REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1009/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DUBROVNIK REMARKABLE TRAVEL d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, Ive Dulčića 11, OIB: 98538984689, koje zastupa opunomoćenik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 30, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1100/2024-8, od 2. prosinca 2025. na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1100/2024-8, od 2. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-320-02/20-01/1521, URBROJ: 2117-13/6- 22-08, od 11. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbačena je kao nepravovremena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja istog tijela, a kojim je tužitelju utvrđena visina jednokratne naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

1.1. Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22-21/11, URBROJ: 525-06/195-24-2, od 20. ožujka 2024., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je na dostavnici kojom se dokazuje primitak pismena otisnut pečat tužitelja te da je i ta dostavnica vlastoručno potpisana.

1.2. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadom troškova tog dijela upravnog spora , uz obrazloženje kako je uredno popunjena dostavnica javna isprava, a koja dokazuje ono što se u njoj utvrđuje ili potvrđuje.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako se pitanje pravodobnosti izjavljivanja žalbe ne može se promatrati odvojeno od pitanja urednosti dostave prvostupanjskog rješenja, budući da rok za žalbu počinje teći tek od dostave koja proizvodi pravni učinak u odnosu na adresata. S tim u vezi navodi da tijekom postupka nije odgovoreno na odlučne okolnosti, a koje se odnose na osobu koja je pismeno zaprimila, odnosno na pitanje je li ta osoba imala svojstvo ovlaštene osobe, odnosno je li ta osoba bila zaposlenik tužitelja u smislu pravila o dostavi pravnoj osobi. Ističe kako je upravo je na te okolnosti predlagao izvođenje dokaza te s tim u vezi ukazuje na njegov prijedlog za pribavljanje podataka HZMO-a radi utvrđenja postojanja zaposlenih u relevantnom razdoblju, prijedlog grafološkog vještačenja radi provjere potpisa na dostavnici, kao i prijedlog saslušanja dostavljača radi utvrđenja okolnosti uručenja pismena, a za koje prijedloge navodi kako su bili usmjereni isključivo na razjašnjenje pretpostavke uredne dostave. Ističe kako se pravila o dostavi pravnoj osobi ne svode isključivo na postojanje ispunjene dostavnice, već pretpostavljaju da je pismeno uručeno osobi koja je ovlaštena za primitak pismena, odnosno zaposleniku, ako je takva osoba postojala. Stoga zaključuje da dostavnica kao dokaz o primitku pismena dobiva svoje puno dokazno značenje tek kada se sagleda u povezanosti s identitetom i svojstvom osobe koja je pismeno zaprimila. Iz obrazloženja presude proizlazi da su navedene okolnosti ostale u drugom planu, dok je zaključak o početku tijeka roka za žalbu izveden prvenstveno iz formalnog datuma navedenog na dostavnici. Stoga zaključuje kako je određenje o početku tijeka roka doneseno bez razmatranja svih pretpostavki nužnih da bi se dostava smatrala urednom. Slijedom te okolnosti predlaže ovom sudu da usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz uvažavanje pravnih stajališta iznesenih u ovoj žalbi i uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi kako se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 109. Zakona o propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

8.1. Člankom 113. Zakona propisano je da će prvostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

9. Sukladno naprijed navedenom Sud nalazi kako se u ovom predmetu spor formira oko okolnosti je li zakonita odluka prvostupanjskog upravnog suda u kojoj taj sud u konkretnoj činjeničnoj situaciji pokloni vjeru uredno i cjelovito ispunjenoj dostavnici kao javnoj ispravi, bez provođenja dokaznih radnji koje tužitelju omogućuju da dokaže suprotno.

10. Sud nalazi kako je pobijana presuda utemeljena na činjenici kako se na dostavnici, kao javnoj ispravi u smislu članka 60. Zakona, nalazi pečat tužitelja, kao i da iz same dokumentacije koja je dostavljena u privitku tužbe proizlazi da je tužitelj u trenutku primitka Prvostupanjskog rješenja, imao jednu zaposlenu osobu koja je pismeno mogla zaprimiti, a ne nijednu kako to tvrdi.

11. Člankom 60. stavkom 2. Zakona propisano je da se pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

11.1. Člankom 60. stavkom 3. Zakona propisano je da ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.

12. Cijeneći naprijed navedenu odredbu Sud nalazi kako se uredno sačinjena dostavnica ima smatrati javnom ispravom, jer je izdana od osobnosti na koju su prenesene javne ovlasti, unutar granica nadležnosti i u propisanom obliku. Stoga se smatra dokazanim ono što je u toj ispravi navedeno. Isto tako i u odnosu na vjerodostojnost isprave u smislu članka 60. stavkom 3. Zakona teret dokaza da dostavnica nije potpisana po ovlaštenoj osobi leži na tužitelju.

13. U tom smislu tužitelj je u svom podnesku predanom prvostupanjskom upravnom sudu 10. studenoga 2025. predložio da se pribavi izvornik dostavnice s podatcima dostavljača, da se pribavi podatak od HZMO-a, kao i uvid u službene registre, a radi utvrđenja broja zaposlenih kod tužitelja u relevantnom razdoblju, prijedlog grafološkog vještačenja radi provjere potpisa na dostavnici te konačno i eventualno prijedlog saslušanja dostavljača i zakonskog zastupnika tužitelja radi utvrđenja okolnosti uručenja pismena.

14. Cijeneći pobijanu presudu, a kojom je zakonitim ocijenio osporeno rješenje bez provođenja predloženih dokaza, ovaj Sud polazi od okolnosti da spisu tuženika već prileži izvornik dostavnice na kojoj je otisnut pečat tužitelja, a za kojeg i nije sporno da pripada upravo tužitelju te da se kao mjesec zaprimanja navodi prosinac 2021. godine.

15. Isto tako Sud navodi, a kako je to i prvostupanjski upravni sud jasno naznačio u pobijanoj presudi, da je tužitelj uz tužbu dostavio Izvještaj o subjektu FININFO od 2. svibnja 2024. i u kojem je navedeno, u dijelu "pokazatelji zaposlenih, produktivnost i prosječna plaća", kako je tužitelj u 2021. godini imao jednog zaposlenog. Navedeno je materijalni dokaz koji potvrđuje broj zaposlenih u relevantnom razdoblju te ga je prvostupanjski upravni sud mogao uzeti vjerodostojnim i posebno iz razloga jer je dostavljen po samom tužitelju. Stoga ni ovaj sud ne nalazi potrebnim po službenoj dužnosti pribavljati izvode iz službenih evidencija o broju zaposlenika tužitelja i posebno kraj okolnosti da je i sam tužitelj svakodobno to mogao učiniti.

16. Konačno i vezano uz opisana utvrđenja ovaj Sud zauzima stav da je kraj nesporne okolnosti da je pečat na dostavnici službeni pečat tužitelja, da je dostavnica uredno potpisana, da je istu mogao potpisati zaposlenik društva, odnosno osoba za koju sam tužitelj u svojoj tužbi navodi „da je potpisnik mogao pristupiti pečatu“, Sud izvođenje grafološkog vještačenja nečitkog potpisa preko kojeg je otisnut pečat, jednako kao i dokaz saslušavanjem nepoznatog poštara na okolnost dostave koju je izvršio prije četiri godine, smatra protivnim načelu učinkovitosti i ekonomičnosti.

17.1. Člankom 49. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

17.2. Člankom 49. stavkom 4. ZUS-a određeno je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

18. Cijeneći naprijed citirane procesne odredbe Sud ističe kako su one ustanovljene u okolnosti da upravni sudovi ne vode prvotno postupanje, već polazno ocjenjuju zakonitost onog što je već utvrđeno te tek ukoliko nađu nedostatke ili netočnosti u ranijim utvrđenjima, samostalno izvode dokaze usmjerene ka utvrđenju materijalne istine. Stoga u situaciji kada postoji dostatno utvrđeno činjenično stanje, a kako je to u konkretnom slučaj, načelo učinkovitosti nalaže donošenje odluke i bez provođenja dokaza za koje se ne može racionalno smatrati da bi doveli do drugačijeg ishoda. Slijedom ovog stava Sud utvrđuje kako je zakonito određenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je utemeljio svoju odluku na činjenicama utvrđenim u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, budući da su činjenice utvrđene na naprijed opisani način dostatne za formiranje zakonite odluke.

19. Sukladno navedenom Sud pravilnim ocjenjuje odluku prvostupanjskog upravnog suda temeljem kojeg je odbio dokazne prijedloge i zakonitim ocijenio osporeno rješenje.

20. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve njegove troškove. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

21. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić