Poslovni broj: Usž-473/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 21281558393, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Ivo Smrké & Maja Smrké, Split, Riječka 18, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1125/2025-6 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1125/2025-6 od 21. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03-22-25-3 od 11. travnja 2025.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.2. Rješenjem tuženika naređeno je tužitelju kao investitoru uklanjanje antenskog nosača s antenskim prihvatom izgrađenog bez potvrđenog glavnog projekta na oknu lifta na krovu zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Zadru, prema projektu uklanjanja u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, koji se sastoji od: 1) 4 okrugla čelična stupa promjera cca. 20 cm, visine cca. 350 cm koji su s dva okrugla čelična nosača promjera cca. 23 cm, dužine cca. 40 cm usidreni u zidove okna lifta na krovu zgrade; 2) elektroničke komunikacijske opreme u širini od cca. 200 cm i visini cca. 350 cm, vanjski rub je udaljen cca. 150 cm od zida okna lifta, postavljene na svakom od 4 čelična stupa; 3) 3 ormara električne komunikacijske opreme (dimenzija cca.: 100 x 120 x 225 cm, 110 x 75 x 225 cm, 100 x 80 x 190 cm), ovješena na zidove okna lifta pored čeličnih stupova, koji su električnim kabelima povezani s elektroničkom komunikacijskom opremom na stupovima. Točkama od 2. do 11. izreke rješenja tuženik utvrđuje obvezu izrade projekta uklanjanja, nadzor nad provedbom, zatvaranje gradilišta, te upozorenje da izvršenje naredbe o uklanjanju putem treće osobe, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi da je 2022. godine podnio zahtjev za izdavanje potvrde na glavni projekt. Povodom tog zahtjeva nadležni mu je Ured dostavio obavijest o izdanim potvrdama na glavni projekt te ga obavijestio da se predmetni postupak obustavlja zbog neusklađenosti projekta s prostorno-planskom dokumentacijom. Iz tog je razloga izvršio izmjenu glavnog projekta. Ističe da je, u međuvremenu, zbog sanacije krovišta predmetne zgrade čija je realizacija bila planirana u više faza, privremeno izmjestio opremu antenskog prihvata na druge pozicije. Navodi da je tuženik zanemario činjenicu da je dostavio dokaz o pokretanju postupka izrade novog idejnog rješenja kojim je predviđeno maskiranje antenskog sustava te da je za navedeno potrebno provesti propisani postupak za ishođenje potrebnog akta za građenje. Smatra da ishođenje suglasnosti na predmetno rješenje predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari , jer bi time građevina čije se uklanjanje nalaže bila usklađena s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Stoga smatra da mu je tuženik neosnovano izrekao najstrožu inspekcijsku mjeru pozivom na odredbu članka 117. Zakona o Državnom inspektoratu. Prigovara da tuženik u osporenom rješenju navodi da rekonstrukcija građevine nije predmet ovog postupka, dok istodobno svoju odluku temelji na navedenoj odredbi Zakona o Državnom inspektoratu koja se odnosi upravo na rekonstrukciju građevine. Ističe da je predmetna građevina privremenog karaktera. Drži da presuda ima manjkavo obrazloženje. Zaključno, navodi da zbog hitnosti postupanja i kratkog vremenskog roka nije mogao pravodobno pokrenuti postupak izrade novog idejnog rješenja. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te riješiti upravnu stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva. Podredno, predlaže staviti izvan snage pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.
6. Predmet je upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03-22-25-3 od 11. travnja 2025., kojim se tužitelju naređuje uklanjanje antenskog nosača s antenskim prihvatom.
7. Odredbom članka 113. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, o čemu potvrdu izdaje tijelo graditeljstva na zahtjev građevinskog inspektora.
7.1. Odredbom članka 117. stavka 1. ZDI-ja propisano je da građevinski inspektor investitoru odnosno vlasniku građevine koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili postojeće građevine koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar naređuje uklanjanje građevine odnosno dijela građevine koja je nezakonito rekonstruirana odnosno koja se nezakonito rekonstruira, u roku koji ne može biti duži od 120 dana.
7.2. Odredbom članka 5. točka 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23.) propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi na postojećoj građevini kojim se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat).
8. Iz spisa predmeta, u bitnome, proizlazi da tužitelj za predmetnu gradnju - antenskog nosača s antenskim prihvatom - na oknu lifta na krovu zgrade na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (koja se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Zadra - registarski broj: Z-3409), nije ishodio potrebnu potvrdu na glavni projekt. Navedeno posebice proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom očevidu, KLASA: UP/I-362-02/25-02/215, URBROJ: 443-02-03-22-25-1 od 28. ožujka 2025., te dostavljene obavijesti Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Zadra, KLASA: 361 -03/22- 08/000011, URBROJ: 2198/01-5-22-0004 od 7. listopada 2022. iz koje proizlazi da nije bilo moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje potvrde glavnog projekta.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika, budući da su se ispunili zakonski uvjeti iz članka 113. stavka 2. i članka 117. stavka 1. ZDI-ja za uklanjanje antenskog nosača s antenskim prihvatom.
10. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj izgradnjom predmetnog antenskog prihvata na postojećoj zgradi koja se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Zadra, izveo rekonstrukciju postojeće građevine u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točka 28. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.) pa mu je i izrekao inspekcijsku mjeru iz članka 117. stavka 1. ZDI-ja, koja je imperativne naravi jer ne ostavlja mogućnost inspektoru da po slobodnoj ocjeni odluči hoće li izreći navedenu mjeru ili ne, odnosno da umjesto propisane izrekne neku, za tužitelja, blažu mjeru.
11. Žalbeni prigovor da je rješenje tuženika proturječno nije osnovan. Naime, ne radi se o proturječju jer se rekonstrukcija koja nije predmet inspekcijskog postupka odnosi na rekonstrukciju (sanacija) krovišta predmetne zgrade od strane suvlasnika zgrade i za koju je izdana građevinska dozvola. S druge strane, predmet inspekcijskog postupka jest rekonstrukcija zgrade koju je izvršio tužitelj građenjem antenskog sustava, bez propisane potvrde glavnog projekta.
12. Nadalje, treba reći da se u konkretnom slučaju radi o građenju (građevini) za koje je bilo potrebno suprotno mišljenju tužitelja prethodno ishoditi propisanu potvrdu glavnog projekta.
13. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužitelja da je dostavio dokaz o pokretanju postupka izrade novog idejnog rješenja. Ovo iz razloga što su inspekcijski postupak i postupak na koji se tužitelj poziva, dvije različite upravne stvari. Tužitelj je, kao investitor, prije početka izvođenja radova bio dužan ishoditi propisanu potvrdu glavnog projekta. Eventualno naknadno ishođenje potrebnog akta može biti od utjecaja isključivo na izvršenje rješenja o uklanjanju, ali ne i na zakonitost osporenog rješenja u vrijeme njegova donošenja.
14. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
