Poslovni broj: Usž-1647/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pipra d.o.o., Kaštel Kambelovac, Ulica kralja Krešimira 1, OIB: 69295955364, kojeg zastupa opunomoćenik Mario Žaja, odvjetnik u Splitu, Ulica Domovinskog rata 29B, protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2860/2024-9 od 6. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2860/2024-9 od 6. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325-01/24-01/37, URBROJ: 443-01-17-01-24-2 od 22. listopada 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-325-01/24-01/37, URBROJ: 443-01-17-01- 24-2 od 22. listopada 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe koordinacije nadzora korištenja voda i vodnog dobra, KLASA: UP/I-325-01/24-01/263, URBROJ: 443-01-16-07-24-2 od 18. rujna 2024.

1.2. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja od 18. rujna 2024. zabranjeno je tužitelju daljnje nasipavanje i odlaganje zemljano-kamenog materijala i otpadnog materijala u vodotok odnosno po rubovima vodotoka javnog vodnog dobra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protivno izdanim vodopravnim uvjetima, KLASA: UP/I-325-01/13- 07/2566, URBROJ: 374-3304-1-13-2/LP/ od 26. travnja 2013. (dalje: Vodopravni uvjeti) i rješenju o izmjeni i dopuni vodopravnih uvjeta, KLASA: UP/I-325-01/15- 07/3640, URBROJ: 374-3304-1-15-2/LP/ od 7. kolovoza 2015. Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja naređeno je tužitelju da u roku od 15 dana uspostavi prijašnje stanje na način da izvede sljedeće radove: a) uklanjanje i odvoz nasipanog i odloženog materijala (zemljano-kameni i otpadni materijal) u vodotoku i po rubu vodotoka s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; b) uklanjanje i odvoz rastresitog i nestabilnog materijala (zemljano-kameni i otpadni materijal) s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; i c) uklanjanje i odvoz vreća s pijeskom s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja određeno je da ako tužitelj ne izvrši obvezu iz točke II. izreke tog rješenja da će se ona izvršiti putem Hrvatskih voda, uz obvezu tužitelja na naknadu vrijednosti izvršenih radova, dok je točkom IV. izreke prvostupanjskog rješenja određeno da žalba izjavljena na mjeru određenu točkom I. izreke ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom osporava činjenice utvrđene u upravnom postupku i upravnom sporu, smatrajući da nisu utvrđene na objektivan i provjerljiv način. Smatra da je obrazloženje prvostupanjske presude manjkavo, navodeći da se sud nije očitovao na sve tužbene prigovore. Drži da mu nije bila omogućena neposredna mogućnost sudjelovanja u utvrđivanju činjenica. Navodi da je predlagao izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost prostornog obuhvata radova. Mišljenja je da je prvostupanjski sud donio presudu primjenom pretjeranog formalizma jer nije cijenio dostavljenu presudu Općinskog suda u Gospiću, broj: Pp-1229/2024-4 od 30. listopada 2025. Navodi i da zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13. rujna 2024., kao ni geodetski situacijski nacrt iz kolovoza 2024. godine, ne sadrže podatke koji bi omogućili objektivnu provjeru činjeničnih utvrđenja. Smatra da iz stanja spisa ne proizlazi da je postupao protivno točki 3. vodopravnih uvjeta od 26. travnja 2013., odnosno da je odlagao i nasipavao materijal u i uz rubove vodotoka. U tom smislu ukazuje da je u svojim očitovanjima na zapisnike i u tužbi naveo da fotografije prikazuju iskop postojećih struktura i autohtonog materijala, a ne nasipavanje. Smatra da je upravno tijelo bilo dužno provesti osiguranje dokaza zbog promjenjivosti vodostaja i mogućnosti da rijeka sama donese ili odnese materijal. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te riješiti upravnu stvar. Podredno, predlaže staviti izvan snage pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova za postupak pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi razlozima žalbe te predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući u obrazloženju presude jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja.

7. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaz koji je tužitelj predložio, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz geodetskim vještačenjem uz obrazloženje da bi provođenje tog dokaza bilo suvišno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora.

7.1. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

7.2. I prema ocjeni ovog Suda, sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben se način mogu utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta (primjerice zapisnika s brojnim fotografijama o inspekcijskom nadzoru od 13. rujna 2024. te izvješća o vodnom nadzoru Hrvatskih voda od 30. kolovoza 2024. s geodetskim situacijskim nacrtom iz kolovoza 2024. godine sastavljen po Geo-Lika d.o.o.), zbog čega izvođenje dokaza vještačenjem i to na okolnost (kako proizlazi iz žalbe) prostornog obuhvata zahvata i identifikacije katastarskih čestica (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari, jer se njime ne bi utvrđivala odlučna okolnost (ne)nasipavanja odnosno (ne)odlaganja materijala u/uz vodotok.

7.3. Naime, treba reći da se izrečene inspekcijske mjere odnose i na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje obje predstavljaju javno vodno dobro, pri čemu osnovano pravo građenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suprotno mišljenju tužitelja, ne derogira odnosno ne isključuje obvezu poštivanja propisanih zabrana. Osim toga, iz podataka spisa proizlazi da je upravno tijelo raspolagalo s više međusobno usklađenih podloga (geodetski situacijski nacrt, katastarski plan, DOF i prikaz vodnog dobra), koje su, prema ocjeni ovog Suda, predstavljale pouzdanu osnovu za identifikaciju obuhvata zahvata i položaja predmetnih katastarskih čestica, dok je geodetska izmjera provedena odgovarajućom opremom i obrađena programskim alatima.

7.4. Treba navesti da ni oslobađajuća presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu, broj: Pp-1229/2024-4 od 30. listopada 2025., koju je tužitelj dostavio prvostupanjskom sudu nakon zaključenja rasprave u upravnom sporu, ne dovodi s uspjehom u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja iz provedenog upravnog postupka i upravnog spora. Sud ističe da nakon zaključenja rasprave više nije moguće izvoditi niti predlagati dokaze u prvostupanjskom upravnom sporu (članak 51. stavak 1. ZUS-a). Uz to, ni opis predmetnog prekršaja, koji se odnosi na nepodnošenje zahtjeva za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš prije podnošenja zahtjeva za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole, nije u vezi s utvrđenjima iz konkretnog inspekcijskog postupka. Imajući pritom na umu da su općenito inspekcijski i prekršajni postupak dva odvojena postupka različite pravne naravi, pozivanje tužitelja na navedenu presudu nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

8. Odredbom članka 141. stavka 1. točka 1.1. i 8. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/19., 84/21. i 47/23.) propisano je da je radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima zabranjeno (između ostalog) na nasipima i drugim regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama kopati i odlagati zemlju, pijesak, šljunak, jalovinu i drugi materijal odnosno da je zabranjeno u vodotoke i druge vode, akumulacije, retencije, melioracijske i druge kanale i u inundacijskom području odlagati zemlju, kamen, otpadne i druge tvari te obavljati druge radnje kojima se može utjecati na promjenu toka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava.

8.1. Točkom 3. Vodopravnih uvjeta određeno je da se ne dozvoljava investitoru, ni privremeno, odlaganje iskopanog materijala u vodotok ili po rubovima vodotoka ili obavljanje drugih radnji kojima se može utjecati na promjenu toka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodotoka.

8.2. Ugovorom o pravu građenja od 9. siječnja 2019. tužitelju je dano pravo građenja na nekretnini javnog vodnog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ugovorom o pravu građenja od 9. siječnja 2024. određeno da se tužitelj dužan pridržavati Vodopravnih uvjeta (dalje: Ugovor o pravu građenja).

9. U postupku je, u bitnom, utvrđeno:

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj kao investitor zahvata u prostoru, izgradnje male hidroelektrane, zatvorio postojeći dovodni kanal, a odvodni kanal raskrčio i nasipao zemljano-kamenim materijalom;

- da iz geodetskog situacijskog nacrta od kolovoza 2024. godine, sastavljenog po Geo- Lika d.o.o., društvu ovlaštenom za obavljanje geodetskih poslova, broj : elaborata 2024-77 (na zahtjev naručitelja Hrvatskih voda), proizlazi da prostor obuhvata građenja zauzima čestice 1287/6, 1215, 1216, 1287/1 te 1283/2 k. o. [katastarska općina], odnosno da je obuhvat zauzeo prostor k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 418,51 m[2] , te dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini 17,14 m[2] ;

- da je naprijed navedena geodetska izmjera izvršena GPS uređajem TOPCON GR-1 i totalnom stanicom TOPCON ES – 105 (serijski broj: BS0651), a mjerenje fontova i kontrolna odmjerenja izvršena su mjernom vrpcom BMI duljine 50 m, dok su mjerni podaci obrađeni programskim paketom TOPCON TOP00, a kartiranje je izvršeno programskim paketom ZwCAD 2024 Professional;

- da iz izvješća o vodnom nadzoru Hrvatskih voda od 30. kolovoza 2024. proizlazi da je utvrđeno da je tužitelj (suprotno Ugovoru o pravu građenja) proširio zahvat korištenja javnog vodnog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (i to u površini 418,51 m[2] ), formiranjem zahvata izvan gabarita k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da je tužitelj kao investitor odložio iskopani materijal u vodotok odnosno po rubovima vodotoka;

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 13. rujna 2024. proizlazi da je vodopravna inspektorica očevidom utvrdila da je zahvat korištenja javnog vodnog dobra čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proširen i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je tužitelj nasipavao zemljano-kameni materijal te odlagao ostali otpadni materijal i porušena stabla po rubovima vodotoka i u vodotok na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te nesporne činjenice da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (rijeka Una površine 617 m[2] ) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (rijeka 17726 m[2] ) javno vodno dobro, pravilno je prvostupanjski zaključio da je tužitelj postupao ponajprije protivno (1) naprijed citiranoj odredbi članka 141. stavka 1. točka 1.1. i 8. Zakona o vodama, odnosno protivno (2) izdanim Vodopravnim uvjetima (točka 3.), te protivno (3) Ugovoru o pravu građenja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano odbio tužbeni zahtjev.

10.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim, budući da je vodopravna inspektorica, na temelju odredbe članka 214. i članka 217. stavka 1. Zakona o vodama, imala propisanu obvezu, već s obzirom na utvrđene povrede odredbe toga Zakona (članak 141.), donijeti rješenje kojim se nalaže otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti te odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje.

11. Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja kojim osporava opažanja i metode vodopravne inspektorice kao neprovjerljive. Naime, iz zapisnika o inspekcijskom očevidu od 13. rujna 2024. proizlazi da se vodopravna inspektorica, kao službena osoba s potrebnom stručnom spremom za ocjenu činjenica i okolnosti koje uvjetuju primjenu odredbi Zakona o vodama, pri utvrđivanju relevantnih činjenica pozvala na geodetski situacijski nacrt kojim je izvršena identifikacija katastarskih čestica. Suprotno navodima tužitelja, utvrđenja iz navedenog zapisnika, zajedno s fotodokumentacijom sačinjenom prilikom tog očevida (ukupno devetnaest fotografija – primjerice jasne fotografije porušenih stabala i vegetacije uz rub vodotoka odnosno vode), potkrijepljena su i u skladu s, između ostalog, utvrđenjima iz tek početnog očevida od 12. srpnja 2024. (kojim je utvrđeno da je zatvoren postojeći dovodni kanal te da je odvodni kanal raskrčen i nasipan zemljano-kamenim materijalom), kao i s utvrđenjima iz opširnog izvješća o zasebnom stručnom vodnom nadzoru Hrvatskih voda provedenom na temelju odredbe članka 199. Zakona o vodama tijekom kolovoza 2024.

12. Nadalje, u smislu odredbe članka 59. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), osiguranje dokaza (kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti) dolazi u obzir samo kada postoji opravdana sumnja da se dokaz kasnije neće moći izvesti ili će biti otežan, o čemu ovdje, a suprotno mišljenju tužitelja, nije riječ. Također, kako iz spisa predmeta (fotodokumentacije), proizlazi da su utvrđene i dokumentirane veće količine odloženog materijala te vreće s pijeskom, takvo zatečeno stanje, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne može se pripisati prirodnom djelovanju vodotoka.

13. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. srpnja 2024. ne bi proizlazile nepravilnosti. Ovo iz razloga što je već tim nadzorom utvrđeno da je zatvoren postojeći dovodni kanal te da je odvodni kanal raskrčen i nasipan zemljano-kamenim materijalom.

14. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

15. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković