REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

Poslovni broj: Usž-3949/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠF iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Nikoli Juriću, odvjetniku iz Splita, Dubrovačka 65, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2784/2024-7 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2784/2024-7 od 3. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/I-362-02/24-02/948, urbroj: 443-02-03-12- 24-1 od 11. listopada 2024. godine kojim je naređeno tužitelju kao investitoru ukloniti u tom rješenju pobliže opisane građevine izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na posebnom zaštićenom području na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno je rješenjem prvostupanjskog upravnog suda istog poslovnog broja i datuma, pod točkom I. izreke odbijen prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja podnio žalbu ističući da su na predmetnoj nekretnini postavljena dva plastenika te da se radi o konstrukciji koja ima dva odvojena i zasebna luka koji luk u naravi ima širinu od 5,5 m, dužinu 39 m i visinu 3,1m smješteni paralelno jedan uz drugoga. Ističe spornim radi l i se o jednom plasteniku širine 11m ili se radi o dva plastenika koja su izgrađena paralelno jedan s drugim kao samostalne uporabne cjeline, je li plastenik građevina uopće u smislu Zakona o gradnji, te koji se Zakon o gradnji primjenjuje, postavlja upitnim da bi bio investitor ili samo suvlasnik te može li se samo jednom od suvlasnika naložiti izvršenje uklanjanjem plastenika te naposljetku ističe da je plastenik izgrađen prije 15. veljače 1968. godine legalno. Smatra da sud nije raspravio niti jedno od navedenih pitanja. Sud zaključuje da je tužitelj nazočio inspekcijskom pregledu od 1. listopada 2024., te da mu je tada uručen zapisnik od 4. rujna 2024., da se legitimirao kao investitor koji je potpisao zapisnik na koji nije imao primjedbi. Međutim, tužitelj smatra da navedenu tvrdnju sud može iznijeti samo u situaciji kad je određena činjenica nesporna. Ističe da je neuka stranka pri čemu se poziva na odredbu članka 7. Zakona o općem upravnom postupku napominjući da na ročištu od 22. kolovoza 2024., kad je prvi put izvršen očevid nije istom bio nazočan te da nije obavljena niti jedna radnja osim što je ostavljen pisani poziv radi saslušanja, slijedeće ročište je bilo 29. kolovoza 2024.,a iz zapisnika od 1. listopada 2024., da proizlazi da je građevina izgrađena do 1965., naknadno i dograđena i završena 1990., te da je tužitelj investitor odnosno nasljednik svojeg oca koji je istu gradio, sve bez građevinske dozvole. Ističe da nije bio upoznat sa sadržajem zapisnika od 4. rujna 2024., dok ga nije sam pribavio pregledom spisa čime su smatra povrijeđene odredbe članka 51. i 52. ZUP-a. Napominje da je sporni plastenik izgrađen prije 15. veljače 1968., pa pod uvjetom da se radi o građevini ista je legalno izgrađena. Ističe istinitom tvrdnju suda da nije osporavao da za predmetni plastenik nije ishodio potrebni akt za građenje što nije sporno, međutim, sporno je po tužitelju je li takav akt uopće bio potreban s obzirom na činjenicu da je plastenik izgrađen prije 15. veljače 1968., smatrajući da za građenje plastenika 1965. godine nije bilo propisano ishođenje takvog akta, a za sve takve objekte zakonito izgrađene smatra se da imaju urednu dozvolu kao i uporabnu. Ovu činjenicu tužitelj kao neuka stranka nije isticao ali je isticao da je njegov otac taj plastenik izgradio 1965. godine. Ako bi postojala osnova za uklanjanje smatra da je osim njega trebalo pozvati sve suvlasnike nekretnine u skladu s rješenjem o nasljeđivanju koje nasljednike i navodi. Smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o gradnji kojeg je primijenio tuženik ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/11.) jer je plastenik izgrađen 1965. godine. Sud je odbio izvesti dokaze koje je predložio tužitelj uz obrazloženje da je građevinski inspektor stručna osoba, pa smatra da su povrijeđene odredbe načela jednakosti svih pred zakonom i odredba članka 8. ZUP-a. Smatra da se ovdje ne radi o primjeni odredbe članka 2. stavak 1. točka 17. a i b Pravilnika s obzirom da se ovdje radi o opremi te smatra da je plastenik oprema i nema nikakove veze s pomoćnim objektima iz članka 2. stavak 1. točka 1. Pravilnika. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik se nije očitovao na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Naime, osporenom presudom prvostupanjski upravni sud je potvrdio zakonitim rješenje tuženika od 11. listopada 2024., pri čemu se pozvao, između ostalog, na odredbu članka 113. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) kojim su propisane pretpostavke za donošenje rješenja kojim se investitoru odnosno vlasniku nalaže uklanjanje građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da su na predmetnoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene: plastenik, objekt dograđen uz sjeverni rub plastenika, objekt dograđen uz istočni rub plastenika, komunikacijske trake uz zapadnu stranu plastenika i dogradnju uz sjeverni rub; komunikacijske trake uz južnu i istočnu stranu plastenika i dogradnju uz istočni rub, sve pobliže navedenih dimenzija u izreci osporenog rješenja i sve izgrađeno bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole. U konkretnom slučaju tuženik je proveo inspekcijski nadzor o čemu je sačinio i zapisnik i saslušao u svojstvu investitora tužitelja te potom utvrdio da je tužitelj kao investitor izgradio naprijed navedeno na nekretnini koja se nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana grada Splita (Službeni glasnik grada Splita, broj 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14. -proč.tekst), izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ-Park šuma Marijan. Obzirom na navedeno pravilno je tuženik utvrdio da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. -dalje: ZG) koja propisuje da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

8. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da tužitelj u prvostupanjskom upravnom sporu nije osporavao utvrđenu činjenicu od strane tuženika da je on investitor predmetnih građevina za koju je naloženo tužitelju uklanjanje, te isto tako nije osporavao da za predmetnu građevinu nije ishodio potrebno odobrenje za gradnju. Međutim, tužitelj je tijekom prvostupanjskog upravnog spora osporavao utvrđenje prema kojem bi za predmetnu gradnju bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, što je prvostupanjski upravni sud pravilno otklonio pri čemu je isti sud se detaljno očitovao i citirao mjerodavne odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20.), te isto tako iscrpno obrazložio zbog čega odredbe istog Pravilnika nisu primjenjive u konkretnom slučaju.

9. Tužitelj u žalbi navodi da u prvostupanjskom upravnom sporu nije raspravljano, između ostalog, da je plastenik izgrađen prije 15. veljače 1968., legalno te može li se jednom od suvlasnika naložiti izvršenje uklanjanja. Glede navedenih žalbenih prigovora tužitelja treba reći da tužitelj spisu predmeta nije dostavio dokaz pa niti uz žalbu da bi navedene i opisane izgrađene građevine bile izgrađene prije 15. veljače 1968., niti je u prvostupanjskom upravnom sporu osporavao da bi isti bio investitor.

10. Glede prigovora tužitelja da mu nije poznat sadržaj zapisnika od 4. rujna 2024., dok ga nije pribavio pregledom spisa upravnog spora obzirom da isti nije uručen tužitelju, treba reći da je u konkretnom slučaju na predmetnoj lokaciji proveden inspekcijski nadzor dana 29. kolovoza 2024., a iz spisu priloženog zapisnika proizlazi da je uz građevinskog inspektora na očevidu sudjelovao i tužitelj (zapisnik u kopiji prileži spisu predmeta), te iz zapisnika proizlazi da je isti pročitan te da na isti nije bilo primjedbi. Zapisniku prileži potpis tužitelja. Istog dana naloženo je tužitelju da pristupi 4. rujna 2024., u 10,30 sati i dozvoli pristup građevinskoj inspekciji na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedenog dana očevid je i proveden s početkom u 10,30 sati te je utvrđeno da je na predmetnoj čestici zemljišta izrađeno sve pobliže opisano u izreci osporenog rješenja tuženika. Proizlazi da navedenom očevidu tužitelj nije pristupio. Spisu predmeta prileži i zapisnik od 1. listopada 2024., a predmet nadzora pri tuženiku je bilo saslušanje tužitelja koji je nazočio u poslovnim prostorima tuženika kojemu je navedenog dana pročitan zapisnik od 4. rujna 2024. godine, te stoji da tužitelj nije imao primjedbi na isti. Tužitelj je izjavio da je navedena građevina izgrađena 1965. godine i da je naknadno dograđivana i završena 1990. godine te da je on investitor i nasljednik svog oca koji je predmetnu građevinu izgradio, bez potrebnog odobrenja za gradnju. Zapisnik je potpisan od strane građevinskog inspektora i tužitelja.

11. Pravilno je pritom prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude naveo da su predmetne građevine izgrađene izvan građevinskog područja i to u zoni javnih zelenih površina, Park šume Marjan, slijedom čega nije bilo mjesta primjeni odredbi Pravilnika, prema kojemu se, između ostalog, ne smije graditi niti izvoditi radove koji su zabranjeni prostornim planom ili na drugi način protivni prostornom planu (članak 1. stavak 2. Pravilnika).

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci presude. Naposljetku, treba reći da je rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, a imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, pravilno odbijen prigovor tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao i zahtjev za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner