REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-17/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tužene ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužene KI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tuženika AI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-132/23-3 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1152/20- 66 od 24. studenog 2022. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1152/2020-72 od 3. veljače 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se slijedom toga ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-132/23-3 od 19. ožujka 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se I-tuženoj ĆI, II-tuženoj KI i III-tuženom AI da solidarno isplate tužitelju DI novčani iznos od 240.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 200.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a teku od dana 18. srpnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 40.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a od 4. ožujka 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se I-tuženoj ĆI, II-tuženoj KI i III-tuženom AI da solidarno naknade tužitelju DI parnični trošak u iznosu od 226.362,50 kuna /30.043,47 €, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnose tuženici kako im je to dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2511/2024 od 3. lipnja 2025. zbog povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom dijela kupoprodajne cijene kao posljedica/učinak raskida ugovora u iznosu od 240.000,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti koju je prema tvrdnjama tužitelja tužitelj dao pokojnom predniku tuženika II.
7. Nakon citiranja činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koja sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća i sud drugog stupnja ocjenjuje da s obzirom na pisane Predugovore o kupoprodaji, s navedenim njihovim jasnim sadržajem o (izvršenoj) isplati (primitku dijela cijene) - pa da ih i ne treba tumačiti (u smislu odredbe čl. 319. st. 1. ZOO-a), a kojim tužitelj dokazuje istinitost svojih navoda o osnovi i visini potraživanja, tuženici su, da bi uspjeli u sporu, prema pravilu o teretu dokazivanja trebali dokazati postojanje činjenica prema kojima ih ti Predugovori (iako u pisanom obliku, jasni) ne bi obvezivali, onih činjenica - na koje se tijekom postupka pozivaju, konkretno: da Predugovori u pisanom obliku i s njihovim sadržajem ne odgovaraju onome što je stvarno ugovoreno i izvršeno (glede isplate cijene), odnosno da sadržaj istih nije odgovarao stvarnoj volji tužitelja i prednika tuženika - te da kao takvi u odnosu na u njima naznačenu potvrdu o isplati dijela cijene ne vezuju (a što oni u postupku nisu dokazali valjanim dokazima, nego tek vlastitom analizom priležeće dokumentacije, kao tek jednom od teoretski mogućih varijanti).
8. Tijekom postupka, pa i u žalbi tuženici su isticali da je među strankama zaključen i Sporazum o cijeni i kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2008.
9. Tuženici su isticali u žalbi da je citirani Sporazum prvi pisani akt između tužitelja i prednika tuženika u svezi nekretnine zk.č.br. 41/4, oranica [adresa] u [adresa], k. o. [katastarska općina], da predstavlja stvarnu i pravu volju između stranaka te se isti mora uzeti u obzir i dovesti u svezu sa kasnijim predugovorima koji su sklopljeni između tužitelja i prednika tuženih.
Sud prvog stupnja utvrđuje sadržaj citiranog Sporazuma i što se iz njega utvrđuje, ta utvrđenja kao i sva ostala prihvaća sud drugog stupnja, ali je pri tome razvidno kako je sudovi propuštaju utvrditi, cijeniti i dovesti u svezu sa svim ostalim dokazima sadržaj tog Sporazuma prema kojem:
- je u čl. 2. navedenog Sporazuma ugovorena kupoprodajna cijene zemljišta u
[adresa] u iznosu od 590.000,00 Eur-a,
- je u čl. 2 izričito navedeno da se dio kupoprodajne cijene od 590.000,00 Eur-a podmiruje u stvarima, odnosno davanjem pod račun nekretnine u vlasništvu tužitelja - stan u prizemlju u zgradi na [adresa], a što odgovara vrijednosti od 160.000,00 Eur-a od ukupno ugovorene cijene,
- je u čl. 2. Navedenog sporazuma ugovoreno da će se ostatak cijene platiti u trenutku kada se stvore uvjeti i ovjeri kupoprodaji ugovor (ostatak cijene matematički iznosi 430.000,00 Eur-a),
- Sporazum ne propisuje nikakvu obavezu sklapanja bilo kakvih predugovora oko predmetnih zemljišta jer u cijelosti regulira materiju pravnog posla,
- je obveza tužitelja kao kupca ishoditi lokacijsku dozvolu za nekretninu koja je predmet prodaje ([adresa]),
- da u slučaju ne-ishođenja lokacijske dozvole, dolazi do raskida i da strane nemaju nikakvih potraživanja.
10. Prema čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 55/01-proč. tekst, 5/14, 85/10-proč. tekst) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.
11. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
12. Sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u oduci poslovni broj U-III/8181/2014 od 27. travnja 2017. ignoriranje argumentacije na kojoj stranka u sudskom postupku temelji svoj zahtjev za pružanje pravne zaštite (uključivo i one na instancijskoj razini odlučivanja) i izostanak očitovanja o njezinim bitnim navodima može imati za posljedicu onemogućavanje prava na djelotvornu zaštitu njezinih prava i pravnih interesa pred sudom. Polazeći od svega navedenog, Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne preostaje nego utvrditi da se osporene presude ne mogu ocijeniti drukčije nego arbitrarne. Stoga je podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava.
13. Vodeći računa o važnosti Sporazuma od 16. svibnja 2008. i s obzirom na sadržaj ugovorenih uglavaka tog Sporazuma na tumačenje odnosa između stranaka, i prema ocjeni ovog suda paušalno i neargumentirano odbacivanje tog Sporazuma i njegovog sadržaja, pri čemu se značaj i važnost daje sadržaju kasnijih isprava (Predugovori) po ocjeni ovog suda obrazloženje odluke suda drugog stupnja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje ocjene čime je sud drugog stupnja postupa čime je došlo do grube povrede po pravila parničnog postupka i povrede prava na pravično suđenje i s tim ustavnim pravom prava na obrazloženu odluku.
14. Dakle, kako sud drugog stupnja nije dao razloge o odlučnoj činjenici, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Budući da je slijedom navedenog počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP -a.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
