Poslovni broj: Usž-1605/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli, Giardini 2, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-264/2025-7 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-264/2025-7 od 5. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1119, URBROJ: 443-02-02- 20-25-12 od 21. veljače 2025. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, dok je osporenim rješenjem istog suda odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je kako je inspekcijsko rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1119, URBROJ: 443-02-02-20-23-2 od 29. studenog 2023. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo ukloniti bespravnu gradnju opisanu tim rješenjem izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, postalo izvršno 21. prosinca 2023. te kako tužitelj u roku od 15 dana nije postupio po predmetnoj naredbi, izvršenje rješenja o uklanjanju provesti će se putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata, strojno i ručno na navedenoj čestici s početkom uklanjanja od 17. ožujka 2025., dok će se o troškovima izvršenja putem treće osobe donijeti posebno rješenje.
3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi pobija u cijelosti presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe u bitnom da je proveden postupak nepotpun i nezakonit što je moglo utjecati na odluku, da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, da nije proveden ispitni postupak, da su činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene kao i da se nije vodilo računa o pravilima postupka, dok je izreka nejasna i proturječna s obrazloženjem te da je pogrešno primijenjen i materijalni propis. Smatra da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku na njegovu štetu, kao i da se odlučne činjenice u konkretnom slučaju nisu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetnom spisu, već je trebalo provesti predložene dokaze koje je sud neosnovano odbio bez obrazloženja. Ukazuje na povredu odredbi Zakona o državnom inspektoratu glede načina i roka izvršenja rješenja o uklanjanju, a imajući u vidu da je riječ o gradnji izvan građevinskog područja. Smatra da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i da je dokazao nastanak teško popravljive štete. U nastavku žalbe pojašnjava da je slobodna ocjena privilegija uprave pa da upravni sud nije nadležan autonomno riješiti stvar u situaciji kada javnopravno tijelo predmet rješava po slobodnoj ocjeni. Ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj se prisilna deložacija mora razmotriti u kontekstu načela razmjernosti i zaštite ranjivih i manjinskih skupina. Stoga smatra da tuženik nije jasno definirao pravičan kriterij uklanjanja bespravnih građevina, no da se na terenu opaža kako su skromnije građevine prva razina odabira, bez obzira na vrijeme dospijeća pravomoćnosti presuda, neovisno o tome da li netko u predmetnim objektima ima prijavljeno prebivalište ili je riječ o objektima u turističkom najmu, a da su prema opisanom kriteriju pošteđeni imućniji vlasnici, u pravilu strani državljani, u odnosu na one koji posjeduju malenu kućicu za život, uglavnom hrvatski državljani, odnosno da takvo postupanje dovodi do diskriminacije. Predlaže ukinuti osporenu presudu i rješenje upravnog suda uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 750,00 EUR.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Prvenstveno se ističe da je prvostupanjski sud pravilno odluku donio temeljem dokumentacije koja se nalazi kako u sudskom spisu tako i spisu tuženika, pri čemu je osnovano odbio dokazne prijedloge tužitelja. Naime, prema odredbi članka 49. stavak 4. ZUS-a sud niti nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Budući da se u konkretnom slučaju potpuno i pravilno činjenično stanje, i po ocjeni ovog Suda, moglo utvrditi temeljem dokumentacije koja se već nalazi u spisu i nakon što je tužitelju održavanjem rasprave 21. siječnja 2026. omogućeno izjasniti se o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, to ne bi bilo svrsishodno izvoditi ostale predložene dokaze. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je predložene dokaze tužitelja odbio. Osim toga, obrazloženje osporene prvostupanjske odluke sastavljeno je sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS -a, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge zašto je odlučio kao u izreci osporene prvostupanjske odluke.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je naloženo izvršenje izvršnog rješenja o uklanjanju bespravne gradnje opisane tim rješenjem izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača radova Državnog inspektorata. Prvostupanjski sud se u svojem obrazloženju pravilno poziva na odredbu članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) kojom je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak, pa se u ovom postupku ne može s uspjehom osporavati zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 29. studenog 2023.).
9. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari proveden inspekcijski nadzor – kontrolni očevid 20. siječnja 2025., kojim je utvrđeno da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju, odnosno da nije dobrovoljno uklonio nezakonito izgrađene građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.
[katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Ližnjan.
10. Nadalje, za ukazati je i to da je temeljem uvida u pismohranu ovog Suda utvrđeno da je pravomoćnom presudom upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja Us I-2734/2023 od 19. ožujka 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o uklanjanju od 29. studenog 2023., a slijedom čega rješenje o uklanjanju ne samo da je izvršno, već je i pravomoćno, a ono u konkretnom slučaju predstavlja izvršni naslov.
11. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno kao i da nije postupio po njemu, odnosno dobrovoljno uklonio predmetnu bespravnu gradnju, to mu je pravilno naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe budući da je riječ o gradnji izvan građevinskog područja naselja kakvu u vidu ima odredba članka 115. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23), a navedeno stajalište pravilno je potvrđeno osporenom presudom.
12. Ostali prigovori tužitelja koji se odnose na povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) pravilno je otklonio prvostupanjski sud budući da ih je tužitelj isticao i ranije tijekom prvostupanjskog spora, pa se u tom dijelu radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje na obrazloženje osporene presude.
13. U konkretnom slučaju nesporno se radi o bespravnoj gradnji izvan građevinskog područja naselja i to tužitelja koji niti nema prijavljeno prebivalište na području [adresa], pa načelno isticanje povrede prava na dom u kontekstu prisilne deložacije nije osnovano.
14. Zaključno se navodi da ovaj Sud nije posebno razmatrao žalbene prigovore kojima se traži poništenje rješenja o odgodnom učinku tužbe s obzirom da je žalba protiv osporene presude odbijena, čime je upravni spor pravomoćno okončan pa je odluka o odgodnom učinku tužbe bez utjecaja na izvršenje rješenja tuženika.
15. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a odbio njegov zahtjev za naknadu troškova spora. U smislu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
17. Stoga je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
