Poslovni broj: Usž-3876/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Domagoj Rupčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, Sisak, Kranjčevićeva 5/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2430/2023-12 od 29. kolovoza 2024. na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2430/2023-12 od 29. kolovoza 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II 140-02/23-03/03114967728, URBROJ: 341-99-06/2-23-1216, broj spisa: 618654 od 9. svibnja 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/22-03/03114967728, URBROJ: 341-15-06/2-22-4493, broj spisa: 135213 od 27. siječnja 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.

IV. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku dužan je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.453,12 eura (četiri tisuće četiristo pedeset i tri eura i dvanaest centi) sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-03/03114967728, URBROJ: 341-99-06/2-23-1216, broj spisa: 618654 od 9. svibnja 2023. kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/22-03/03114967728, URBROJ: 341-15-06/2-22-4493, broj spisa 135213 od 27. siječnja 2023. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za određivanje starosne mirovine.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ističe da se predmetni spor vodi oko pitanja je li obračun plaće za listopad 1984., koji je dostavio tuženiku i na temelju kojega je tražio ponovno određivanje starosne mirovine, vjerodostojan. Navodi da ni tuženik ni sud nisu ispitali i utvrdili je li priloženi obračun plaće sastavljen u skladu sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja obračuna i sadrži li ta isprava sve propisane elemente. Tek ako bi se utvrdilo da isprava nije sastavljena u skladu sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme njezinog sastavljanja, mogla bi se dovesti u pitanje njezina vjerodostojnost. Činjenica što isprava nije ovjerena i što se na njoj ne vidi naziv poslodavca, ne čini ispravu ne vjerodostojnom, bez da se utvrdi prema kojoj zakonskoj odredbi isprava mora ovo i sadržavati. Stoga se osporena presuda u ovom dijelu ne može ispitati. Smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do pogrešne primijene materijalnog prava. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-3454/2017 od 9. listopada 2019. Mišljenja je da odbijanje tužbenog zahtjeva, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja pretjerani formalizam i dovodi do povrede prava na pošteno suđenje. Povrijeđenim smatra i pravo vlasništva jer je mirovina, kao osobno neotuđivo materijalno pravo, njegovo vlasništvo, a pobijanim rješenjima i presudom te načinom obračuna mirovine, nametnut mu je prekomjeran teret. Mirovina, koja je tužiteljevo vlasništvo, umanjena je zbog toga što tuženik nije uredno vodio svoje evidencije, čime se tužitelju nameće prekomjerni teret. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem Područnog ureda u Sisku od 3. srpnja 2019. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 18. srpnja 2017., na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u mjesečnom iznosu od 993,91 kune, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, a umjesto koje je, kao povoljnija, određena najniža mirovina u iznosu od 1.165,84 kuna mjesečno. Mirovina je obračunata na temelju mirovinskog staža od 19 godina, 4 mjeseca i 12 dana, a visina mirovine je određena od najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova koji su utvrđeni zbrajanjem vrijednosnih bodova iz razdoblja od 1977. do 1989. Plaće i osnovice osiguranja za navedeno obračunsko razdoblje utvrđeni su prema podacima sadržanim u matičnoj evidenciji Zavoda. U tom je postupku utvrđeno da Odjel poslova matične evidencije Zavoda ne raspolaže podacima o plaći tužitelja za razdoblje od 15. listopada 1976. do 30. travnja 1980., od 1. svibnja 1980. do 31. prosinca 1986. i od 1. siječnja 1987. do 7. listopada 1991. te da nije moguće pribaviti podatke za navedena razdoblja jer obveznici uplate doprinosa (tužiteljevi poslodavci u spornim razdobljima) ne postoje niti postoje njihovi pravni sljednici. Pored toga utvrđeno je da na mikrofilmu ne postoje platni podaci za sporna razdoblja niti podatke o plaćama posjeduje Državni arhiv u Sisku.

8. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja od 21. siječnja 2022. kojim je tražio ponovno određivanje starosne mirovine , temeljeći svoj zahtjev na platnom podatku za listopad 1984., dostavljenom uz zahtjev.

9. Javnopravna tijela su utvrdila da dostavljeni platni podatak nije ovjeren, slijedom čega su zaključila da se ta isprava ne može uzeti u obzir pri određivanju mirovine.

10. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik navodi da se temeljni elementi za priznanje i određivanje prava (mirovinski staž, plaća, naknade plaće, osnovice osiguranja) uzimaju iz podataka koji su registrirani i pohranjeni u matičnoj evidenciji (članak 122. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, „Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO). Činjenice na temelju kojih se temelje prava odnosno davanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju se samo na temelju isprava. Budući da dostavljeni platni podatak nije ovjeren, ne može se uzeti u obzir za izračun mirovine.

11. Prvostupanjski sud u bitnom ističe da obračun plaće za listopad 1984., koji je tužitelj dostavio uz zahtjev, ne može dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer iz tog obračuna nije vidljivo koji je poslodavac izvršio obračun plaće, a tuženik je , prema ZOMO-u, dužan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Stoga je, ocijenivši osporena rješenja zakonitima, odbio tužbeni zahtjev.

12. Odbijanje tužiteljeva zahtjeva za ponovno određivanje starosne mirovine utemeljeno je na ocjeni javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda da dokaz koji je tužitelj dostavio uz zahtjev (platni podatak za tužitelja za listopad 1984.) ne može dovesti u sumnju pravilnost ranijeg izračuna tužiteljeve mirovine s obzirom na činjenicu da taj platni podatak nije ovjeren odnosno da iz te isprave nije razvidan poslodavac koji je ispravu sastavio.

13. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjenice da visina tužiteljeve mirovine ovisi, među ostalim, i o platnim podatcima za razdoblja mirovinskog staža. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obvezan je voditi evidenciju o podacima o kojima ovisi pravo iz mirovinskog osiguranja te je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

14. Prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom je predmetu, na odgovarajući način, primjenjivo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci, broj: U-III- 5924/2022 od 17. rujna 2025. prema kojemu građani nemaju obvezu dokazivati platne podatke koje bi im prema mjerodavnim propisima mogli osigurati mirovinu u većem iznosu, jer građani nemaju obvezu vođenja evidencija podataka koje obvezno prikuplja, vodi i evidentira Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Ne dovodeći u pitanje pravo i obvezu javnopravnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, Ustavni sud smatra da takvo postupanje ne smije biti na teret građana, osobito onih koji su u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija uplata mirovinskih doprinosa i platnih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, razumno očekivali "pravičan" izračun mirovine.

15. S obzirom na navedeno, a imajući na umu činjenicu da je tužitelj dostavio podatke o plaći za listopad 1984., koje, bez valjanog obrazloženja nisu prihvatila ni javnopravna tijela ni prvostupanjski sud, ocjena je ovoga Suda da je u konkretnom slučaju doveden u sumnju zaključak javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda o ne postojanju podataka o tužiteljevim plaćama u spornom razdoblju, slijedom čega osporena rješenja javnopravnih tijela i presudu prvostupanjskog suda nije moguće ocijeniti zakonitima.

16. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno javnopravno tijelo ponovno ocijeniti navedeni dokaz i ponovno odlučiti o tužiteljevu zahtjevu.

17. Imajući na umu okolnost da je radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u konkretnom slučaju nužno utvrditi elemente o kojima ovisi izračun tužiteljeve mirovine te, ovisno o ishodu, ponovno obračunati mirovinu, ovaj je Sud ocijenio da u ovom predmetu, s obzirom na prirodu stvari, Sud ne može sam riješiti stvar.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 2., članka 117. stavka 1. i 119. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u točkama I., II., III. i IV. izreke.

19. Budući da je tužitelj uspio u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavka 1. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi zatraženi trošak sastava podneska od 24. studenoga 2023. u iznosu od 1.000,00 eura, trošak zastupanja na raspravi održanoj 22. kolovoza 2024. u iznosu od 1.000,00 eura kao i za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, s PDV-om (Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točka 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine", 138/23. i 107/25.), u ukupnom iznosu od 4.453,12 eura. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u točki V. izreke.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković