REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1911/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A&Y CONSTRUCTION d.o.o., Sisak, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, OIB: 77746478118, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu izdavanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5228/2025-4 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5228/2025-4 od 4. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Navodi da je u tužbi detaljno obrazložio poslovne okolnosti iz kojih nedvojbeno proizlazi da bi mu izvršenje osporenog rješenja tuženika prije okončanja upravnog spora prouzročilo teško popravljivu, a u pojedinim segmentima i nenadoknadivu štetu. Ističe da je nezakonito uvršten na „crnu listu“ Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i da postupak stavljanja poslodavaca na tu listu nije ni na koji način podvrgnut stvarnoj sudskoj kontroli. Dalje navodi da je priložio ugovore o građenju i drugu dokumentaciju iz koje je vidljivo da se nastavak gradnje na ugovorenim projektima vezuje uz radnu snagu, odnosno da ako ostane bez svih stranih radnika neće nitko moći izvršiti preuzete ugovorne obveze. Smatra da postupanje prvostupanjskog suda predstavlja školski primjer povrede ustavnog prava na pristup sudu i prava na učinkovitu sudsku zaštitu. Ujedno smatra da osporeno rješenje prvostupanjskog suda nije valjano obrazloženo jer ne sadrži analizu činjeničnog stanja, razmatranje dokaza, odmjeravanje međusobnih interesa i pozivanje na relevantne odredbe mjerodavnog materijalnog prava. U prilog tvrdnjama o nastanku štete, ali i različitom postupanju prvostupanjskih sudova, poziva se na rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2479/2025 iz listopada 2025., kojim je prihvaćen prijedlog za izdavanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Smatra da javni interes iz članka 42. stavka 2. ZUS-a ne obuhvaća saniranje nedostataka u radu javnopravnih tijela niti prikrivanje njihovih protupravnih radnji ili proceduralnih propusta, niti može biti razlog za derogiranje njegovih temeljnih procesnih prava. Predlaže poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i odrediti odgodni učinak tužbe. Potražuje trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi izdavanja dozvole za boravak i rad njegova zaposlenika ŽV predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, ističući da strani radnici obavljaju ključne građevinske poslove i da bez njih nije u mogućnosti izvršavati svoje ugovorne obveze jer se radi o deficitarnoj struci. Smatra da bi osporeno rješenje tuženika dovelo do nenadoknadivih štetnih posljedica za njegovo poslovanje, ali i za ugrozu gospodarstva i tržišta rada Republike Hrvatske jer bi moglo doći do destabilizacije gospodarskog sustava, a što nije u javnom interesu.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog s obrazloženjem da za određenje odgodnog učinka tužbe trebaju kumulativno biti ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti koja se u pravilu može nadoknaditi u odgovarajućem postupku i koja , sama po sebi, ne predstavlja štetu koja bi se teško mogla popraviti, pri tome napominjući da posljedice primjene zakona predstavljaju rezultat zakonitog djelovanja javnopravnog tijela te da bi određivanje odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu.
8. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
9. Polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevo poslovanje (broj zaposlenika, među kojima je veći broj državljana trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni predmetnim postupkom), a koje podatke tužitelj nije osporio, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije učinjeno vjerojatnim da bi se izvršenjem osporenog rješenja tuženika tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pri tome valja istaknuti da samo stavljanje tužitelja, kao poslodavca, na „crnu listu“ Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predstavlja dovoljan razlog za odbijanje prijedloga u konkretnom slučaju jer postojanje razloga za stavljanje na listu ukazuje na nepoštivanje mjerodavnih propisa o radu Republike Hrvatske, a što je protivno javnom interesu. Ujedno odbijanje izdavanja dozvole za boravak i rad jednome stranom radniku nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda s obzirom na to da ta činjenica, u okolnostima konkretnog slučaja (broj tužiteljevih zaposlenika), nije dostatna za zaključak da bi se, izvršenjem rješenja tuženika o odbijanju izdavanja dozvole za boravak i rad jednom stranom državljaninu, tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti.
10. Pri tome se tužitelju napominje da se u postupku određivanja odgodnog učinka tužbe, kao ni u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad, ne mogu osporavati razlozi stavljanja na „crnu listu“ niti se u istima može ocjenjivati opravdanost postupanja javnopravnog tijela koje je takvu odluku donijelo, neovisno o tome je li takva odluka posljedica greške ili propusta. Nije od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda ni pozivanje tužitelja na sudsku praksu prvostupanjskog suda kojom je određeno izdavanje privremene mjere imajući na umu različite pretpostavke (članak 42. stavak 3. ZUS-a) za njezino izdavanje i učinke koje ona proizvodi u odnosu na, u ovom predmetu, zatraženi odgodni učinak tužbe.
11. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje prvostupanjskog suda pravilnim i zakonitim, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
12. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
