Poslovni broj: Usž-1849/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Lukavec, odvjetnik u Zagrebu, Lanište 24, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4399/2025-8 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4399/2025-8 od 11. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4399/2025- 8 od 11. veljače 2026. obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) i naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (točka II. izreke).
2. Tuženik je protiv navedenog rješenja (protiv točke II. izreke) podnio žalbu ističući da u predmetnom sporu nema nikakvog akta koji se osporava, a cijeli se spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje ZUP). Tuženik dalje navodi da se ovaj spor u praksi suda smatra posve jednostavnim, a tužba stereotipnom, s obzirom na to da se tužbom traži donošenje odluke (bilo kakve) te je njezina svrha čisto ubrzavajuća i po sadržaju vrlo slična običnoj požurnici. Budući da je tuženik tijekom upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu, dok tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje tuženika te uzimajući u obzir protek vremena u kojem je podnesena tužba zbog šutnje uprave (ubrzo nakon isteka roka od 60 dana za donošenje rješenja), tuženik smatra da je jedini cilj tužbe bio naplatiti trošak sastava tužbe, pa nalazi da se radi o zlouporabi prava u smislu članka 147. stavka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26., dalje: ZUS). Smatra da bi neopravdanost troška za sastav tužbe proizlazila iz činjenice da se radi o jednostavnom sporu koji tužiteljica praktički ne može izgubiti, o sporu koji stranka može pokrenuti (i dobiti) i bez pomoći odvjetnika, dok ovakvo pokretanje spora upućuje na namjeru iskorištavanja istog kao sredstva za neopravdano stjecanje financijske koristi. Slijedom navedenoga, u situaciji kada je riječ o ovako jednostavnom upravnom sporu i još jednostavnijoj tužbi (što je u potpunom nerazmjeru s visinom troškova), kada sudovi i javnopravna tijela ionako imaju obvezu stranci pružiti odgovarajuću pravnu pomoć (uključujući i pomoć oko sastava tužbe) kada nema neizvjesnosti oko uspjeha u sporu ni kontradiktornog postupka, kada uspjeh u sporu predstavlja to što javnopravno tijelo nije riješilo žalbu u roku te kada je spor riješen mirno i bez intervencije suda, tuženik zaključuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška upravnog spora. Iz navedenih razloga predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi točku II. izreke prvostupanjskog rješenja suda i odluči o troškovima spora na temelju odredbe članaka 144. i 147. ZUS-a.
3. Tužitelj, iako uredno pozvan, sudu nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Odredbom članka 147. stavka 1. ZUS -a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 6. istog članka, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
7. Prema podacima spisa, tužiteljica je 5. studenog 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave. U tužbi je predložila da se naloži tuženiku donošenje rješenja uz naknadu troškova spora.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 15. prosinca 2025. naveo da je o žalbi tužiteljice odlučeno rješenjem KLASA: UP/II 140-02/25-01/03322844051, URBROJ: 341-99-05/3-25-8582 od 11. prosinca 2025. te je predložio obustavu spora , uz prijedlog da se odbije zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
9. Prvostupanjski sud pozvao je tužiteljicu da se izjasni je li naknadno donesenom odlukom zadovoljna ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku, s time da je upozorena da će sud, ako izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljna ili ako ne da izjavu u navedenom roku, donijeti rješenje o obustavi spora.
10. Podneskom od 10. veljače 2026. tužiteljica je izjavila da nije zadovoljna donesenim rješenjem, ali da ne proširuje tužbeni zahtjev jer nema novčanih sredstava za daljnje suđenje. Predložila je da sud donese rješenje o obustavi spora uz naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe.
11. Predmetni spor je obustavljen jer je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu, a što tuženik žalbom niti ne osporava. S obzirom na takav ishod spora, na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a, tužiteljici pripada pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora. Stoga ovaj Sud nalazi neosnovanima prigovore tuženika kojima osporava obvezu naknade troška upravnog spora tužitelj ici.
12. Prvostupanjski sud je obrazložio što u konkretnom upravnom sporu smatra opravdanim troškovima, pri čemu je utvrdio obvezu tuženiku da tužitelj ici nadoknadi trošak upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27 t. 1. u vezi s Tbr. 54. stavka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).
13. Slijedom svega navedenog, nema osnove da se osporena točka II izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeni nezakonitom.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
