Poslovni broj: Usž-3272/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, kojeg zastupa opunomoćenik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, Antuninska 3, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, radi poništenja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2757/2023-18 od 12. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2757/2023-18 od 12. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-02/53, URBROJ: 531-03-4-23- 3 od 29. rujna 2023. te rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I -350-05/20- 01/000004, URBROJ: 2117-1-15/15-23-0016 od 12. travnja 2023., dok je osporenom točkom II. izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog upravnog rješenja od 12. travnja 2023. kojim je poništena lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000004, URBROJ: 2117/01-15/15-21- 0008 od 26. studenog 2021. izdana tužitelju kao investitoru za gradnju priveza za plovila ispred Hotela Villa Dubrovnik, na pomorskom dobru kojeg čini dio mora i obala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), prema idejnom projektu oznake: 29/2019, za koji je ovlaštena projektantica BR, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 3496.

3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda te točku II. izreke rješenja istog suda o trošku upravnog spora iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je tuženik donoseći osporeno rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo budući da se pozivao na primjenu prostornih planova novijeg datuma od onih koji su se zaista trebali primijeniti, odnosno onih prostornih planova koji su bili na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje predmetne lokacijske dozvole. Nadalje obrazlaže da sud u osporenoj presudi pogrešno tumači odredbu članka 48. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju. Ovo iz razloga jer smatra da iz smisla navedene odredbe proizlazi da se na području unutar građevinskih područja mogu planirati privezišta budući da navedeni članak govori o tome da se između ostalog građevine, odnosno privezišta ne mogu planirati izvan građevinskog područja. Međutim, i za takvu situaciju, izvan građevinskog područja, ističe da postoji propisan izuzetak i to stavkom 2. iste odredbe zakona na način da se mogu planirati građevine namijenjene za privez plovila koja prevoze turiste na nenaseljenim otocima i otočićima, a što smatra logičnim jer postoje brojni nenaseljeni otoci koji nemaju definirana građevinska područja pa i za takve situacije mora postojati mogućnost gradnje privezišta. U nastavku žalbe ističe da sud pogrešno tumači odredbu članka 101. PPUG-a Dubrovnika i GUP-a Grada Dubrovnika budući da odredba članka 101. stavak 13. PPUG-a Dubrovnika govori o mogućnosti smještaja privezišta i unutar luke otvorene za javni promet, ali kao mogućnost, a ne kao isključivost. Naglašava kako je samo po sebi nelogično da se privezište može planirati samo unutar luke jer je luka sama po sebi građevinski objekt. Osim toga, smatra da je pogrešno tumačiti planiranje privezišta isključivo unutar T1 zone jer se niti jedan privez ne može planirati unutar T1 zone iz razloga jer se između bilo koje zone turističke namjene i mora nalazi pomorsko dobro koje po svojoj nam jeni ne može biti u režimu privatnog vlasništva niti može činiti turističku zonu. Zaključuje da iz sudskog tumačenja proizlazi da se ne bi mogao odobriti niti jedan zahvat budući da se niti jedan postojeći privez ne nalazi unutar T1 zone. Upućuje na kartu 2.1 Plana gdje su navedene lokacije kao npr. Hotel Belvedere-postojeći, villa Elita-postojeći te uvala Sumratin-postojeći, a koje nisu označene unutar T1 zone, niti kao zone unutar luka otvorenih za javni promet lokalnog značaja, već su smještene unutar ili u neposrednom dodiru sa zonom Pu- uređene plaže. Smatra da se tumačenjem kakvo je dano u predmetnom sporu ne bi mogla sprovesti smisao Plana koja je jasno definirana njegovom odredbom članka 79. stavak 11. Ističe da je tom odredbom jasno određeno da je moguće odrediti priveze i na drugim lokacijama te je nesporno da iz navedenog proizlazi da se takve lokacije priveza mogu nalaziti u ili neposrednoj blizini planski definiranih Pu-uređena plaža zona, odnosno ispred njih ako zadovoljavaju uvjet vezan za maritimnu studiju koju je tužitelj u postupku izdavanja lokacijske dozvole i ishodio. U tom smislu ističe kako je poništena lokacijska dozvola prema mišljenju Grada Dubrovnika i Dubrovačko- neretvanske županije predviđala privezište ispred i sa strane uređene plaže, a što je potvrđeno pravomoćnim rješenjem o utvrđivanju granice lučkog područja luke posebne namjene-luke nautičkog turizma-privezišta od 24. studenog 2022. S obzirom da pobija odluku o glavnoj stvari, smatra da je nezakonita i odluka o troškovima upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude te rješenja o trošku upravnog spora u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku lokacijska dozvola izdana po prvostupanjskom upravnom tijelu od 26. studenog 2021. (pravomoćna 28. prosinca 2021.) poništena pozivom na odredbu članka 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navedenom odredbom je propisano da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je temeljem zahtjeva tužitelja kao investitora izdana lokacijska dozvola od 26. studenog 2021. za zahvat u prostoru – gradnja priveza za plovila ispred Hotela Villa Dubrovnik na pomorskom dobru oznake k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] n.i.) k. o. [katastarska općina], prema idejnom projektu zajedničke oznake 29/2019, za koji je ovlaštena projektantica BR, dipl.ing.arh. Nadalje, nije sporno da su u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje predmetne lokacijske dozvole na području predmetnog zahvata na snazi tri prostorna plana: Prostorni plan

Dubrovačko-neretvanske županije („Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije“, broj: 06/03., 03/05., 03/06., 07/10., 04/12., 09/13., 02/15., 07/16., 02/19., 06/19., 03/20. i 12/20., dalje: PP Dubrovačko-neretvanske županije), Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj: 7/20. - pročišćeni tekst, dalje: PPU Grada Dubrovnika) i Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj: 8/20. - pročišćeni tekst, dalje: GUP Grada Dubrovnika). Također je nesporno da se prema PPU Grada Dubrovnika predmetni obuhvat (područje Hotela Villa Dubrovnik) nalazi unutar građevinskog područja naselja Dubrovnik, u zoni ugostiteljsko turističke namjene (T1), a kako to proizlazi iz tekstualnog i grafičkog dijela naprijed navedenog idejnog projekta priloženog spisu predmeta.

9. Odredbom članka 54b-1. PP Dubrovačko-neretvanske županije propisano je da se izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene u kojima je osnovna namjena (smještaj) ostvaruje u izgrađenim strukturama, mogu planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti na način da broj vezova jednog ili više privezišta plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica. Iz njegove odredbe 54b-2. proizlazi da se u izdvojenom građevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja u pojasu najmanje 100 metara od obalne crte ne može planirati građenje novih građevina, osim građevina komunalne i prometne infrastrukture koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali i podzemne infrastrukture, pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene, građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (luke posebne namjene, privezišta, plaže, rekreacijski sadržaji i sl.) te uređenje javnih površina. Odredbom 106c. je propisano da se u prostoru ograničenja ZOP-u dozvoljava planiranje građevine namijenjene za privezište unutar građevinskog područja (prema prostornim mogućnostima) u funkciji poboljšanja turističke ponude kao dio komunalne infrastrukture, u okviru luke otvorene za javni promet.

10. Odredbom članka 48. stavak 1. točka 6. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19., dalje: Zakon) propisano je da se u prostoru ograničenja ne mogu planirati građevine namijenjene za privezište i luke nautičkog turizma te nasipavanje obale i/ili mora izvan građevinskog područja, dok iz njegove odredbe članka 49. stavak 1. točka 7. proizlazi da se u prostoru ograničenja izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko- turističke i sportske namjene, u kojima se osnovna namjena (smještaj, sport) ostvaruje u izgrađenim strukturama, mogu planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti, uvažavanjem zahtjeva vrsnoće izgrađenog prostora, tako da broj vezova jednog ili više privezišta iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica.

11. Kako iz nesporno utvrđenih činjenica proizlazi da se predmetni obuhvat planirane izgradnje privezišta za koji je izdana lokacijska dozvola (područje Hotela Villa Dubrovnik) nalazi unutar građevinskog područja naselja u zoni ugostiteljsko-turističke namjene (T1), to je i po ocjeni ovog Suda pravilno i zakonito poništena predmetna lokacijska dozvola jer je protivna citiranim odredbama PP-a Dubrovačko-neretvanske županije te Zakona.

12. Naime, iz naprijed citiranih odredbi Zakona te PP-a Dubrovačko-neretvanske županije proizlazi da je izgradnja privezišta moguća, ali samo u izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene, odnosno unutar luke otvorene za javni promet, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Ovo stoga jer se područje Hotela Villa Dubrovnik gdje je planiran obuhvat izgradnje privezišta nesporno nalazi unutar građevinskog područja naselja u zoni ugostiteljsko- turističke namjene kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

13. Nadalje, odredbom članka 61. stavak 1. Zakona propisano je da prostorni plan mora biti u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, dok iz stavka 2. proizlazi da prostorni plan niže razine mora biti usklađen s prostornim planom više razine.

14. Imajući u vidu smisao citirane odredbe Zakona, prigovor tužitelja da je planirani zahvat izgradnje predmetnog privezišta u skladu s odredbom članka 101. stavak 2. i 13. PPU-a Grada Dubrovnika te odredbom članka 79. stavak 11. GUP-a Grada Dubrovnika, nije od utjecaja na zakonitost osporene presude. Ovo iz razloga jer je, i po ocjeni ovog Suda, namjeravani zahvat protivan PP-u Dubrovačko-neretvanske županije kao i citiranim odredbama Zakona koji se u smislu odredbe članka 122. stavak 1. i 2. Zakona primjenjuju u konkretnom slučaju.

15. U odnosu na navod tužitelja da se tuženik u svom rješenju poziva na prostorne planove novijeg datuma od onih koji se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti, ističe se da navedena omaška ne može dovesti do drugačije odluke budući da je ovaj Sud uvidom u sadržaj prostornih planova mjerodavnih prema odredbi članka 122. stavak 4. Zakona utvrdio da se mjerodavni prostorni planovi u konkretnom slučaju sadržajno preklapaju s onima na koje se poziva tuženik u svom obrazloženju.

16. Budući da tužitelj ni ostalim navodima kojima iznosi svoje tumačenje zakonskih odredbi nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, to nema osnove za usvajanje žalbe.

17. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova spora. Naime, prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti, snosi sve troškove spora, a o čemu se radi i u konkretnom slučaju. U smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe budući da je sa žalbom odbijen.

18. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze