Poslovni broj: Usž-4744/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NRO iz [adresa], zastupana po opunomoćenici Maji Bilić Paulić, odvjetnici iz Zagreba, Kružna ulica 48, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-2429/2024-13 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-2429/2024-13 od 16. listopada 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje točke III. Rješenja tuženika KLASE: UP/II-363-03/24-04/50, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 29. ožujka 2024.g. i naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke poništena je točka 3. rješenja tuženika, klase: UP/II-363-03/24-04/50, urbroj: 531-03-4-2-24-3 od 29. ožujka 2024., kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka. Pod točkom II. izreke osporene presude naloženo je tuženiku u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog postupka u iznosu od 205,72 €, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka odbija kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 2.500 € u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude, ako ga tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.
2. Tuženik je protiv citirane presude podnio žalbu navodeći da istu pobija u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pri čemu ističe da je pogrešna ocjena suda da je predmetni postupak okončan povoljno za tužiteljicu, jer da je povodom žalbe tužiteljice poništeno prvostupanjsko rješenje i obustavljen postupak povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Pojašnjava da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 23. kolovoza 2023., odbačena žalba tužiteljice protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023. godine. Tuženik je u povodu žalbe tužiteljice svojim pravomoćnim rješenjem od 28. ožujka 2024., poništio rješenje o odbacivanju žalbe od 23. kolovoza 2023., odbio žalbu tužiteljice protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023. te odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka. U vezi navedene odluke o troškovima upravnog postupka tužiteljica je pokrenula upravni spor koji se vodio pod poslovnim brojem Us I-2299/2024, kojeg je pravomoćno izgubila. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2023., odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje podnesen zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023., te je tuženik u povodu žalbe tužiteljice svojim rješenjem od 29. ožujka 2024., koje je predmet ovog upravnog spora, poništio rješenje o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 11. listopada 2023., obustavio postupak u povodu tog prijedloga te odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora. Tuženik je postupio na navedeni način jer je spomenutim rješenjem od 28. ožujka 2024., već poništio rješenje o odbacivanju žalbe i odbio žalbu protiv rješenja o komunalnom doprinosu, pa stoga nisu postojale pretpostavke za vođenje postupka radi povrata u prijašnje stanje, pa kako tužiteljica u predmetnom postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa nije uspjela, to je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka. Predmetni postupak komunalnog doprinosa okončan je nepovoljno za tužiteljicu jer je pravomoćno odbijena njezina žalba protiv rješenja od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena ta obveza što je i konstatirao prvostupanjski sud u presudi poslovnog broja Us I-229/2024 od 4. prosinca 2024. Stoga smatra pogrešnim zaključak suda da je predmetni postupak okončan povoljno za tužiteljicu u smislu članka 161. stavak 5. Smatra da nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe zakona jer postupak u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije pokrenut po službenoj dužnosti, već na zahtjev stranke, a s prijedlogom tužiteljica nije uspjela jer je tuženik postupak obustavio zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za njegovo daljnje vođenje. Napominje da je tužiteljica od jednog upravnog postupka određivanja komunalnog doprinosa (u kojem je i doneseno rješenje o obvezi od 23. svibnja 2023., rješenje o odbacivanju žalbe od 23. kolovoza 2023., rješenje o ispravku greške u pisanju od 27. rujna 2023. i rješenje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 11. listopada 2023.), uspjela generirati čak pet upravnih sporova. Od toga su tri spora bila zbog šutnje uprave (u kojima je tužiteljici priznat trošak spora), iako tuženik uopće nije imao saznanja da su žalbe podnesene neposredno prvostupanjskom tijelu, dok je dva spora tužiteljica pokrenula zbog odluke tuženika o troškovima upravnog postupka te je u ovom sporu tužiteljica podnijela troškovnik u kojem popisuje trošak šest požurnica). Tuženik upozorava na zlouporabu upravnog spora i postupanja tužitelja i njihovih opunomoćenika koji opterećuju tuženika i sudove. Predlaže žalbu odbiti.
3. Tužiteljica se nije očitovala o žalbi.
4. Žalba je osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.- dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano, povrijeđen zakon na štetu tuženika.
6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporenim rješenjem tuženika od 29. ožujka 2024., pod točkom 1. izreke poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2023., da je pod točkom 2. izreke obustavljen postupak u povodu prijedloga tužiteljice radi povrata u prijašnje stanje te je pod točkom 3. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka. Proizlazi da je rješenjem od 11. listopada 2023., prvostupanjskog tijela odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužiteljice.
7. Naime, u konkretnom slučaju treba imati u vidu da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 23. kolovoza 2023., odbačena žalba tužiteljice koju je izjavila protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023., te da je tuženik, povodom žalbe tužiteljice na navedeno rješenje dana 28. ožujka 2024., svojim rješenjem poništio rješenje o odbacivanju žalbe od 23. kolovoza 2023., odbio žalbu tužiteljice protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023., te isto tako odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka. Glede odluke o troškovima upravnog postupka tužiteljica je pokrenula upravni spor koji se vodio pod poslovnim brojem Us I-2299/2024 (rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-2402/2024-2 od 6. svibnja 2024. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. izreke citirane presude prvostupanjskog suda). Nadalje, proizlazi da je tužiteljica podnijela i prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o komunalnom doprinosu od 23. svibnja 2023., koji je rješenjem prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2023. odbačen, a povodom žalbe tužiteljice, rješenjem tuženika od 29. ožujka 2024. (ovdje osporeno rješenje) poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2023., obustavljen postupak povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje i odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka (točke I. do III.). To sve iz razloga što je tuženik već prethodno svojim rješenjem od 28. ožujka 2024., poništio rješenje o odbacivanju žalbe i odbio žalbu protiv rješenja o komunalnom doprinosu. Stoga je tuženik ovdje osporenim rješenjem pravilno obustavio postupak jer nisu više postojale pretpostavke za vođenje postupka pokrenutog radi povrata u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu.
8. Imajući navedeno u vidu pravilno tuženik ističe da je upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa okončan nepovoljno za tužiteljicu.
9. Imajući sve naprijed navedeno u vidu, ovaj Sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog upravnog suda izloženo u obrazloženju osporene presude da bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužiteljici troškove upravnog postupka pri čemu se prvostupanjski upravni sud poziva na odredbu članka 161. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Nadalje, imajući u vidu odredbe članka 161. i 162. citiranog Zakona, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nema pravo na troškove zastupanja u upravnom postupku po punomoćniku odvjetniku. Stoga je pravilno tuženik ovdje osporenim rješenjem od 29. ožujka 2024., pod točkom 3. izreke odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka uz obrazloženje da tužiteljica nije uspjela u postupku. Ovaj Sud pritom dodaje i da se troškovi zastupanja stranke po punomoćniku odvjetniku ne ubrajaju u redovite troškove postupka. Naime, troškovi pravnog zastupanja stranke u upravnim postupcima, kao odvjetničke usluge nastale u radu odvjetnika niti nagrada za rad odvjetnika u upravnim postupcima ne čine redovite troškove postupka te odredbama ZUP-a nije propisana mogućnost naknade troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u upravnom postupku. Stranka može angažirati odvjetnika u upravnom postupku što ovisi o njezinoj volji, no tada je te troškove dužna podmiriti u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naposljetku, u konkretnom slučaju je sud pogrešno primijenio odredbu članka 161. stavak 5. ZUP -a, na koju se poziva u obrazloženju osporene presude, budući da uz već sve naprijed navedeno, ovaj konkretni upravni postupak nije okončan povoljno za stranku, niti je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, već po prijedlogu tužiteljice za povrat u prijašnje stanje.
10. Uz to je za dodati i to da pravilno tuženik navodi u svojoj žalbi da se ovaj konkretni postupak vodio povodom prijedloga tužiteljice za povratom u prijašnje stanje koji postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti već upravo na zahtjev tužiteljice kao stranke, u kom postupku tužiteljica nije uspjela.
11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i utvrđeno, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a.
U Zagrebu, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
