Poslovni broj: Usž-1658/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1.) FK, 2.) HK, 3.) ŠK, 4.) BK i 5.) ČK, svi iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Brunu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 13, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja 1.) do 5.) protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl- 806/2026-2 od 13. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-806/2026-2 od 13. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem upravnog suda odbačena je tužba tužitelja.
2. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelji pobijaju rješenje upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Uvodno obrazlažu da je prvostupanjski sud odbacio njihovu tužbu jer je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora jer da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja kao i da se u konkretnom slučaju upravni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a ne po zahtjevu stranke pa da niti nije moglo doći do šutnje uprave. Međutim, smatraju da je takvo stajalište prvostupanjskog suda pogrešno. Pojašnjavaju da su kao investitori sukladno glavnom projektu i odredbi članka 5.1.4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima dana 2. ožujka 2026. započeli s izvođenjem jednostavnih građevinskih radova ugradnje dizala, a koji radovi su sukladno odredbi članka 119. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu obustavljeni postavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište“ nakon provedenog inspekcijskog očevida dana 2. ožujka 2026. Ukazuju na odredbu članka 70. Zakona o građevinskoj inspekciji te odredbu članka 11. stavak 3. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije te smatraju da je tuženik sukladno sadržaju citiranih zakonskih odredbi bio dužan najkasnije do 26. ožujka 2026. donijeti rješenje o izricanju jedne od upravnih mjera iz svog djelokruga, budući da su oni kao investitori saslušani pred tuženikom dana 10. ožujka 2026. S obzirom da je tuženik propustio donijeti navedeno rješenje, ističu da egzistira obustava građenja iz odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o građevinskoj inspekciji koja je provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem službenog znaka, a iz čega proizlazi da je upravna mjera već provedena iako prethodno nije doneseno rješenje o upravnoj mjeri obustave građenja. Zaključuju da se takvim (ne)postupanjem tuženika dira u njihovo pravo i pravni interes budući da je njima zabranjena daljnja gradnja, a protiv koje zabrane ne mogu pokrenuti upravni spor ili izjaviti drugi pravni lijek. Smatraju da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 3. Zakona o upravnim sporovima jer je propustio utvrditi predmet upravnog spora u konkretnom slučaju, odnosno da tuženik nije postupio po odredbi članka 70. Zakona o građevinskoj inspekciji. Osim toga, prigovaraju da prvostupanjski sud u osporenom rješenju pogrešno primjenjuje odredbu članka 101. Zakona o općem upravnom postupku jer smatraju da navedena odredba uopće nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga jer smatraju da se u konkretnom slučaju kao lex specialis primjenjuje rok propisan odredbom članka 70. Zakona o građevinskoj inspekciji. Zaključuju da je pravno irelevantno da li je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke, već je bitno postoji li obveza odlučivanja tuženika te da li se time dira u prava ili pravne interese stranaka, a u konkretnom slučaju da obveza odlučivanja tuženika proizlazi iz zakona i prirode upravne stvari, a da tužitelji imaju pravni interes za donošenje odluke (upravne mjere) jer o tome ovisi njihovo daljnje postupanje. Ističu da je svrha ocjene zakonitosti nepostupanja tuženika spriječiti ga da izbjegne sudsku kontrolu nedonošenjem odluke, a da svako drugo tumačenje omogućuje upravnim tijelima da svojom pasivnošću onemoguće ostvarenje sudske zaštite, a što da je protivno svrsi Zakona o upravnim sporovima. Smatraju da su rokovi propisani Zakonom o građevinskoj inspekciji prekluzivne prirode, a ne instruktivne kako pogrešno ocjenjuje prvostupanjski sud. Predlažu poništiti osporeno sudsko rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. u vezi sa člankom 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijano sudsko rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 2. ZUS-a uz obrazloženje da u konkretnom slučaju niti nije došlo do šutnje uprave jer se radi o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a ne temeljem zahtjeva stranke.
7. S navedenim obrazloženjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj Sud.
8. Odredbom članka 46. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da se radi o upravnom postupku pokrenutom temeljem odredbi Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI), a koji se prema odredbi članka 103. stavak 1. ZDI pokreće i vodi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, imajući u vidu smisao odredbi članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) kao općeg postupovnog propisa koji se primjenjuje u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZDI-a, a na čiju primjenu pravilno ukazuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja, proizlazi da stranka ima pravo izjaviti pravni lijek (žalbu ili tužbu) ukoliko službena osoba ne donese i dostavi stranci rješenje u zakonskim rokovima, ali isključivo u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke.
11. Kako u konkretnom slučaju nije riječ o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, već inspekcijskom postupku koji se provodi po službenoj dužnosti, to i po ocjeni ovog Suda, nije niti došlo do šutnje uprave pa nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora te je tužba pravilno odbačena osporenim rješenjem prvostupanjskog suda pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 2. ZUS-a.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, do drugačije odluke ne može dovesti ni okolnost što je odredbom članka 70. stavak 2. ZDI-a, iako tužitelji pogrešno ukazuju na Zakon o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13, 115/18 i 145/24), propisan rok u kojem je nadležni inspektor dužan donijeti upravnu mjeru propisanu tim zakonom. Drugim riječima, iako ZDI u konkretnom slučaju predstavlja lex specialis kako pravilno navode tužitelji, nesporno je da iz njegovih odredbi proizlazi da je riječ o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a to je pravno relevantna činjenica u konkretnom slučaju, a ne rok u kojem je inspektor dužan postupiti. Stoga nisu od utjecaja niti ostali prigovori tužitelja koji se odnose na pravnu prirodu roka propisanog odredbom članka 70. stavak 2. ZDI-a.
13. Budući da tužitelji svojim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje njihove žalbe.
14. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
