Poslovni broj: Usž-1718/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. iCom d.o.o., Samobor, Ivana Perkovca 10, OIB: 57475763905 i GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Zagorska 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi određivanja odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-27/26-4 od 24. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-27/2026-4 od 24. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelji su izjavili žalbu protiv osporavanog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je donošenjem pobijanog rješenja s navedenim obrazloženjem prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba upravnog spora. Nadalje, kao i u tužbi, navode da bi im izvršenjem pobijanih rješenja bila nanesena nenadoknadiva šteta jer su dokazali prvu pretpostavku odobrenja odgodnog učinka tužbe, a to je okolnost da tužitelju prijeti opasnost od nastanka teško popravljive štete. Tvrde da bi im izricanjem novčane kazne u tako visokom iznosu trajno i nepovratno nastala teško popravljiva šteta odnosno do prestanka poslovanja tužitelja. Druga pretpostavka odobrenja odgodnog učinka je okolnost da odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelji, naime, posluju sukladno zakonu, a navedena činjenica je u konačnici i potvrđena presudom kojom su tužitelji oslobođeni optužbi da su počinili prekršaj iz članka 59. Zakona o cestama (presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pp-762/2024 od 26. travnja 2024.). Smatraju obrazloženje rješenja nedostatnim i nerazumljivim te se pozivaju na potrebu primjene načela proporcionalnosti u zaštiti ustavnih prava tužitelja. Ukazuju i na moguće zloporabe položaja službene osobe tuženika. Predlažu usvojiti žalbu te donijeti rješenje kojim se određuje odgodni učinak tužbe u ovom upravnom sporu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26- Odluka Ustavnog suda, dalje: ZUS, u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud je jasno i točno obrazložio da je odredbom članka 42. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.) i da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
7. Po ocjeni ovog Suda, a nasuprot shvaćanju tužitelja, činjenica da je tužitelj društvo ograničene odgovornosti koje nema dostatni temeljni kapital i da je visina temeljnog kapitala u nerazmjeru s visinom izrečene kazne, nije činjenica koja bi opravdavala izricanje odgodnog učinka tužbe u ovom slučaju. Osim toga, tužitelj je vlastitim radnjama (postavljanje reklame na cestovnom pojasu bez suglasnosti) uzrokovao postupak čiji je cilj zaštita javnog poretka, konkretno propisa koji omogućuju postavljanje reklamnih panoa i sl. u cestovnom pojasu, a u kojem postupku mu je naloženo uklanjanje postavljenog na toj površini. Tužitelj nije postupio po ovom nalogu, zbog čega se prisiljava na izvršenje izricanjem novčane kazne. Dakle, ponovno je svojim radnjama odnosno propuštanjem uzrokovao posljedicu u vidu izricanja novčane kazne. Prema tome, tužitelj je sam preuzeo rizik od nastanka štete koja mu prijeti, a odgađanje provedbe izvršnog rješenja o uklanjanju nije u javnom interesu.
8. Stoga je, po ocjeni ovog Suda, odgoda protivna javnom interesu pa kako se uvjeti iz članka 42. ZUS-a, u ovom slučaju nisu kumulirali, zakonito je i pravilno odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.
8.1. Pozivanje na presudu prekršajnog suda koja nije pravomoćna nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.
9. Ni ostali žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, stoga je ovaj Sud predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu, sukladno odredbi članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
