Poslovni broj: Usž-1550/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČNŠ iz [adresa], 70340935151, koju zastupa opunomoćenik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČN iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1395/2024-9, od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1395/2024-9, od 11. veljače 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/23-02/506, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 18. travnja 2024. te se predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

III.  Nalaže  se  tuženiku  Ministarstvu  prostornoga  uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, da u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove odluke, tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave u Makarskoj, KLASA: UP/I -361-03/19- 01/000073, URBROJ: 2181/1-11-00-03/03-23-0045 od 25. kolovoza 2023. (ispravljenoj rješenjem od 27. rujna 2023.), odobrena je zainteresiranoj osobi ČN rekonstrukcija postojeće stambene zgrade površine 235,48 m[2] u stambeno- poslovnu građevinu površine 608,82 m[2] , na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zahvat obuhvaća izgradnju suterena, prvog, drugog i trećeg kata s četiri stambene jedinice, dvije smještajne jedinice i garažom, prema glavnom projektu projektanta MN, dipl. ing. arh. (ZOP: KS-25/19).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Građevinske dozvole uz obrazloženje da je projekt u cijelosti usklađen s prostorno- planskom dokumentacijom, da su ishođene sve potrebne potvrde javnopravnih tijela, uključujući potvrdu MUP-a o zaštiti od požara te da su prigovori tužiteljice o udaljenosti od međe i tehničkim manjkavostima neosnovani.

1.2. Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila poništenje rješenja tuženika i Građevinske dozvole. Prvostupanjski upravni sud je utvrdio da je zahvat u skladu s Urbanističkim planom uređenja (UPU) naselja [adresa], koji za interpolacije dopušta udaljenost od 1 m od susjedne međe, kao i da su ispunjeni svi bitni zahtjevi za građevinu. U odnosu na prigovore sadržane u tužbi Sud je odbio dokazne prijedloge za provođenje očevida i vještačenja po vještaku za protupožarnu zaštitu i mjerniku, smatrajući takav prijedlog suvišnim, jer su činjenice utvrđene uvidom u dokumentaciju spisa.

2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud paušalno odbio njezine prigovore vezane uz protupožarnu sigurnost, zanemarujući stručnu reviziju i dopunu revizije ovlaštenog revidenta RN iz rujna 2023. Navodi da protupožarni elaborat (Almel Dubrovnik d.o.o., T.D. 21/19-1) sadrži brojne kritične nedostatke. Upravo s tim u vezi navodi da nije osiguran propisani vatrogasni pristup za stan S4 na trećem katu, kao ni da su prikazane visinske razlike, ni vodoravni radijusi zaokretanja vatrogasnih vozila. Osporava dopuštenost građenja na tako maloj udaljenosti od međe, tvrdeći da članak 78. PPU Općine Tučepi propisuje minimalno 4 metra (odnosno 3 metra prema općim odredbama), dok projekt predviđa udaljenost od 1,58 m . Posebno naglašava da je ranija dozvola za isti zahvat poništena upravo zbog identičnih nedostataka u protupožarnom elaboratu. Smatra da je odbijanjem njenog prijedloga za provođenjem očevida i vještačenja, prvostupanjski upravni sud povrijedio njeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu i rješenje, ili ih preinači uz naknadu troškova.

3. Tuženik iako uredno pozvan rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 14. ožujka 2025., svoj odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Zainteresirana osoba ČN u odgovoru na žalbu navodi da su prigovori tužiteljice neosnovani i usmjereni uglavnom na osporavanje požarnog elaborata. Smatra da je prvostupanjski upravni sud donio zakonitu odluku na čije argumente se poziva.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi žalbu osnovanom.

6. Polazno Sud navodi kako se spor formira oko okolnosti jesu li u konkretnom ispunjeni bitni zahtjevi zaštite od požara, odnosno posebno oko procesnog prava tužiteljice da u upravnom sporu traži preispitivanje tehničkih parametara projekta, a koji parametri su verificirani potvrdama nadležnih javnopravnih tijela.

7. Sud u tužbi kojom se traži ocjena zakonitosti osporenog rješenja nalazi kako je tužiteljica dostavila Reviziju i Dopunu Revizije kojom stručna osoba ukazuje na brojne nedostatke i nepravilnosti pri izradi protupožarnog elaborata. Cijeneći okolnost da su Revizija i njena dopuna sačinjeni izvan postupanja, tužiteljica je u svojoj tužbi izričito tražila „očevid na mjestu spora uz vještaka mjernika i vještaka protupožarne zaštite.“ Sud nalazi kako je opisanim postupanjem tužiteljica tražila adekvatan odgovor na stručne stavove javnopravnih tijela, a na kojima je ustanovljeno rješenje, što je evidentno njeno konvencijsko i ustavno pravo.

8. Prvostupanjski sud je ovaj prijedlog odbio, navodeći u svom raspravnom rješenju od 22. siječnja 2025. kako je taj dokazni prijedlog „nepotreban i suvišan, s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika te spisu upravnog spora, a imajući na umu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.“ Ovakvim obrazloženjem prvostupanjski upravni sud je sadržajno nekritički prihvatio stav sadržan u Potvrdi o usklađenosti glavnog projekta sa zakonskim odredbama iz područja zaštite od požara KLASA: 245-02/23-04/2122, URBROJ: 511-01-368-23-2 od 4. travnja 2023., propuštajući preispitati istog unatoč jasnom traženju stranke.

8.1. S takvom odlukom u vezi, ovaj Sud navodi da potvrda javnopravnog tijela u postupku izdavanja građevinske dozvole stvara presumpciju zakonitosti, ali ona nije neoboriva. U situaciji kada tužiteljica prilaže konkretan i obrazložen stručni nalaz ovlaštenog revidenta, koji detektira egzaktne tehničke propuste u protupožarnom elaboratu (nedostatak radijusa zaokretanja, neadekvatan pristup za stan na 3. katu, udaljenost od međe, etc.), sud se ne može bezrezervno prikloniti stavu tuženika bez jasne ocjene tih prigovora.

9. Iz ovog slijedi da se, u situaciji kada se predmet spora formira oko pitanja za čiji odgovor je potrebno specifično stručno znanje, kao primjerice znanje o požarnom inženjerstvu, Sud se ne može i ne smije bezrezervno prikloniti stavu jedne od strana postupka i bez obzira što ta strana djeluje s javnim ovlastima.

10. Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Bulinwar OOD i Hrusanov protiv Bugarske (66455/01) naglašava da pravo na pošteno suđenje uključuje obvezu suda da ispita ključne argumente stranaka. Također, u predmetu T.G. protiv Hrvatske (39701/14), ESLJP je utvrdio povredu jer stranci nije omogućeno učinkovito osporavanje dokaza.

11. Odbijanjem vještačenja u specifičnom tehničkom području zaštite od požara, u kojem sud ne raspolaže stručnim znanjem, prvostupanjski upravni sud je povrijedio načelo "jednakosti oružja", jer je onemogućio tužiteljicu da dokazuje tvrdnju da projekt ugrožava njezinu sigurnost i imovinu, što je u suprotnosti s praksom ESLJP -a iz predmeta Bistrovic protiv Hrvatske (25774/05), koji nalaže postizanje "pravične ravnoteže" između interesa investitora i prava susjeda na sigurnost.

12. Budući da Sud u ovom predmetu ne nalazi da je tužiteljici omogućeno sudjelovanje ravnomjernim oružjem, pobijanu presudu nalazi nezakonitom. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

13. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku(Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUP), propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

14. Člankom 65. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kada je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.

15. Sud razumije kako tuženik može imati stručna znanja da ocijeni stručnu podlogu na kojoj je doneseno rješenje. Ova okolnost međutim ne može i ne smije značiti da se protivnoj strani argumentom autoriteta onemogućuje sudjelovanje u postupku na način da izostane jasno i argumentirano obrazloženje koje će stranci postupka, a koja je u pravilu na razini laika prosječnih sposobnosti, razjasniti razloge neosnovanosti njegovih stavova.

16. Cijeneći navedeno i uvažavajući okolnost da predloženo dokazno sredstvo može biti neadekvatno, ukoliko se njime neće dokazati ono što je pravno relevantno, Sud ukazuje na članak 8. stavak 1. točka 2. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), kojim je propisano da su temeljni zahtjevi za građevinu sigurnost u slučaju požara, kao i na članak 25. stavak 1. alineju 3. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj: 92/10. i 114/22.), a kojim je određeno da se prilikom projektiranja i građenja građevine mora osigurati zaštita od požara, kao jedan od bitnih zahtjeva za građevinu propisanih posebnim propisom kojim se uređuje područje prostornog uređenja i gradnje, tako da se u slučaju požara: spriječi širenje vatre na susjedne građevine. Iz ovog razloga Sud zauzima stav da je bilo potrebno na jasnoj razini razložiti iz kojeg razloga su u konkretnom zadovoljeni navedeni parametri.

17. Sud ne nalazi da je tuženik u osporenom rješenju na jasan i nedvosmislen način obrazložio razloge zbog kojih smatra kako je u konkretnoj situaciji udovoljeno sigurnosnim zahtjevima. Iz ovog razloga Sud zauzima stav kako je rješenje tuženika nezakonito, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. Stoga će u nastavnom postupanju tuženik ili njegovo prvostupanjsko tijelo, na jasan i nedvosmislen način detektirati i otkloniti uspostavljene prigovore. Suprotno tome, ukoliko takav prigovor ne mogu otkloniti, odnosno ukoliko tuženik ili njegovo prvostupanjsko tijelo ne raspolaže stručnim znanjem za ocjenu specifičnih parametara, provesti će vještačenje po vještaku odgovarajuće struke i na tom mišljenju zasnovati novu odluku. Sud navodi i kako se jednak standard uspostavlja i za preostale prigovore tužiteljice.

19. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

20. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog ročišnim zapisnikom od 22. siječnja 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužiteljica je na temelju tbr. 27. točka 1. Tarife, podnijela zahtjev za sastav tužbe te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijela zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište u iznosu od po 1.000,00 Eura, odnosno iznos od 2.000,00 Eura.

21. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

22. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

23. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništena pobijana presuda, kao i osporeno rješenje, Sud zaključuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužiteljica potražuju svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

28. Sud u cijelosti opravdanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastavljanja tužbe, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić