Poslovni broj: Usž-1094/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JZ iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Šimenc i partneri“ d.o.o., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske iz Zagreba, Republike Austrije 20, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 526/2025-10 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-526/2025-10 od 20. studenog 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/531, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 23. prosinca 2024.

III. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000538, URBROJ: 2181/1-11/00/83-24-0007 od 9. kolovoza 2024. i predmet se vraća tom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o trošku spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/24-02/531, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 23. prosinca 2024. te rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000538, URBROJ: 2181/1-11/00/83-24-0007 od 9. kolovoza 2024. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog upravnog rješenja od 9. kolovoza 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene – poljske kućice, 3.b skupine, izvan građevinskog područja naselja, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (formirane od k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj osporava presudu upravnog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome prigovara da obrazloženje osporene presude nije sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje obrazlaže kako niti prvostupanjski sud ni tuženik nisu obrazložili razloge kojima bi opravdali tumačenje da poljoprivredna kućica ne predstavlja građevinu namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji u smislu članka 44. Zakona o prostornom uređenju. Naime, navedenom zakonskom odredbom u točki 3. je predviđena mogućnost gradnje izvan građevinskog područja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, pa je sukladno tome u prostornom planu Općine Nerežišća te onom Splitsko-dalmatinske županije propisana mogućnost izgradnje poljske kućice na parcelama minimalne površine 5.000 m[2] , a navedeni prostorni planovi su dobili suglasnost od nadležnog ministarstva. Obrazlaže da je kupio i susjednu parcelu kako bi dobio potrebnu površinu čestice od minimalno 5.000 m[2] budući da se predmetno zemljište prema prostornom planu Općine Nerežišća nalazi u zoni „ostalo poljoprivredno tlo i šumska područja“ te se koristi u poljoprivredne svrhe u svojstvu OPG-a VZ. Smatra da u odredbi članka 44. Zakona o prostornom uređenju nisu taksativno definirane građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji, već se to detaljno definira i specificira prostornim planovima prema lokalnim potrebama. Drugim riječima, takav neodređen opis građevine u predmetnom zakonu predstavlja viši, odnosno širi rodni pojam u odnosu na specifičnije naznačene vrste građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji unutar navedenog višeg rodnog pojma, a kao što su – tovilišta, uljare, plastenici, poljske kućice i slično. Osim toga, ističe da se teleološkim tumačenjem članka 44. Zakona o prostornom uređenju može zaključiti da je poljska kućica – građevina poljoprivredne namjene jer može poslužiti poljoprivredniku kao minimalno spremište za alat i opremu te uredno obavljanje poljoprivredne djelatnosti. Upućuje i na Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama koji sadrži detaljan popis građevina koje se mogu graditi bez građevinske dozvole. Smatra da nije razvidno temeljem čega upravna tijela odjednom odbijaju izdati građevinske dozvole za poljske kućice kao građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji budući da su posljednjih desetak godina uredno usvajale takve zahtjeve i izdavale građevinske dozvole u istovrsnim predmetima, a istovremeno nije došlo do izmjene članka 44. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju. Zaključuje da takvo postupanje kojim se arbitrarno mijenja pravna praksa dovodi do povrede jednakosti kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, odnosno tužitelj se neosnovano stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale kojima su izdane građevinske dozvole u istovrsnim predmetima. Predlaže usvojiti žalbu i presudu preinačiti ili ukinuti, a podredno vratiti na ponovni postupak.

4. Tužitelj dodatnim dopisom od 4. veljače 2026. upućuje na stajalište ovog Suda izraženo u presudi poslovnog broja: Usž-3196/2025 koje smatra primjenjivim u konkretnom slučaju.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocjenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene – poljske kućice, izvan građevinskog područja odbijen jer je protivan odredbi članka 44. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju ( „Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23., dalje: Zakon), a u vezi s odredbom članka 122. stavak 2. Zakona.

9. Međutim, ovaj Sud nije suglasan s navedenim stajalištem prvostupanjskog suda.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj dana 3. travnja 2024. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene - poljske kućice prema glavnom projektu oznake Aa 06/24, glavnog projektanta HZ, dipl.ing.arh. Iz spisu priloženog tehničkog dijela navedenog glavnog projekta proizlazi da je istim planirana izgradnja poljske kućice dimenzija 5,47 m x 3,65 m, a koja bi se koristila za skladištenje poljoprivrednih proizvoda te kao spremište poljoprivrednog alata. Lokacija planirane poljske kućice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) je izvan građevinskog područja, na poljoprivrednoj i šumskoj površini – poljoprivredno tlo i ostala obradiva tla sukladno obuhvatu Prostornog plana uređenja Općine [adresa] („Službeni glasnik Općine Nerežišća“, broj: 4/07, 3/11, 4/15 i 7/15, dalje: PPU Općine [adresa]).

11. Odredbom članka 63. PPU Općine Nerežišća propisani su uvjeti za gradnju poljskih kućica te je, između ostalog, propisano da se navedene kućice mogu graditi na poljoprivrednom zemljištu intenzivno obrađivanom i pod kulturom, osim na I. kategoriji bonitiranog poljoprivrednog zemljišta.

12. Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko- dalmatinske županije“, broj: 1/03., 8/04., 5/05., 5/06., 13/07., 9/13., 147/15. i 154/21., dalje: PP Splitsko-dalmatinske županije) određeni su uvjeti građenja izvan građevinskog područja u prostoru ograničenja te se građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji mogu graditi za potrebe stočarske proizvodnje, poljodjelske proizvodnje i prerade stočarskih i biljnih proizvoda prema utvrđenim uvjetima (članak 111. stavak 3.), dok se poljske kućice kao građevine za vlastite gospodarske potrebe (spremište za alat, strojeve, poljoprivrednu opremu i sl.) mogu graditi na poljoprivrednom zemljištu (članka 111. stavak 15.).

13. Kako je u konkretnom slučaju zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene – poljske kućice odbijen neposrednom primjenom Zakona u smislu odredbe članka 122. stavak 2. Zakona, nakon što je ocijenjeno da je odredba članka 111. stavak 15. PP Splitsko-dalmatinske županije protivna odredbi članka 44. stavak 1. Zakona, to je ocijenjeno da se predmetni zahtjev protivi odredbi članka 44. stavak 1. Zakona jer da izgradnja poljskih kućica nije predviđena navedenom zakonskom odredbom.

14. Odredbom članka 44. stavak 1. Zakona propisano je da se izvan građevinskog područja može planirati izgradnja: 1. infrastrukture, 2. građevina obrane, 3. građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, 4. građevina namijenjenih gospodarenju u šumarstvu i lovstvu, 5. područja gospodarskog korištenja pomorskog dobra i uređenje plaža, 6. istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, 7. istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, geotermalne vode, podzemno skladištenje plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida u geološkim strukturama, 8. reciklažnih dvorišta za građevinski otpad s pripadajućim postrojenjima, asfaltnih baza, betonara i drugih građevina u funkciji obrade mineralnih sirovina, unutar određenih eksploatacijskih polja , 9. golf igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih igrališta na otvorenom s pratećim zgradama, 10. zahvata u prostoru za robinzonski smještaj smještajnog kapaciteta do 30 gostiju izvan prostora ograničenja, strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka, 11. stambenih i pomoćnih građevina za vlastite (osobne) potrebe na građevnim česticama od 20 ha i više i za potrebe seoskog turizma na građevnim česticama od 2 ha i više, 12. rekonstrukcija postojećih građevina i 13. građevina posjetiteljske infrastrukture u područjima zaštićenim prema posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita prirode (informativni punkt, suvenirnica, sanitarni čvor i sl.).

15. Kako iz citirane odredbe članka 44. stavak 1. Zakona proizlazi da je njegovom točkom 3. izvan građevinskog područja omogućena izgradnja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, a budući da u konkretnom slučaju nije sporno da se predmetni zahtjev odnosi na izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine upravo poljoprivredne namjene (poljske kućice) koja bi se koristila za skladištenje poljoprivrednih proizvoda te kao spremište poljoprivrednog alata , a koja čestica se prema PPU Općine Nerežišća nalazi izvan građevinskog područja, to su prema ocjeni ovog Suda upravna tijela te prvostupanjski sud zauzeli pogrešno stajalište da se predmetni zahtjev protivi citiranoj odredbi Zakona. Naime, prema ocjeni ovog Suda, upravo temeljem citirane odredbe članka 44. stavak 1. točka 3. Zakona izvan građevinskog područja omogućena je izgradnja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, a u konkretnom slučaju poljska kućica kao građevina poljoprivredne namjene jest u smislu citirane odredbe Zakona. Tumačenje kakvo iznose upravna tijela te prvostupanjski sud u osporenoj presudi po ocjeni ovog Suda, predstavlja pretjerani ekscesivni formalizam u odlučivanju koji je sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi protivan Ustavu Republike Hrvatske (npr. odluka broj: U-III- 1720/2018 od 8. lipnja 2021., U-III-936/2022 od 12. veljače 2025. i dr.).

16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je usvojiti žalbu tužitelja i poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda i riješiti upravnu stvar na način da se ponište rješenja upravnih tijela te se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

17. S obzirom da je tužitelj uspio u upravnom sporu, to prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova zatraženih, a opravdanih izdataka koje mu je dužan naknaditi tuženik. U konkretnom slučaju tužitelj zastupan po opunomoćeniku odvjetniku zatražio je naknadu troška za sastav podneska od 3. studenog 2025. te pristupa na ročište održano dana 4. studenog 2025 u ukupnom iznosu od 2.000,00 € uvećano za trošak PDV-a. Prema ocjeni ovog Suda, opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a predstavlja izdatak pristupa na ročište za raspravu održano dana 4. studenog 2025., dok sadržajem podneska od 3. studenog 2025. nije doprinio uspjehu u sporu. Naime, prema ocjeni Suda, u predmetnom podnesku u bitnom ponavlja navode iz tužbe. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za raspravu u iznosu od 1.250,00 € sukladno odredbi Tbr. 27. stavak 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 2. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze