REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2246/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., Bjelovar, Zvijerci 71, OIB 72272725407, (pravni sljednik ANAMIL d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 2 c), protiv tuženika NLK trgovina i distribucija d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24, OIB 19391820383, kojeg zastupa punomoćnik Goran Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, radi isplate iznosa od 5.950,21 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1013/2023-62 od 20. travnja 2026., 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1013/2023-62 od 20. travnja 2026. u točkama I. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1013/2023-62 od 20. travnja 2026. u točkama II. i IV. izreke, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1013/2023-62 od 20. travnja 2026. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac, Zagreb, poslovni broj Ovrv-1878/2019 od 11. lipnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 5.950,21 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 265,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac, Zagreb, poslovni broj Ovrv-1878/2019 od 11. lipnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 8,96 eura sa zateznim kamatama, ako i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 104,52 eura sa zateznim kamatama, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura (točka III. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura, kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, naročito dokaza financijskim vještačenjem, zaključio o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva jer je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine na ime pružene usluge nadzora nekretnine temeljem nesporno sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017. (dalje: Ugovor). Prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanom tuženikovu prigovornu tvrdnju da su u cijenu zakupa uključene i sve režije, uključujući i uslugu nadzora, budući da je čl. 9. Ugovora ugovoreno da organizaciju nadzora građevine provodi i organizira zakupodavac, a da troškove u razmjernom dijelu snosi zakupac, odnosno tuženik. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) održao na snazi citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi za iznos glavnice od 5.950,21 eura sa zateznim kamatama, dok je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome sudu da pobijanu presudu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 524,40 eura.
4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 461.a st. 6. i 9. ZPP-a jer je prihvatio isprave koje je tužitelj dostavio tek na pripremnom ročištu održanom 20. siječnja 2021. (predmetni Ugovor), kao i isprave koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 13. veljače 2024. Dalje u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o tome da je usluga nadzora bila uključena u iznos zakupnine, kao i da iz računa društva Brunnea d.o.o. proizlazi da se radi o usluzi tjelesne zaštite, a ne usluzi nadzora nekretnine. Osim toga, ukazuje kako je prava volja ugovornih strana bila da zakupnina obuhvaća i uslugu nadzora, a u prilog tome govori i činjenica da je tužitelj retroaktivno izdao račun za razdoblje od godine dana. Daljnjim žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz zastupnice po zakonu tužitelja, koja nije potpisala predmetni Ugovor, niti je imala saznanja o pravoj namjeri ugovornih strana, dok iskaz zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka nije prihvatio jer je smatrao da su zainteresirani za ishod ovog spora. Konačno, tuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnom činjenici, odnosno o pravodobnosti izdavanja računa. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.
7. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke II. izreke kojom je ukinut platni nalog za dio ovršnog troška i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev te točke IV. izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP-a kao što je odlučeno u izreci ovog rješenja.
8. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točke I. i III. izreke) ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Prije svega, valja reći da se ovdje radi o trgovačkom sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) te se u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pretežiti dio žalbenih navoda tuženika odnosi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te tuženik iznosi vlastite zaključke i ocjenu dokaza, suprotno činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Međutim, ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a). Osim toga, u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnijeti zbog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a. Stoga ovaj sud ne može razmatrati žalbene navode tuženika koji se odnose na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a vezano uz čl. 461.a ZPP-a. Međutim, neovisno o navedenom, ukazuje se tuženiku da se odredbe čl. 461.a st. 6. i 9. ZPP-a primjenjuju na postupke koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP-a, odnosno od 1. rujna 2019., dok je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut 10. lipnja 2019.
10. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da njezina izreka nije nerazumljiva, niti proturječi razlozima pobijane presude, pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.950,21 eura na ime naknade za usluge nadzora nekretnine.
12. Ovdje se ističe kako je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari već donio presudu poslovni broj Povrv-150/2020 od 15. travnja 2021. kojom je u cijelosti ukinut citirani platni nalog i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.648,00 kn (točka II. izreke).
13. Navedena presuda ukinuta je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1927/2023 od 25. listopada 2023. jer je sud propustio cijeniti sve dokaze te nije naveo razloge neizvođenja predloženih dokaza saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka. Iz dane upute iz navedenog rješenja proizlazi da će prvostupanjski sud odlučiti o izvođenju predloženih dokaza, ocijeniti izvedene dokaze te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je postupio po danoj mu uputi te donio pravilnu i zakonitu presudu.
15. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno izvedenim dokazima, da su stranke bile u obveznopravnom odnosu s osnove Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017., i to tužitelj kao zakupodavac, i tuženik kao zakupoprimac, da je odredbom čl. 9. predmetnog Ugovora ugovoreno da organizaciju nadzora građevine provodi i organizira tužitelj, a da troškove u razmjernom dijelu snosi tuženik kao zakupoprimac, da su stranke učinile nespornim činjenicu da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora koristio razmjerni dio od 16,23% ukupne površine objekta, da je tužitelj predmetnim računima zaračunao tuženiku naknadu za nadzor nekretnine s obzirom na razmjerni dio od 8,05% ukupne površine objekta, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i održao platni nalog na snazi za iznos glavnice od 5.950,21 eura sa zateznim kamatama (čl. 451. st. 3. ZPP-a).
16. Činjenica da je tužitelj izdao račune retroaktivno za razdoblje od godinu dana ni na koji način ne utječe na tuženikovu obvezu plaćanja ugovorene naknade za nadzor objekta, jer se tuženikova obveza plaćanja naknade za nadzor ne temelji na izdanom računu, već na sadržaju odredbe čl. 9. Ugovora.
17. Isto tako, pogrešno tuženik smatra da se usluga tjelesne zaštite ne može smatrati nadzorom nekretnine, jer se nadzor nekretnine može vršiti i putem video nadzora, tjelesne zaštite i na drugi način.
18. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
20. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu u pobijanom dijelu jer ne postoje dopušteni razlozi radi kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb, 3. lipnja 2026.
Sudac
Dubravka Zubović
