Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-977/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj d.o.o., Garešnica, V. Nazora 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Toniu Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 32, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1071/2024-73 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P -1071/2024-73 od 7. siječnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

III. Naređuje se da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.029,24 eura, iznosa od 7.145,25 eura, iznosa od 11.262,10 eura i iznosa od 962,50 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 8.401,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 eura (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa od 3.875,00 eura do zatraženog iznosa od 8.125,00 eura odnosno za iznos od 4.250,00 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke)..

2. Protiv točke I. i II. izreke presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke III. izreke podnio je i tuženik također iz svih razloga iz predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka i u tom dijelu prihvati.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koja je tužitelj platio tuženiku temeljem nepoštenih i ništetnih odredba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

6. U postupku nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženika Slavonska banka d.d., kao kreditor, sklopili Ugovor o [broj kredita] od 11. travnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF uz rok otplate od 20 godina. Također, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena početna kamatna stopa od 4,90 % koja je promjenjiva, te da se tužitelj obvezao vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu švicarski franak. Na kraju, nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 15. lipnja 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu presude: Sporazum o konverziji) kojim je provedena konverzija tužiteljevog kredita u kredit denominiran u EUR.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da odredbe Ugovor o kreditu sklopljenog 11. travnja 2005. kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene i posljedično tome ništetne, te tužbenim zahtjev traži da mu tuženik vrati iznose koje temeljem nepoštenih odredba primio i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da kreditor tužitelja Slavonska banka d.d. Osijek nije bio stranka u postupku kolektivne pravne zaštite koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim borjem P -1401/12. S obzirom tuženika ne obvezuje presuda koja je donijeta u postupku kolektivne pravne zaštite, sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj, da bi uspio u sporu, trebao istaknuti deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, pa kako tužitelj nije istaknuo deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i kako nije bilo osnove da se u postupku primjenjuju pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

9. Međutim, utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna na što osnovano u žalbi ističe tužitelj. Naime, u trenutku pokretanja postupka zaštite kolektivnih interesa i prava koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem P-1401/12 izvorni kreditor tužitelja Slavonska banka d.d. nije postojala kao pravna osoba jer je bila pripojena tuženiku koji je tada imao naziv Hypo Alpe -Adria- Bank d.d., pa stoga i nije mogla sudjelovati kao tuženik u kolektivnom sporu. Tuženik Addiko Bank d.d. je nesporno pravni sljednik Slavonske banke d.d. te je sudjelovao kao tuženik u kolektivnom sporu. Stoga odluke koje su donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem P-1401/12 odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d. (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1135/2023 od 3. siječnja 2024., Rev-346/2024 od 29. svibnja 2024. i Rev-559/2024 od 10. lipnja 2025.).

10. Međutim, čak i kada bi se i prihvatilo pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja o neprimijenjivosti odluka koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, to, samo za sebe, ne bi značilo da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, tužitelj je činjenično u tužbi, a posebice u podnesku od 23. listopada 2019. kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, isticao i da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne i stope i valutne klauzule nepoštene i posljedično tome ništetne pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03). Stoga je sud prvog stupnja, čak i ako je smatrao da tuženika ne obvezuju presude koje su donijete u kolektivnom sporu, bio dužan ocijeniti izvedene dokaze, te utvrditi da li su sporne odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 tj. radi li se o ugovornim odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Pogrešno je i pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tužitelj kao potrošač trebao istaknuti i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim, te da bi se tek nakon isticanja takvog zahtjeva u konkretnom slučaju mogao prihvatiti i njegov restitucijski tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je istaknuo kondemnatorni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu. Raspravljanju o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva nužno obuhvaća utvrđivanje postojanje ili nepostojanja pravnog odnosa i sadržaja tužiteljevih ovlaštenja i tuženikovih obveza. Stoga svakoj kondemnatornoj presudi prethodi deklaratorno utvrđenje postojanja ili nepostojanja spornog pravnog odnosa (deklaratorni preambul) koji se unosi u obrazloženje presude. Naravno, tužitelj taj deklaratorni preambul može istaknuti kao zasebni deklaratorni tužbeni zahtjev, kako to propisuje odredba čl. 187. st. 3. ZPP, ali tužitelj to nije dužan učiniti. Dakle, suprotno mišljenju suda prvog stupnja, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio dužan isticati deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti, već je sud na temelju činjenica koje je utvrdio u postupku trebao kao prethodno pitanje s učinkom samo u toj parnici (čl. 12. st. 2. ZPP) riješiti da li je sporni ugovor zbog nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ništetan ili nije. To sud prvog stupnja nije učinio tako da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, zbog navedenog pobijana presuda ne sadrži razloga o odlučnim činjenicama uslijed čega je i počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka tako da je i žalba tuženika osnovana.

14. Imajući u vidu prirodu bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje je počinio sud prvog stupnja, kao i brojnost pogrešnih pravnih shvaćanja izraženih u pobijanoj presudi, temeljem čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem suda prvog stupnja.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj žalbeni sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno ocijeniti da li je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz postupka kolektivne pravne zaštite. Također, sud prvog stupnja će utvrditi radi li se o ugovornim odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nakon čega će moći utvrditi predstavljaju li sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne odredbe. Pritom će sud prvog stupnja ocijeniti i osnovanost i prigovora koje tuženik ističe u postupku.

17. U odnosu na sporno pravno pitanje konverzije kredita sud prvog stupnja će prilikom donošenja odluke imati u vidu da, prema stavu ovog suda, odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15) kao i provedena konverzija kredita ne derogiraju pravo tužitelja kao potrošača na potpunu restituciju tj. njegovo subjektivno pravo da mu tuženik potpuno vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo, o čemu je pravni stav izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.

18. U tom smislu, sud prvog stupnja će, ako bi utvrdio da osnovni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, utvrditi da li je nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija tj. da li je uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu nije bilo. Pritom će posebice imati u vidu da se iznos preplate, ako je isti utvrđen prilikom konverzije, ne može kumulirati sa iznosom koji tužitelju pripada temeljem restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužitelj ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj