Poslovni broj: Usž-2499/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, OIB: 59630488539, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Ulica dr. Ante Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2154/2023-6 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2154/2023-6 od 18. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-220-01/23-06/362, URBROJ: 511-03-08- 23-2 od 6. ožujka 2023. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 6. ožujka 2023. odjavljeno je prebivalište tužiteljice s adrese [adresa] te je riješeno da je tužiteljica dužna vratiti osobnu iskaznicu, broj: 103748395, izdanu 18. svibnja 2009. u Policijskoj postaji Ston, u roku od osam dana od primitka toga rješenja.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ističe da u vrijeme provjera (koje su se obavljale u kratkom vremenskom intervalu) i dostave preporučenih poziva na njenu adresu prebivališta, nije boravila u svojoj kući, već u Njemačkoj. Navodi da je umirovljenica i da često odlazi iz mjesta svog prebivališta, najčešće u Njemačku, radi liječenja. Prigovara što prvostupanjski sud nije dao odgovor na pitanje gdje tužiteljica živi, odnosno, koja je adresa njezinog prebivališta. Ističe da joj je praćenjem kretanja ugrožena sloboda kretanja, pri čemu se iz činjenica koje se odnose na njeno kretanje ne može utvrditi gdje ona živi. Prigovara što tuženik nije naveo koje su osobe svjedoci u upravnom postupku, smatrajući da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti. Navodi da je prema pozitivnim zakonskim propisima, prebivalište mjesto u kojem se građanin stalno naselio s namjerom da u njemu stalno živi, u kojem ima stalno stanovanje. Međutim, pojam „živjeti“ na određenoj adresi vrlo je teško definirati zbog današnjeg načina života, koji uključuje mobilnost stanovništva.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da žalbeni navodi nisu osnovani te da su u konkretnom slučaju utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti, dok je osporena presuda donesena u pravilno provedenom postupku, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, 144/12., 158/13. i 114/22.) propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik pravilno osporenim rješenjem na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu odjavio prebivalište tužiteljice s adrese u [adresa] jer je u postupku utvrđeno da tužiteljica stvarno ne živi na toj adresi.

9. Iz spisa proizlazi da su policijski službenici Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Ploče proveli dvije terenske provjere na adresi prijavljenog prebivališta tužiteljice u [adresa] (5. studenoga 2022. i od 20. siječnja 2023.) pri čemu tužiteljica ni jednom nije zatečena na adresi prijavljenog prebivališta. U službenim zabilješkama od 5. studenoga 2022. i od 20. siječnja 2023. navedeno je da je vizualnim pregledom kuće i dvorišta razvidno da se u kući ne živi neko vrijeme; da, prema izjavama mještana, tužiteljica i njen suprug na navedenoj adresi borave ljeti te da dolaze povremeno tijekom godine jer žive na relaciji Bosna i Hercegovina (Ljubuški)

– Njemačka. Navedene činjenice potvrdio je i djelatnik pošte na temelju svakodnevnog neposrednog opažanja.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljici bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, da je bila pozvana (pozivom od 24. siječnja 2024.) očitovati se o činjenicama koje proizlaze iz službenih bilješki, koji poziv je tužiteljici dostavljen 3. veljače 2023. u skladu s člankom 85. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću nakon što tužiteljica dva puta nije zatečena na navedenoj adresi. Tužiteljica nije postupila po pozivu. Sud je nadalje utvrdio da je na isti način tužiteljici dostavljeno osporavano rješenje tuženika (s obzirom na to da dva puta nije zatečena na adresi prijavljenog prebivališta), a što prema ocjeni prvostupanjskog suda potvrđuje činjenicu da tužiteljica ne živi, odnosno ne prebiva na adresi prijavljenog prebivališta.

11. U odnosu na tužiteljičinu tvrdnju da je od svibnja do lipnja 2023. bila u Njemačkoj na rehabilitaciji, koju dokazuje ispravama priloženim uz tužbu, prvostupanjski sud ističe da iz priloženih isprava proizlazi da je tužiteljica bila na rehabilitaciji od 15 . svibnja do 4. lipnja 2023., dok je terenska provjera obavljena 5. studenoga 2022. i 20. siječnja 2023., dakle u razdoblju koje je prethodilo rehabilitaciji u Njemačkoj.

12. Polazeći od navedenih činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je zaključio da se tužiteljica nije trajno nastanila na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište, nego da na tu adresu dođe povremeno, uglavnom za vrijeme ljetnih mjeseci i ponekad vrlo kratko tijekom godine, da stvarno živi u Bosni i Hercegovini, odnosno da ne postoji faktor trajnog nastanjenja propisan člankom 2. stavkom 1. Zakona o prebivalištu.

13. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i prvostupanjskom upravnom sporu koje tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju. Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu za odjavu prebivališta tužiteljice s prijavljene adrese u [adresa], slijedom čega valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odbivši tužbeni zahtjev.

14. Osvrćući se na žalbene navode vezane uz slobodu kretanja i zakonsku definiciju prebivališta, ovaj Sud smatra potrebnim istaknuti da sloboda kretanja uključuje pravo svake osobe privremeno otići iz svog doma, odnosno s adrese na kojoj ima prijavljeno prebivalište, pa i više tjedana ili mjeseci, a da time ne prestane njezina namjera da na određenom mjestu trajno živi. S druge strane, u slučajev ima u kojima nadležno tijelo utvrdi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može „nedvojbeno zaključiti“ da osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, Zakon o prebivalištu predviđa donošenje rješenja o odjavi prebivališta. Iz navedenoga proizlazi da ishod upravnog postupka pokrenutog radi odjave prebivališta ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, ovisno o tome ima li osoba o kojoj je riječ na adresi prijavljenog prebivališta stvarno i trajno središte životnih interesa ili na tu adresu dolazi samo povremeno.

15. Analizirajući okolnosti konkretnog slučaja u tom svjetlu, ovaj Sud smatra utvrđenim da tužiteljica ne živi na prijavljenoj adresi prebivališta jer takav zaključak proizlazi iz različitih, naprijed navedenih, dokaza provedenih u upravnom postupku te da utvrđenja tuženika glede odlučnih činjenica tužiteljica nije dovela u sumnju.

16. Valja dodati i to da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2153/2023-6 od 1. srpnja 2024., potvrđenom presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3906/2024-2 od 19. ožujka 2025., odjavljeno prebivalište tužiteljičina supruga CO, s adrese [adresa] u [adresa], iz istih razloga kao i tužiteljici.

17. Utvrdivši, slijedom iznesenog, da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković