorima ili odrediti novo medicinsko vještačenje. Navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je terapijski postupak završen i da nakon istog zaostaju trajne smetnje, kao i da se sudska vještakinja trebala izjasniti o toj medicinskoj dokumentaciji. Ističe da iz nalaza i mišljenja proizlazi da mu je tuženik prvotno u ranijem postupku, na temelju iste medicinske dokumentacije, utvrdio 40% tjelesnog oštećenja, a u ovome postupku nije utvrdio postojanje smanjenja radne sposobnosti te mu je nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije tražio dodatno očitovanje sudske vještakinje na iznesenu kontradikciju. Smatra da već samim priznanjem tjelesnog oštećenja postoje trajne promjene u njegovom zdravstvenom stanju, a koji prigovor sud tijekom postupka nije otklonio niti je dao valjano obrazloženje za prihvaćanje nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu u cijelosti poziva na obrazloženje pobijane presude u kojem su detaljno navedeni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva, a koje smatra pravilnima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti prvostupanjsku presudu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 6. veljače 2024. radi ocjene radne sposobnosti tužitelja.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužitelja. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 23. travnja 2024., proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu (SSS vozač), ukupne godine mirovinskog staža (18 godina), poslove koje obavlja (vozač teretnog vozila), činjenicu da je od 9. lipnja 2020. na bolovanju, s tim da se od 28. srpnja 2023. isto vodi pod dijagnozom M81.4 (Osteoporoza uzrokovana lijekovima), da mu je rješenjem od 1. srpnja 2020. ozljeda koju je zadobio na radu (prijelom donjeg dijela palčane kosti – dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S52.5) priznata ozljedom na radu, da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 8. svibnja 2024. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, kao posljedica ozljede na radu i priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.
9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 23. travnja 2024. i Vijeće viših vještaka od 7. listopada 2024. su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, dok je liječenje tužitelja u tijeku.
10. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., specijalistici medicine rada. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 29. travnja 2025. proizlazi da je liječenje tužitelja nakon ozljede na radu provedeno konzervativnom i fizikalnom terapijom i da je prema zadnjem nalazu anesteziologa od 17. listopada 2023. izvršena postoperativna priprema za inducirani operativni zahvat, nakon čega nema medicinske dokumentacije koja bi pokazala daljnji tijek liječenja i koje su posljedice trajno zaostale nakon provedenog liječenja. Navedeno je da na dan vještačenja radne sposobnosti tužitelja u prvostupanjskom upravnom postupku (23. travnja 2024.) nije priložena medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je liječenje tužitelja završeno i da je njegovo zdravstveno stanje trajno u skladu s člankom 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine”, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO). Sudska vještakinja je ocijenila da je u upravnom postupku pravilno ocijenjena radna sposobnost tužitelja, iako nisu detaljno obrazloženi razlozi za takvu ocjenu. Pri tome je navela da je s aspekta specijaliste medicine rada prerano ocijenjeno postojanje tjelesnog oštećenja jer je liječenje bilo u tijeku, pa se, po njezinom mišljenju, ne može istoga dana ocijeniti postojanje tjelesnog oštećenja u određenom stupnju i istovremeno nepostojanje smanjenja ili gubitka radne sposobnosti jer je za obje ocjene potrebno utvrditi trajnost zdravstvenog stanja.
11. Tužitelj i tuženik se nisu pisano očitovali na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, već je tužitelj svoje prigovore iznio na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. U očitovanju na navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje naveo je da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je njegovo l iječenje okončano i da se ocjena njegove radne sposobnosti mogla donijeti, a ako je potrebno, obvezao se dostaviti daljnju medicinsku dokumentaciju. Pri tome je naveo da su osporena rješenja nezakonita jer je i sudska vještakinja navela da nije bilo moguće istoga dana ocijeniti postojanje tjelesnog oštećenja u određenom stupnju i istovremeno nepostojanje smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, zbog čega odluku smatra dvojbenom.
12. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje ocijenio pravilnim i dostatnim za mogućnost potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja te je na tom dokazu utemeljio zaključak o činjeničnom stanju i donio pobijanu presudu .
13. Člankom 82. stavkom 4. ZUS-a propisano je da ako stranke istaknu obrazložene prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka ili sud smatra da je to potrebno radi razrješenja pojedinih okolnosti, sud će odrediti da se vještak i usmeno sasluša na raspravi.
14. Iako tužitelj na ročištu održanom 29. kolovoza 2025., na kojem je iznio prigovore na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, nije dostavio (novu) medicinsku dokumentaciju, već se obvezao istu dostaviti po potrebi, ovaj Sud smatra da je tužitelj istaknuo obrazložene prigovore čije otklanjanje je potrebno radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i razjašnjenja ocjene stručne podloge na osnovi koje je dana ocjena službenih osoba javnopravnih tijela u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.
15. Ovaj Sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo osnove za donošenje meritorne odluke o zakonitosti osporenih rješenja iz upravnog postupka, već je, bez obzira na suglasnu ocjenu vještaka u upravnom postupku i upravnom sporu da liječenje tužitelja nije završeno, potrebno u skladu s člankom 82. stavkom 4. ZUS - a usmeno saslušati stalnu sudsku vještakinju kako bi se, nakon otklanjanja svih prigovora tužitelja, pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje radi donošenja zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
16. S obzirom na navedeno, a posebno u smislu procesnih pravila upravnog spora, ovaj Sud je ocijenio da je žalba tužitelja osnovana te je poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2762/2024-14 od 10. rujna 2025. i vratio predmet sudu na ponovni postupak radi usmenog saslušanja sudske vještakinje, dok s obzirom na način na koji je odlučeno ovom presudom nije bilo potrebno posebno razmatrati ostale prigovore tužitelja iznesene u žalbi.
17. Imajući na umu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024., o troškovima upravnog spora (uključujući i troškove ovog žalbenog postupka) bit će odlučeno nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 144. i člankom 147. ZUS-a.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
