Poslovni broj: Usž-712/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bio svijet d.o.o. iz Neviđana, Neviske kolede 28, kojeg zastupa opunomoćenik Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, III Vrbik 9, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, Zagreb, Radnička cesta 80, radi ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 992/2025-11 od 3. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-992/2025-11 od 3. studenog 2025.

II. Poništava se točka I. i III. izreke rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I -351-03/24- 09/173, URBROJ: 517-04-1-2-25-18 od 25. ožujka 2023. i predmet se vraća tom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (slovima: četiritisućešezdesetdvaeura i pedesetcenti) u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-351-03/24-09/173, URBROJ: 517-04-1-2- 25-18 od 25. ožujka 2023. u dijelu u kojem je ocijenjeno da je za namjeravani zahvat „Agrosunčana elektrana Bibinje“ u Općini Bibinje, Zadarska županija, potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika određeno je u točki I. izreke da je za namjeravani zahvat Agrosunčana elektrana „ASE Bibinje“, Općina Bibinje, Zadarska županija potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, dok je točkom II. određeno da nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu . Nadalje je točkom III. izreke određeno da predmetno rješenje prestaje važiti ukoliko tužitelj u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ne podnese zahtjev za provedbu postupka procjene utjecaja na okoliš, a da se važenje tog rješenja na zahtjev tužitelja može produžiti na još dvije godine uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu sa zakonom i drugi uvjeti u skladu s kojima je rješenje izdano (točka IV. izreke), kao i da se predmetno rješenje objavljuje na internetskim stranicama tuženika (točka V. izreke).

3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je rješenje tuženika osporavao radi više osnova, a da je prvostupanjski sud neke od tih osnova ocijenio osnovanim, neke neosnovanim te je unatoč tome osporavano rješenje ostavio na snazi vodeći se pogrešnim načelom da je postojanje i jednog valjanog razloga dovoljno da bi se ono ostavilo na snazi i tužbeni zahtjev odbio. Osim toga, smatra da je sud neosnovano sam utvrđivao sporne činjenice među strankama, a da pri tome nije proveo vještačenje, iako sam ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem o spornim činjenicama. U nastavku žalbe ponavlja da pitanje radi li se u konkretnom slučaju agrosolarnih elektrana o samostojećim objektima ili integriranim objektima predstavlja pravno pitanje jer je notorna činjenica da su agrosolarne elektrane po svojoj definiciji integrirane jer se postavljaju nužno u postojeće poljoprivredne nasade i funkcioniraju samostalno i bez poljoprivrednih kultura koje štite i zbog kojih se postavljaju. Suprotno tome, ističe da je sud prihvatio stajalište tuženika da se radi o samostojećim objektima jer se izravno ugrađuju u zemlju, a svoje stajalište je potkrijepio podacima iz Elaborata zaštite okoliša kojeg je izradio sam tužitelj, a da je pritom izostavio stav Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koji u potpunosti konvenira stavu tužitelja. Prigovara da je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje ukoliko već smatra da sporno pitanje predstavlja spor o činjenicama, a ne o pravu. Obrazlaže da se sunčane elektrane kao samostojeći objekti navode kao dio točke 2. Priloga II Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, a koja točka ima naslov „Energetika“, dok agrosunčane elektrane sadržajno potpadaju pod točku 1. iste Uredbe („Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura“) kako je to i sam tuženik u svojem zaključku od 24. rujna 2025. naveo jer da je ugradnja fotonaponskih sustava kod solara sekundarna i kompletna djelatnost koja je u funkciji poljoprivredne proizvodnje, a da agrosolari predstavljaju agrotehničku mjeru. Zaključuje da prvostupanjski sud uopće ne razlikuje pojmove (sunčane elektrane kao samostojeće objekte, sunčane elektrane kao integrirani objekti i agrosunčane elektrane koje su po definiciji integrirani objekti) i ne vrednuje ih na odgovarajući način, a samo je jedan od njih predmet Uredbe (sunčana elektrana kao samostojeći objekt). Nadalje navodi da je sud u točki 13. obrazloženja osporene presude utvrdio da je tuženik pogrešno ocijenio da je riječ u konkretnom slučaju o vrijednom poljoprivrednom zemljištu (P1 i P2), međutim je istodobno prihvatio stav tuženika iz rješenja da će utjecaj agrosolara na poljoprivredno zemljište i poljoprivredu navedenog područja biti trajan i značajan, čime je smatra prekoračio svoje sudske ovlasti jer je analizirao nešto glede čega ne raspolaže realnim i pravno relevantnim znanjem, a što niti sam tuženik ne dovodi u pitanje. Naime, smatra da sud ne raspolaže znanjem iz područja energetike, poljoprivrede i zaštite okoliša koje bi bilo pravno relevantno da bi sam sud mogao meritorno donositi zaključke o tome da li je u Elaboratu na zadovoljavajući način ili u dovoljnoj mjeri prikazan pozitivan utjecaj agrosolara na zemljište na kojem će se isti nalaziti. Osim toga, ističe da navedenu okolnost ne osporava niti sam tuženik, već on cjelokupan stav temelji na očito dokazano netočnoj tvrdnji da će se planirani zahvat provoditi na vrijednom poljoprivrednom zemljištu P1 i P2 kategorije. U tom dijelu smatra da je odluka suda arbitrarna jer sud paušalno iznosi svoje mišljenje o sadržaju stručnog dokumenta, ne navodeći što bi to isto trebao dodatno sadržavati, dok u svim ostalim segmentima prihvaća sadržaj Elaborata kao temelj za svoju odluku. Potom obrazlaže da sud prihvaća njegove navode o nepostojanju rizika od erozije, pozivajući se na sadržaj Elaborata, dok istovremeno ne prihvaća njegove tvrdnje kojima se osporavaju stavovi tuženika da će predmetni zahvat dovesti do značajne i trajne degradacije krajobraza širih razmjera kao i narušavanja postojećih vizualnih značajki prostora jer će lokacija zahvata biti vidljiva s mora i okolnih otoka. Međutim, prigovara da navedeno stajalište ne proizlazi iz sadržaja Elaborata na koji se poziva sud jer je u njemu utvrđeno da je za 17 od 18 sastavnica utvrđeno da ne postoji ili se ne očekuje značajan negativan utjecaja zahvata. Jedina sastavnica koja predstavlja iznimku prema sadržaju elaborata jest utjecaj na krajobraz, no i ovdje je taj utjecaj umjeren, a ne značajan negativan. Smatra da svako drugo tumačenje Elaborata predstavlja samovoljno i arbitrarno postupanje jer ako je ovlaštena pravna osoba koja je izradila Elaborat utvrdila umjeren utjecaj i predložila dvije mjere kojima bi se isti ublažio, onda ni tuženik ni sud bez sudjelovanja vještaka nemaju osnove zaključiti kako predložene mjere neće biti dovoljne da spriječe nastanak značajnog negativnog utjecaja na krajobraz. U nastavku obrazlaže da je nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu gdje se navodi da suprotno stavu tužitelja, vidljivost s obalne crte i mora nije sadržaj pravnog uređenja iz odredbe prostornog plana kao pozitivnog pravnog propisa, tj. to nije pravno treba, već je to činjenica, odnosno to stvarno jeste. Naime, ističe da je ukazivao sudu da je prema Prostornom planu Zadarske županije propisano da solarne elektrane koje se grade u priobalnom dijelu i na otocima ne smiju biti vidljive s obalne crte i s mora, odnosno radi se o izrazu sadržanom u prostorno -planskom dokumentu. Međutim da je primjena tog prostornog plana isključena jer je suprotna odredbama Zakona o prostornom uređenju, pri čemu upućuje na njegovu odredbu članka 122. stavak 2. i 6. Smatra da nema mjesta primjeni prostornog plana koji ne uređuje pitanje agrosunčane elektrane. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud ocijenio da to što mu tuženik nije omogućio sudjelovanje u upravnom postupku i pozvao ga na očitovanje/dopunu elaborata ne predstavlja bitnu procesnu povredu jer da je rješenje tuženika osnovano iz drugih razloga koje je sud prihvatio (utjecaj na zemljište i krajobraz), neovisno o kumulativnim utjecajima. No, ponavlja da je ocjena suda o utjecaju zahvata na zemljište i krajobraz u potpunosti arbitrarna jer se ne temelji na ni jednoj nesporno utvrđenoj činjenici kao niti na sadržaju Elaborata kao stručnoj podlozi prema kojem ne postoji niti prijeti ikakav značajan negativan utjecaj na okoliš kako po pitanju samog zemljišta, tako niti krajobraza. Smatra da je bilo neophodno provesti vještačenje po službenoj dužnosti budući da postoji prijepor oko odlučnih činjenica, a čije postojanje ili sadržaj ne može sud sam pouzdano utvrditi. Kako je i sam sud u prvostupanjskom sporu utvrdio brojne netočnosti u rješenju tuženika, smatra da je pogrešno bilo ostaviti na snazi takvo rješenje, već ga je trebalo poništiti i vratiti na ponovni postupak, makar tuženik opet donio sadržajno isto rješenje. Ustraje na stajalištu da za provođenje agrotehničkih mjera na poljoprivrednom zemljištu, a kakvu predstavlja i instalacija agrosunčane elektrane nema potrebe niti zakonskog temelja za provođenje postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji jedan od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, a podredno da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak spora prema ranijem troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe od 1.562,50 €.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da u cijelosti ostaje kod navoda iz pobijanog rješenja te odgovora na tužbu od 1. kolovoza 2025. Osim toga, smatra da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani, paušalni i usmjereni na odugovlačenje predmetnog spora, a što je protivno odredbi članka 8. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi osporenu presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je stajalište tuženika prema kojem je za namjeravani zahvat – „agrosunčane elektrane ASE Bibinje“ potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj: 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18, dalje: Zakon) te Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš („Narodne novine“, broj: 61/14 i 3/17, dalje: Uredba). Prema ocjeni prvostupanjskog suda predmetni zahvat će potencijalno imati utjecaj na poljoprivredno zemljište i poljoprivredu navedenog područja kao i krajobraz, koji će bit trajan i značajan, iako istovremeno ocjenjuje pogrešnim stajalište tuženika da je predmetni zahvat planiran na osobito vrijednom i vrijednom poljoprivrednom zemljištu (P1 i P2) jer navedeno ne proizlazi iz važećeg prostornog plana više/županijske razine prema kojem je riječ o ostalom poljoprivrednom zemljištu (PŠ), a što potkrepljuje činjenicom da je tužitelj sam ranije to zemljište iskrčio i pripremio pa potom zasadio kao voćnjak rogača. Međutim, prvostupanjski sud ocjenu o trajnoj i značajnoj naravi učinka predmetnog zahvata na poljoprivredno zemljište i poljoprivredu tog područja izvodi analizom podataka iz Elaborata zaštite okoliša izrađenog po tužitelju, odnosno činjenice da se predmetni zahvat izvodi na kultiviranom poljoprivrednom zemljištu površine 47,22 ha, od čega će se na 20 ha nad stabla rogača postaviti fotonaponske module na montažne konstrukcije njihovih nosača koji će se izravno uvidati u tlo voćnjaka rogača, pri čemu povoljni utjecaji toga konkretnog zahvata na postojeći proces poljoprivredne proizvodnje rogača prema ocjeni prvostupanjskog suda, nisu u Elaboratu zaštite okoliša dovoljno konkretizirani. Navedeno smatra temeljnim razlogom radi kojeg ocjenjuje da predmetni zahvat može imati značajne utjecaje na okoliš zbog čega je potrebno provesti postupak procjene njegova utjecaja na okoliš , unatoč tome što je osnovanim ocijenio prigovore tužitelja koji se odnose na opasnost od pojave erozije tla radi izvođenja predmetnog zahvata, kao i da je tužitelju povrijeđeno pravo na izjašnjavanje u upravnom postupku.

8. Međutim, ovaj Sud ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim navedeno stajalište prvostupanjskog suda.

9. Odredbom članka 78. stavak 1. Zakona propisano je da se zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš i zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš utvrđuju uredbom iz stavka 3. ovoga članka. Stavkom 2. propisano je da se ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš temelji na pojedinačnim ispitivanjima i/ili kriterijima propisanim uredbom iz stavka 3. ovoga članka. Iz stavka 3. proizlazi da obvezni sadržaj zahtjeva i kriterije za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, sadržaj studije o utjecaju zahvata na okoliš kada sadržaj studije nije određen uputom, način sudjelovanja ovlaštenika koji je izradio studiju o utjecaju zahvata na okoliš, način pojedinačnih ispitivanja i kriteriji na temelju kojih se odlučuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, način davanja ocjene; obvezni sadržaj zahtjeva za izdavanje upute o sadržaju studije o utjecaju zahvata na okoliš i način izdavanja te upute; obvezni sadržaj pismena koja se izdaju vezano za informiranje javnosti i sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima: procjene utjecaja zahvata na okoliš, ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i izdavanja upute o sadržaju studije o utjecaju zahvata na okoliš, te način rada i obvezni sadržaj mišljenja koje izdaje povjerenstvo koje sudjeluje u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, način izrade smjernica za izradu studije o utjecaju zahvata na okoliš, sadržaj elaborata iz članka 82. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, te druga pitanja s tim u vezi pobliže uređuje Vlada uredbom.

10. Odredbom članka 24. stavkom 1. Uredbe propisano je da u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, na temelju pojedinačnih ispitivanja sukladno mjerilima (primjerice: kapacitet, snaga, površina i dr.) i/ili kriterija određenih u Prilogu V. ove Uredbe utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučuje o potrebi procjene.

11. Odredbom članka 25. stavak 1. Uredbe propisano je da kada nositelj zahvata utvrdi da se njegov zahvat nalazi na popisu zahvata iz Priloga II., odnosno Priloga III. ove Uredbe može podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za ocjenu o potrebi procjene koja uključuje i prethodnu ocjenu za ekološku mrežu sukladno posebnom propisu ili može odmah pristupiti izradi studije., dok iz stavaka 3. proizlazi da se uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže Elaborat zaštite okoliša. Elaborat zaštite okoliša obvezno sadrž i poglavlja sa sadržajem kako je određeno u Prilogu VII. ove Uredbe.

12. Odredbom članka 26. stavak 1. propisano je da će ovisno o lokaciji i obilježju zahvata, nadležno tijelo na primjeren način o zahtjevu iz članka 25. ove Uredbe zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tom prilikom nadležno tijelo može zatražiti i očitovanje o obveznom sadržaju studije ako se mišljenjem utvrdi obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš., a prema stavku 2. nadležno tijelo je u obvezi pribaviti mišljenje tijela nadležnog za zaštitu prirode sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj kao nositelj zahvata ASE Bibinje tuženiku kao nadležnom tijelu u smislu citiranog članka 25. stavak 1. Uredbe podnio zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš navedenog zahvata (sunčane elektrane kao samostojeći objekti prema točki 2.4. Priloga II. Uredbe), pri čemu je dostavio Elaborat zaštite okoliša, ASE Bibinje, snage oko 43 MW iz travnja 2024., izrađen po trgovačkom društvu „Ekoinvest“ d.o.o. iz Zagreba. Nadalje, nesporno je da je postupajući po zaključku tuženika od 17. rujna 2024. dostavio dopunjen/ispravljen Elaborat zaštite okoliša iz listopada 2024. kao i očitovanje od trgovačkog društva „Ekoinvest“ d.o.o. od 3. listopada 2024. kao pravne osobe koja je izradila predmetni elaborat, a kojim se očituje na primjedbe u vezi kojih su dopune/ispravci traženi. Iz navedenog, spisu priloženog elaborata proizlazi da se lokacija planirane ASE Bibinje (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi prema Prostornom planu Zadarske županije („Službeni glasnik Zadarske županije“, broj: 02/01, 06/04, 02/05, 17/06, 03/10, 15/14, 14/15, 05/23 i 06/23, dalje: PP Zadarske županije) u obuhvatu područja označenog kao ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište (PŠ), da je predmetna poljoprivredna parcela upisana u ARKOD sustav pod šifrom 422-voćnjak (ekološki rogač) te se na površini od 47,22 ha provodi ekološka proizvodnja rogača. Prema idejnom rješenju u sklopu predmetnog elaborata proizlazi da će se namjeravani zahvat agrosunčanih elektrana izvoditi na način da će se fotonaponske module postaviti na niz nadstrešnica koje će se pojedinačno izvesti kao metalne konstrukcije/stolovi sačinjeni od nosivih stupova izravno zabijenih u zemlju te od vertikalnih i horizontalnih nosača s držačem samog modula koji se postavlja na horizontalnu kosinu na vrhu takve konstrukcije (ukupno planirano 63 993 fotonaponskih modula), a da je ukupna snaga fotonaponskih modula planirana do 43 MW s procijenjenom godišnjom proizvodnjom od 52.630,42 MWh, dok će predmetna konstrukcija zauzimati oko 20 ha od ukupne površine čestice. Predmetni elaborat je objavljen na mrežnim stranicama tuženika s informacijom od 16. listopada 2024. o predmetnom zahtjevu te na isti nisu zaprimljene primjedbe javnosti niti zainteresirane javnosti. Nesporno je da je tuženik od nadležnih javnopravnih tijela zatražio mišljenja u smislu članka 26. stavak 1. Uredbe, pri čemu su Općina Bibinje te Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište imali primjedbe na planirani zahvat radi kojih smatraju da je potrebno provesti postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, dok Zadarska županija te Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprava za zaštitu prirode smatraju da navedeni postupak nije potrebno provoditi.

14. Kako iz nesporno utvrđenih činjenica proizlazi da je sam tužitelj zahtjev podnio temeljem odredbe članka 25. stavak 1. Uredbe, odnosno pozivajući se u Elaboratu zaštite okoliša na točku 2.4. Priloga II. Uredbe – sunčane elektrane kao samostojeći objekti, pri čemu iz idejnog rješenja izrađenog po tužitelju proizlazi da se u konkretnom slučaju agrosunčana elektrana izvodi kao samostojeća jer će se fotonaponski moduli postaviti na niz nadstrešnica koje će se izvesti kao metalne konstrukcije sastavljene od nosivih stupova izravno zabijenih u zemlju te od vertikalnih i horizontalnih nosača s držačem samog modula koji se postavlja na horizontalnu kosinu na vrhu takve konstrukcije, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud, to i po ocjeni ovog Suda, nisu osnovani prigovori tužitelja istaknuti u tom smislu.

15. Međutim, ovaj Sud osnovanim ocjenjuje prigovore tužitelja koji se odnose na arbitrarnost prvostupanjske presude u dijelu ocjene prvostupanjskog suda o značajnom i trajnom utjecaju predmetnog zahvata na poljoprivredno zemljište i poljoprivredu navedenog područja, a radi čega je u konkretnom slučaju potrebno provesti studiju utjecaja predmetnog zahvata na okoliš. Naime, nije sporno da je prvostupanjski sud osnovanim ocijenio prigovor tužitelja da tuženik ocjenu o značajnom i trajnom utjecaju na poljoprivredno zemljište izvodi iz pogrešne činjenice da se zahvat planira izvoditi na vrijednom i osobito vrijednom poljoprivrednom zemljištu (P1 i P2) jer navedeno ne proizlazi iz mjerodavne prostorno-planske dokumentacije, no prvostupanjski sud potom zaključak o trajnom i značajnom utjecaju zahvata na predmetno poljoprivredno zemljište izvodi samostalno, temeljem analize podataka iz Elaborata zaštite okoliša, a za što po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud ne posjeduje potrebno stručno znanje. Ovo iz razloga jer pitanje intenziteta i trajanja utjecaja predmetnog zahvata na poljoprivredno zemljište na kojem se isti planira izvoditi predstavlja stručno pitanje za čije pravilno rješavanje je potrebno stručno znanje kojim sudac kao pravnik ne raspolaže, naročito u situaciji kad prethodno utvrdi da tuženik kao nadležno tijelo u smislu odredbi Uredbe, zaključak o utjecaju planiranog zahvata na poljoprivredno zemljište izvodi iz očito pogrešno utvrđene činjenice. Dakle, u situaciji kao što je predmetna, za donošenje pravi lne i zakonite odluke bilo je potrebno provesti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke u smislu odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, a što nesporno nije učinjeno čime je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog Suda, počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora kakvu u vidu ima odredba članka 126. stavak 2. ZUS-a.

16. Imajući u vidu navedeno, trebalo je usvojiti žalbu tužitelja i poništiti osporenu prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti točku I. i III. izreke rješenja tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak pri čemu se prilikom donošenja nove odluke dužan držati uputa i primjedbi ovog Suda.

17. Naime, kako tuženik utjecaj predmetnog zahvata na poljoprivredno zemljište i poljoprivredu tog područja izvodi iz činjenice da se u konkretnom slučaju radi o planiranju izvođenja zahvata na vrijednom i osobito vrijednom poljoprivrednom zemljištu, a da pritom ne obrazlaže temeljem čega izvodi navedeni zaključak budući da iz mjerodavne prostorno-planske dokumentacije proizlazi da je riječ o ostalom poljoprivrednom tlu, šumama i šumskom zemljištu, oznake PŠ, to obrazloženje rješenja tuženika, po ocjeni ovog Suda, nije sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Stoga je poništena točka I. izreke rješenja tuženika te je predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku. Kako je točkom III. izreke istog rješenja određen rok važenja tog rješenja, a koji se vezuje za podnošenje zahtjeva za provedbu postupka procjene utjecaja na okoliš, to je poništena i točka III. izreke rješenja tuženika budući da se odnosi na točku I. izreke koja je poništena te je predmet u tom dijelu vraćen tuženiku na ponovni postupak.

18. Nadalje, iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud osnovanim našao još prigovora tužitelja koje je isticao tijekom prvostupanjskog upravnog spora, naročito da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku pred tuženikom time što mu nije omogućeno da dopuni predmetni elaborat, odnosno izjasni se u vezi s primjedbama o kumulativnom utjecaju predmetnog zahvata. Stoga će tuženik kao nadležno i stručno tijelo u smislu odredbi Uredbe, u nastavku ovog postupka prije donošenja nove odluke omogućiti tužitelju da se izjasni o svim eventualnim primjedbama na Elaborat zaštite okoliša te će nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje primjenom ranije citiranih odredbi Uredbe, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tome da li je za namjeravani zahvat – „agrosunčanu elektranu ASE Bibinje“ potrebno provoditi postupak procjene utjecaja na okoliš, pri čemu obrazloženje treba biti sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a.

19. Budući da je tužitelj uspio u upravnom sporu, to mu je trebalo temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a priznati zatražene, a opravdane troškove upravnog spora koje je dužan naknaditi tuženik. Prema ocjeni ovog Suda, kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a tužitelju se priznaje trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište za raspravu održanu dana 3. listopada 2025. jer se radi o radnjama koje su opravdane i obistinjene. Trošak sastava podneska od 16. rujna 2025. ovaj Sud ne ocjenjuje opravdanim i nužnim jer se sadržajno u bitnom iznose navodi već ranije navedeni u tužbi, a i ročište održano dana 3. listopada 2025. održano je kako bi se strankama dala mogućnost da se izjasne o svim bitnim činjenicama u sporu pa je tako tužitelj imao mogućnost navode iz predmetnog podneska iznositi na ročištu, a kojim pravom se tužitelj i koristio, a ovaj mu je Sud ocijenio kao opravdan izdatak pristup na navedeno ročište. Navedenim opravdanim izdacima potrebno je pribrojiti i zatraženi trošak sastava žalbe budući da je tužitelj uspio sa žalbom. Stoga se opravdani troškovi upravnog spora određuju u ukupnom iznosu od 4.062,50 EUR temeljem odredbi Tbr. 27. stavak 1. i 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25).

20. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a kao u točkama I. i II. izreke ove presude, dok se odluka o trošku upravnog spora temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze