Poslovni broj: Usž-1241/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, OIB: 82550210527, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Službe za drugostupanjski postupak i vještačenje u području prava socijalne skrbi, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1455/2025-6 od 3. veljače 2026., ispravljenog rješenjem istog suda, poslovni broj: Us I-1455/2025-7 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1455/2025-6 od 3. veljače 2026., ispravljenog rješenjem istog suda, poslovni broj: Us I-1455/2025-7 od 6. veljače 2026.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjestopedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ovog rješenja.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (tisućupetstošezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, i ispravkom istog, obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) i tuženiku je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen (točka II. izreke).

2. Tužitelj pobija točku II. rješenja o troškovima spora navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada mu nije priznao puni trošak sastava tužbe. Ističe da je u sporu u cijelosti uspio jer je tuženik tek nakon podnošenja tužbe donio odluku o žalbi, zbog čega smatra da mu pripada puni trošak upravnog spora za sastav tužbe, 1.000,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost.

2.1. Tužitelj navodi da prvostupanjski sud arbitrarno i preširoko tumači praksu Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Za smanjenje troška nema uporišta ni u Tarifi, ni u Zakonu o upravnim sporovima ni u sudskoj praksi ovog Suda na čiju se praksu poziva, a prema kojoj se u troškovima šutnje uprave u slučaju uspjeha u sporu tužitelju priznaje puni trošak. Ističe da je upravo tuženik svojim nepostupanjem u zakonskom roku prouzročio potrebu vođenja upravnog spora te da bi pravodobnim odlučivanjem izbjegao nastanak troškova. Smatra da ovakva sudska praksa odvraća građane od podnošenja tužbi zbog šutnje uprave i time ograničava pravo na pristup sudu, osobito u predmetima socijalne skrbi u kojima stranke ovise o pravodobnom ostvarivanju svojih prava. Naime, ako stranka zna da će punomoćniku sukladno Tarifi morati nadoknaditi puni iznos troška tužbe, 1.250,00 eura, a da joj taj iznos potencijalno neće biti priznat u cijelosti od strane suda, to jedino znači da će stranka odustati od podnošenja tužbe i time se bitno ograničava ustavno i konvencijsko pravo stranke na pristup sudu.

2.2. Predlaže ovom Sudu da preinači pobijano rješenje u pobijanom dijelu i prizna mu puni trošak upravnog spora te trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke rješenja u vezi s troškovima spora.

6. Prema podacima spisa tužitelji je 31. srpnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije u roku propisanom Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) riješio žalbu koju je tužitelj izjavio protiv rješenja prvostupanjskog tijela. Tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi, uz naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe.

7. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio svoje rješenje, KLASA: UP/II -551- 09/25-01/3201, URBROJ: 524-11-02/2-25-3 od 12. rujna 2025. kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Time je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, ali nakon ZUP-om predviđenog roka za rješavanje od 60 dana od dana zaprimanja uredne žalbe.

8. Budući da je tuženik naknadno postupio po zahtjevu tužitelja, sud je spor obustavio. Time je tužitelj u potpunosti uspio u upravnom sporu i pripada mu zatraženi trošak koji je imao za sastav tužbe. Međutim, prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelju je priznat samo dio zatraženog troška. Prvotno mu je bilo dosuđeno 200,00 eura, a naknadnim rješenjem ispravljen je iznos na 250,00 eura s uključenim PDV-om. Prvostupanjski je sud odbio priznati puni trošak odvjetnika zato što smatra da je tužba zbog šutnje uprave vrlo jednostavna pravna radnja, praktički požurnica kojom se upravu prisiljava da odluči. Prvostupanjski sud smatra da za takvu vrstu predmeta nije opravdano automatski dosuđivati puni iznos prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 38/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) od 1.000,00 eura plus PDV.

Riječ je o predmetu koji ne zahtijeva složen pravni rad, uspjeh tužitelja je praktički izvjestan, a svrha tužbe bila je samo ubrzati postupanje uprave. Mehanička primjena Tarife dovela bi do nerazmjerno visokih troškova pri čemu se pozvao na praksu ESLJP-a, Ustavnog suda RH i Suda EU prema kojoj troškovi moraju biti razmjerni i opravdani.

9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak zastupanja u iznosu manjem od propisanog Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 38/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) . Prema Tbr. 23. Tarife, za sastav tužbe u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, dok iz odredaba Tarife ne proizlazi ovlaštenje suda da, prema vlastitoj ocjeni složenosti predmeta ili „stereotipnosti“ podneska, paušalno umanjuje propisanu nagradu. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

10. Ocjena prvostupanjskog suda da se radi o jednostavnom podnesku nije od utjecaja na pravo tužitelja na naknadu troška u visini propisanoj važećom Tarifom. Naime, tužba zbog šutnje uprave predstavlja zakonom propisano sredstvo sudske zaštite, čije podnošenje pretpostavlja ocjenu ispunjenosti procesnih pretpostavki i pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba ZUS-a i ZUP-a. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik odluku o žalbi tužitelja donio tek nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, čime je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu. Stoga mu, sukladno člancima 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima, pripada pravo na naknadu opravdanih troškova spora tj. troška sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud nije imao osnove odstupiti od Tarife i samostalno umanjiti priznati trošak pozivajući se na razmjernost i jednostavnost predmeta. Činjenica da je riječ o sporu zbog šutnje uprave ne predstavlja sama po sebi razlog za umanjenje troška koji je izričito propisan Tarifom, osobito imajući u vidu da je upravo nepostupanje tuženika u zakonskom roku uzrokovalo potrebu pokretanja upravnog spora. Slijedom navedenog, budući da je upravni spor obustavljen, to sukladno članku 147. stavku 6. ZUS-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora sukladno odredbama važeće Tarife.

12. Stoga je opravdan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora i to trošak za sastav tužbe i trošak za sastav žalbe, sve sukladno člancima 144. i 147. stavku 1. ZUS-a.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. te članaka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić